DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 87 <-- 87 --> PDF |
ITALIA FORESTALE E MONTANA (časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima izdanje Talijanske Akademije šumarskih nauka-Firenze) Iz broja 4, srpanj-kolovoz 2000. izdvajamo: Orazio Ciancio: Nove metode obnove i gospodarenja šumskim sustavima Dana 10. veljače 2000. g. održanje u sjedištu Akademije šumarskih nauka, Firenze, seminar na temu "Nove metode obnove i gospodarenja šumskim sustavom". Časopis broj 4 obraduje problematiku koja je prezentirana tijekom seminara. Odgovorni direktor časopisa i generalni sekretar Akademije gospodin Orazio Cianci o dao je uvodno izlaganje na seminaru, kao i uvodni članak u časopisu. Fijekom seminara prezentirani su prvi rezultati znanstvenog istraživanja od općeg interesa, koje je Financiralo Ministarstvo znanstvenog i tehnološkog istraživanja. Istraživanja su započela u siječnju 1999. godine i trajala do kraja 2000. g. U programu istraživanja sudjelovali su istraživači iz 3 naučna sektora, svrstani u 10 istraživačkih ekipa, sa 6 sveučilišta (Bari, Bologna, Firenze, Padova, Reggio Calabria, Fuscia). Znanstveni projekt iniciran je u sklopu problematike "Program 21"- konferencije UN o ambijentu i razvoju (UNCED, Rio di Janeiro 1992. g.), programa zaštite okoliša Europske zajednice i Nacionalnog plana razvoja. Cilj je odrediti kriterije, ustanoviti pokazatelja i metodologiju, te osigurati tehničku opremu operativcima šumskoga sektora. Program istraživanja predviđa proučavanje tri kvalitetne grupe: 1. Spontana obnova naseljavanjem na napuštene poljoprivredne površine 2. Pošumljavane autoktonim vrstama postojećih sastojina radi povećanja stabilnosti šumskih populacija 3. Intervencija na obnovi krajolika pošumljavanjem površina s kojih je nestala šumska vegetacija. U ovom broju časopisa objavljenje dio tih radova, dok je dio istraživanja još u tijeku. Susanna N o c e n t i n i : Obnova šumskih sustava osnovni pogledi Autorica u ovom članku obraduje značenje pojmova vezanih za prirodnu obnovu šumskih sustava, koji su tijekom godina zbog intenzivnog i često lošeg korištenja lišena svog nekadašnjeg izgleda. Danas se sve više postavlja zadatak da se te površine privedu svom "prirodnom stanju". Pojam "prirodno stanje" trebao bi označiti jedan proces bez utjecaja čovjeka, ali je danas općenito priznato da su svi zemaljski ekosustavni podložni većem ili manjem utjecaju čovjeka. Moglo bi se reći da pojam "prirodnog stanja" zahtijeva mogućnost autonomnog obnavljanja i regulacije samoodržanja bez potrebnog utjecaja čovjeka. Odgovor na pitanje što je to prirodno obnavljanje, bio bi da se u funkcionirnju sustava maksimalno koriste prirodni izvori energije, a umjetni energetski izvori trebali bi se svesti na minimum. Obnavljanje se osniva na zahvatima koji trebaju biti oprezni, ustrajni i detaljni. Kao generalna orijentacija potrebno je unositi lokalne vrste, vodeći računa o postepenim promjenama okoliša. Ako su unutar šumskih površina prisutne egzotične vrste, nije potrebno ići na njihovu eliminaciju, jer se u mnogo slučajeva prirodno obnavljaju, što ide u prilog Stvaranja raznolike strukture. U pravilu se unesene vrste mogu zadržati u mješanim strukturama, ukoliko ne sprječavaju postojanje lokalnih vrsta. S jednim gospodarenjem koje se osniva na prirodnoj obnovi, krajolik se formira bez naglih promjena, a postižu se veći kulturni, estetski, bioekološki i ekonomski učinci. Od posebnog je značenja prirodno spontano naseljavanje šumskih vrsta na napuštene poljoprivredne površine. Ovo naseljavanje mnogo je brže nego što se misli. Brzina ovisi o blizini sjemenskih stabala, stanju tla, hidrološkog režima te prisutnosti životinjskih vrsta koje utječu na raznošenje sjemena. Obnavljanje prirodnog izgleda krajolika ne znači isključiti utjecaj čovjeka na prirodu, već pronaći harmoničan odnos između prirode i ljudske aktivnosti. Dokaz tomu su mnogi predivni krajolici koje su znalački oblikovali ljudi u sklopu svojih redovitih aktivnosti. Roberto Mer curio: Iskustva i perspektive primjene sječe u krugovima u sastojinama jele u nacionalnom parku Casentini U posljednje vrijeme sve je jača potreba gospodarenja šumama kako bi se vratio njen prirodni izgled. Fo su u prvom redu velike površine monokultura koje nemaju potrebnu biološku raznolikost, a u koje se nastoji unijeti autoktone vrste. Sječa u krugovima bazira se na prirodnoj pojavi stvaranja "rupa" u sastojini nakon nestanka pojedinih stabala. Mnoga su istraživnja vršena u prirodnim šumama, kako bi se optimizirale forme i dimenzije krugova, te ustanovili stanišni i ekološki čimbenici koji utječu na dinamiku obnove. U pravilu veličina krugova varira od 100 do 1000 kvadratnih metara, i na toj površini posječena su sva stabla golom sječom. Po nekim autorima ta bi površina trebala biti veća (400-1500), ali u svakom slučaju mora biti tolika da jamči prirodnu obnovu. Oblik tih površina može biti okrugao, eliptičan ili kvadratni, a njihova veličina ovisi o visinama najviših stabala, dobi i osobinama vrsta, kapacitetu proizvodnje |