DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 84     <-- 84 -->        PDF

MONTI E BOSCHI


(talijanski časopis za ekologiju i tehniku primijenjenu na šume i planinski okoliš)


Iz broja 5, rujan-listopad 2000. Dajemo osvrt na
sljedeće priloge:
Enrico R o v e 11 i : Bilješke o procjenama bukovih
sastojina središnjih i južnih Apenina.


Ekologiju i rasprostranjenost bukve na Apeninskom
poluotoku proučavali su mnogi autori a, posebno Hofman(
1956, 1960, 1991) te Susmel 1959.


Ovim člankom autor je doprinjeo poznavanju apeninskih
sastojina bukve, koje predstavljaju najvažnije
ekosustave visokih planina. Autor je naglasio limitirajuće
aspekte koji utječu na normalan razvoj sastojina
bukve i koji su prepreka brzom i ispravnom oporavku
tih lijepih šumskih formacija. Radi usporedbi, koristio
je mnogo arhivskih fotografija iz razdoblja druge polovice
prošlog i početka ovog stoljeća, kao i aerosnimke
iz polovice ovog stoljeća.


Rod Fagus tipičan je za sjevernu Europu, Aziju i
Sjevernu Ameriku, dok u Australiji rastu vrste srodnog
roda Nothofagus. U Europskom kontinentu prevladava
F sylvatica L., dok na istoku raste i F. orientalis te se
njihovi areali na istoku preklapaju. Neki autori potvrđuju
postojanje treće vrste "moesiaca ", ali autor osobno
po svojim istraživanjima na Balkanu i Italiji to ne
potvrđuje.


U odnosu na ekologiju, bukva preferira ova područja
radi ujednačene klime i količina oborina od preko
1000 mm, ali svakako manje od 2500 mm. Oborine
veće od ovog maksimuma uzrokuju pretjerano ispiranje
tla. Temperaturne razlike trebaju biti manje od 20
stupnjeva C s rijetkim kasnim mrazovima. Ljetnu sušu
bukva dobro podnosi, a posebno na dubokim tlima i
južnim obroncima, gdje je korjenje jače razvijeno.
Optimalni klimatski uvjeti za bukvu nalaze se u središnjem,
južnom dijelu Europskog kontinenta, posebno u
Kordiljerima, zapadnim Pirenejima, Središnjem masivu,
zapadnim Alpama, Vogezima, Juri, Karpatima,
Apeninima i zapadnom Balkanu.


U Italiji najveću rasprostranjenost bukve nalazimo u
regijama: Abruzzo, Emilia-Romagna i Liguria. Visoke
šume rasprostranjene su uglavnom na jugu i Siciliji, a
panjače na sjeveru. Nakon tisuću godina korištenja terena
u poljoprivredne svrhe, šumske površine su se stalno
smanjivale i to najprije u bazalnim dijelovima planina,
zbog velikih suša pašarenje i uzgoj travnih kultura
penjao se i preko 2000 m n.m. To pokazuju ostaci nastamba
i skloništa koji se nalaze na velikim visinama
duž cijelih Apenina. Ujedinjenje Italije i pogrešna politika
prema šumama uništile su mnoge tisuće hektara
šuma. Prvi svjetski rat doprinjeo je daljnjem uništenju
visokih šuma zbog povećane potrošnje drveta i loše politike
gospodarenja. Pojava fašizma i Drugi svjetski rat
dali su veliki udarac talijanskom šumarstvu, posebice


bukovim sastojinama. Bukva se koristila za izgradnju i
održavanje željezničkih pruga. Veliki kompleksi visokih
šuma posječeni su i pretvoreni u degradirane panjače.
Mnogi zapisi i fotografije iz tog razdoblja dokaz su
nestanka tih "prirodnih spomenika", što podsjeća, kaže
autor, na fotografije lovaca iz vremena lova na bizone.


U nastavku članka autor daje prikaz stanja bukovih
sastojina po talijanskim pokrajnama, prikazujući detaljno
posljedice pogrešnog gospodarenja, što je potkrjepljeno
brojnim podacima i fotografijama.


Šumska patologija


Tullio Turchetti, Giorgio Maresi, Damiano
N i 11 i, Alessandro G u i d o 11 i, Giovanni M i c c i n e s i,
Giuseppe Rotundaro: Rasprostranjenosti bolesti
crnila u sastojinama pitomog kestena u Mugettu (Fi)


U posljednjem razdoblju uzgoj kestenovih kultura u
Italiji nalazi se u velikom porastu. Zahvaljujući poboljšanim
fitosanitarnim uvjetima i sve široj spontanoj rasprostranjenosti
biljaka otpornih na Ciyphonectria parasitica
(Murr), uzročnika raka kestenove kore. Ovoj
povoljnoj situaciji u novije vrijeme sve se više suprostavljaju
znaci opasne bolesti crnila (tintana bolest).
Ova je bolest ponovo u ekspanziji, nakon stoje početkom
stoljeća prouzrokovala znatne štete na kulturama
kestena (Petri, 1917 g.). Bolesti se dugi niz godina pripisivala
sekundarna uloga pored raka kestenove kore i
smanjenog interesa za uzgoj kultura kestena zbog migracije
stanovnika iz brdskih područja.


Nakon dužeg razdoblja patogeni uzročnik crnila
Phytophtora cambivora (Petri) vrato se s većom učestalošću
u kulturama kestena i u rasadnicima, uzrokujući
crnilo i uginuće širokih razmjera (Turchetti i Parrini
1993.,Anselmiidr. 1999.).


U toj situaciji i uslijed ozbiljnih napada u kulturama
kestena na području Firence, smatralo se opravdanim
obaviti istraživanja zbog procjene uloge bolesti u području
Mugello. Ta istraživanja vršena su u suradnji s Institutom
za patologiju šumskog drveća, zajednice šumarstva
Mugello-Sieve i Arsia (Toscana).


U ovom članku autor je iznio rezultate istraživanja,
koja su vršena u razdoblju od 1997-1999 g. Kestenici
područja Mugello svrstani su u "Zaštićeno geografsko
okružje" i svim vlasnicima kultura podijeljen je obrazac
gdje su trebali osim općih podataka upisati štete od
bolesti crnila, s naznakom intenziteta i stanja bolesti.
Poslije su izabrani posjedi gdje je najintenzivniji napad
bolesti, kako bi se lokalizirala žarišta bolesti. Za svako
žarište ustanovljeni su glavni parametri staništa (nadmorska
visina, ekspozicija, položaj i nagib). Gdje je to
bilo moguće, uzeti su od posjednika podaci o početku i




ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 85     <-- 85 -->        PDF

razvoju bolesti. Izvršene su potrebne klimatske analize
na bazi podataka susjednih meteoroloških stanica za
razdoblje od 1951. do 1970. g. i uspoređeni onima u
razdoblju od 1971. do 1990.


Uzeti su uzorci od oboljelih stabala iz zone korjena i
kore u prsnoj visini radi izoliranja patogenog uzročnika.
Uzorci su uzgajani na pločici sa supstratom u mraku
i na temperaturi od 25 stupnjeva C, u trajanju od deset
dana. Poslije su ispitane morfološke karakteristike uzročnika
i uspoređene s uzorcima micelija P. cambivora
iz središnjeg ureda u Baarn-u (Nizozemska) i ostalim
uzročnicima iz Instituta.


Ozbiljno napadnute stabljike tretirane su organskim
gnojivima, zatim organskim gnojivima kojima je dodan
gnoj od peradi, te konačno ista kombinacija kojoj su
dodani mikroelementi. Ovi preparati dodaju se biljci u
količini od 100 kg s dodatkom od 10 kg gnoja od peradi.
Tijekom tretmana ispitane su 63 sastojine kestena sa
23 166 stabala na površini od 314 ha. Starost sastojina
bila je 70-300 g. za stabla visokog uzgoja i 20-30 g. za
panjače. Od ispitanih kultura 46 % imalo je uginula stabla,
27 % bilo je bolesno, a na ostalih 27 % nije bilo nikakvih
šteta ili 1300 stabala bilo je bolesno od kojih
700 nepovratno.


Možemo zaključiti daje bolest podjednako napadala
odrasla i mlada stabla, zatim stabla u srednjem dijelu
kulture, kao i ona druga. Također je podjednako evidentirana
bolest kod pojedinačnih stabala kao i kod grupa.
Intenzitet napada veći je tamo gdje je ispiranje tla veće,
a posebno kod obilnih proljetnih i jesenskih kiša. Čišćenje
tla od listinca i smanjenje količine organske materije
nepovoljno djeluje na razvoj bolesti.


Pozitivni rezultati u suzbijanju postižu se dodavanjem
organskih gnojiva, a posebno ako se to radi krajem
travnja ili početkom svibnja. To pospješuje razvoj
korjenovih vrhova, poboljšava strukturu terena, povećava
mikrobiološku aktivnost i unošenje hranjivih tvari,
minerala i mikroelemenata.


Obnovljena snaga korjenovog sustava postignuta
dodavanjem gnojiva omogućava uspostavljanje ravnoteže
između biljke domaćina i patogenog uzročnika.
Potrebno je stabla očistiti od suhih grana, a teren ne osiromašivati
konstantnim eliminiranjem listinca i ostalih
organskih tvari, a ukoliko se to radi treba nadoknaditi
organsku materiju u obliku komposta. Vodni režim treba
urediti tako da se regulira protok vode i spriječi stagnacija
vode drenažom i skretanjem vodenog toka.


Poduzimanjem adekvatnih uzgojno-tehničkih radova
trebalo bi eliminirati uvjete koji pogoduju parazitu.
Ostaje i nadalje potreba da se nastavi s još detaljinim
analizama koje bi omogućile uspješniju borbu protiv
ove opasne bolesti.


Gianfranco Minotta: Miting udruženja šumarskih
novinara Europe (EFA) u nizozemskim šumama


U mjesecu svibnju 2000. g. održan je u Nizozemskoj
godišnji miting udruženja koje objedinjuje glavne
šumarske revije Europe (European Forest Journals
Association-EFA). Susret omogućava analizu aktivnosti
udruženja, razmjenu vijesti i informacija između sudionika
sa svrhom boljeg poznavanja realnog stanja u
šumarstvu raznih zemalja članica EFA-e. Odlučeno je
da EFA službeno sudjeluje na Kongresu međunarodne
federacije novinara poljoprivrednog sektora, koji će se
održati u Finskoj u rujnu 2001. g. Stoga je potrebno pripremiti
niz prijedloga koje će EFA predstaviti na Kongresu,
a koji se odnose specijalno na stanje u šumarskom
novinarstvu.


Kao i obično, u sklopu aktivnosti godišnjeg mitinga
održane su različite ekskurzije i susreti s predstavnicima
šumskog sektora sa svrhom upoznavanja stanja i
aktualne problematike u šumarstvu domaćina. Šumarstvo
Nizozemske raspolaže skromnim površinama šuma
od oko 335 000 ha ili oko 10 % površine zemlje. U
strukturi vlasništva na privatne šume otpada oko 50 %.
Važno je naglasiti da postoji vrlo velika naklonost općeg
javnog mišljenja o značaju šuma posebno o ulozi
šuma u pogledu zdravlja, kao i rekreativnoj i ekonomskoj
ulozi. Središnja i lokalne vlasti u posljednje vrijeme
poduzimaju sve više zakonskih inicijativa za stimuliranje
privatnih vlasnika za očuvanje i poboljšanje stanja
šumskih površina, posebice glede njihove rekreativne
funkcije.


Predviđeno je ukidanje zemjišnog poreza i poreza
na nasljeđivanje zemjišta pod uvjetom da:


najmanje 30 % površine zemjišta bude pošumljeno,


a poljoprivredne površine trebaju biti okružene sta


blima u iznosu od najmanje 75 % opsega posjeda,


unutar posjeda poljoprivredne površine moraju se


izmjenjivati sa šumskim zonama i isključenje inten


zivni uzgoj stoke (osim peradi i svinja),


te površine moraju ostati pod tim uvjetima najmanje


25. g. i trebaju biti otvorene za građanstvo, tj. treba
biti dozvoljeno kretanje cestama i stazama (pješice
ili sredstvima bez motornog pogona).
Taj program pod nazivom "cjelovito gospodarenje
šumama", ima zadatak stimulirati privatne i javne vlasnike
da prilagode metode gospodarenja ujedinjenom
produktivno-rekreativno-naturalističkom cilju.


Ova inicijativa predviđena je za vlasnike s više od
25 ha površine, a za male vlasnike je predviđeno udruživanje
u konzorcije. Ti konzorciji udružuju više od tisuću
vlasnika s površinom od oko 130 000 ha. Konzorciji
obavljaju razne poslove za članove, kao što su kupoprodaja
proizvoda i tehničke konzultacije.


Šumarstvo Nizozemske pokušava naći kompromis
između aktivnosti ekonomskog karaktera i ambijentalno-
socijalnog karaktera, što sve više postaje obilježje
europskog i izvaneuropskog šumarstva.




ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 86     <-- 86 -->        PDF

Beatrice Pesenti Barili, Valeria Va 1 e r i o : Prikladnost
pojedinih terena za uzgoj tartufa u području
Val Bormida (SV)


Prisutnost crnog tartufa {Tuber melanosporum Vitt.)
u šumskoj zajednici Val Bormida predstavlja značajan
doprinos vrijednosti prirodnih resursa tog područja.
Mogućnost da se u budućnosti pristupi umjetnom uzgoju
tartufa ocijenjena je kao povoljnost za stvaranje dopunske
zarade.


Odsjek za poljoprivredu, parkove i šume regije Ligurija,
vršio je ispitivanja o prikladnosti pojedinih tala
za uzgoj crnog tartufa. Utvrđene su pedološke, morfološke
i geološke karakteristike tla, te analiza vegetacije
i klimatskih elemenata u svim zonama koje imaju predispoziciju
za uzgoj tartufa. Detaljni pedološki podaci
omogućili su da se izradi matrica procjene vrijednosti
tala za umjetni uzgoj tartufa, što predstavlja polaznu
točku za izbor terena na kojem je mogućnost uspješnog
uzgoja dobra.


Ispitivanja su vršena u šumskoj zajednici Alta Val
Bormida (Savona) u Liguriji u zoni niskih brežuljaka, s
nadmorskom visinom koja varira između 300 i 500 m
nadmorske visine. U tom brežuljkastom području vegetaciju
obilježavaju mješane panjače u kojima prevladava
medunac (Q. pubescens) i crni grab (O. carpinifolia),
obje vrste koje žive u simbiozi s crnim tartufom.
Kao pridruženi ovim vrstama česti su: jasen (F. excelsior),
lužnjak (Q. robur), klen (A. campestre), brijest
(Ulmus sp.), dren (C. mas), ljeska (C. avellana), bijeli
trn (C. oxyacanthä), trešnja (P. avium), breza (Betula
sp.), kupina (Rubus sp.) i rijeđe bijeli bor (P. silvestris).
To su uglavnom zapuštene panjače na dosta strmom i
kamenitom terenu.


S geološkog gledišta tla u predmetnim zonama pripadaju
novijem razdoblju (oligocen) sa sedimentnim
pokrovom laporasto-glinaste, vapneno-laporaste i laporasto-
šljunčane strukture. Teren je sastavljen od niskih,
srednjih i visokih obronaka, s udubinama i terasama
koje su nekad napravljene u poljoprivredne svrhe, a
sada napuštene, te pašnjačkih površina koje zadiru duboko
u šumu. Zemjište je nestabilno, sklono klizanju i
odronima. Nasipi stvoreni odronima zatvaraju udoline i
formiraju prostore u obliku amfiteatra.


Klima je umjereno kontinentalnog tipa sa srednjom
godišnjom temperaturom od 12,4 °C, a godišnje oborinef
iznose prosječno 833 mm. Minimalne temperature
su -3,9 °C, a maksimalne 25,4 °C. Sušni period traje oko
50 dana, s početkom u mjesecu lipnju.


Za istraživanje prikladnosti za uzgoj crnog tartufa
izabrana su tri tipa tla. Evidentirani su i tabelirani svi
relevantni podaci koji daju vrlo važne smjernice uzgajivačima
tartufa za izbor najprikladnijih terena. Glavni
čimbenici koji utječu na prikladnost terena su: sastav
zemljišta, propusnost tla, pH tla, postotak kalcijevog


karbonata, kapacitet zadržavanja vlage, nagib terena,
erozija te šumske vrste kao nositelji mikorize.


Napravljena je tablica vrijednosti tala za uzgoj crnog
tartufa, što predstavlja znatnu stručnu podlogu za
poduzetnike koji sve više ulaze u ovaj projekt.


Časopis MONTI E BOSCHI objavio je izlazak iz
tiska tri interesantna izdanja:
Raffaele Spinel li: Šumarska mehanizacija ilustrirani
priručnik


Knjiga ima 162 stranice i 154 ilustracije, namijenjena
je manjim poduzetnicima i drvosječama part-time.
Obrađuje adaptacije tipičnih poljoprivrednih traktora
za primjenu u izvršavanju šumarskih operacija. Opisuje
priključne elemente (vitla, prikolice, kranove i sjekirostroj)
i njihovo funkcioniranje.


Dva poglavlja opisuju izbor poljoprivrednih traktora,
njihovo opremanje i upotrebu, a ostala dva poglavlja
obrađuju pravilnu upotrebu najvažnijeg "stupa" šumske
mehanizacije - motorne pile.


Cijena priručnika je 40 000 lira.
Lorenco Vi et to, Achille Giorcelli: Bolesti
topola


Priručnik donosi analizu glavnih bolesti koje napadaju
kulture topola, s prijedlozima za poduzimanje valjanih
mejra za obranu.


Obrađena su sljedeća poglavlja: bolesti korjenovog
aparata, bolesti debla i grana, bolesti izbojaka i lišća,
virozna oboljenja, bolesti abiotskog porijekla, tablice
klonskih obilježja, tumač naziva i literatura.


Priručnik ima 84 stranice i 47 ilustracija, a cijena mu
je 20 000 lira.


Guido S a n e s i : Osnovi pedologije


Ovo izdanje obrađuje tlo, njegove osobine, prostornu
rasprostranjenost te probleme vezane za njegovo korištenje
i odnose između formacija tla i okoliša.


Prvi dio - okoliš i formacije tla sadrže: glavne osobine
tala, otvorena problematika, čimbenici koji utječu
na stvaranje tla, sinteza i promjene organskih materija u
profilu tla.


Drugi dio - vrste tla, njihova rasprostranjenost i
osobine sadrži: opis pedoloških podataka, klasifikacija
tla, dijagnostičke osnove (Soil Taxonomy), vrste organskih
tala i osnove procjene tala.


Knjiga ima 390 stranica i 75 ilustracija, a cijena joj
je 65 000 lira.