DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 93     <-- 93 -->        PDF

Litva
Osnovni propisi u Zakonu o šumama, 1994


Propisi o sađenju i uzgoju ( 1993 i 1997)


Propisi o obnovi šuma (1997)
Propisi o biljnoj bazi (1997)
Makedonija Propisi u Zakonu o šumama, 1997
Zakon o sjetvi i materijalima za reprodukciju u pripremi
Poljska Osnovni propisi u Zakonu o šumama, 1997


Program o očuvanju šumskog genofonda i selektivnom uzgoju šuma za
razdoblje od 1991-2000.


Regionalizacija sjetve i popunjavanja šuma ( 1994)
Usvojeni propisi OECD-a
Rumunjska Osnovni propisi u Zakonu o šumama , 1997


Propis o kontroli proizvodnje i upotrebe reproduktivnih materijala, 1977


Propis o proizvodnji, certifikaciji i genetskoj kontroli
šumskih repr. materijala ( 1978)
Sav reproduktivni materijal ekonomskih vrsta drveća (21) podliježe kontroli
Slovačka Osnovni propisi u Zakonu o šumama, 1995


Upute o registriranju površina odobrenih za prikupljanje sjemenja i šumskog
materijala za reprodukciju (1986), nove upute o u skladu sa
propisim OECD-a u pripremi


Upute za osnivanje i upravu šumske sjemenske banke ( 1987)
Upute za plantaže topola i vrba ( 1987)
Slovenija Osnovni propisi u Zakonu o šumama 1993.


Zakon o sjemenju i sadnicama (1997)


Dopune Zakonu o šumama ( 1998) pod nadzorom EU i OECD-a u razdoblju od 1996-99
Potencijalni sukob predstavlja i upravljanje riječnim
područjem. Sukob se odnosi na službe za zaštitu
proizvodnje drva u šumama i na službe za prevenciju
erozije i ruguliranje riječnog toka. Problemom se smatra
gubitak prihoda zbog smanjenja proizvodnje drva u
područjima uz rijeke, kao i izostanak naknade.


Nekoliko nacionalnih koordinatora ustanovilo je
nedostatak jasne suradnje između organa vlasti odgo


vornih za šumarstvo i organa vlasti odgovornih za biološku
raznolikost. Ovi organi djeluju u različitim ministarstvima
(u slučaju Bugarske, npr. u Ministarstvu poljoprivrede,
šumarstva i zemljišne reforme, te u Ministarstvu
za zaštitu okoliša i voda). Kao problem naveden
je i nedostatak jasnih načela i kriterija za održivo
upravljanje šumama.


Primjer sukoba sektora šumarstva s ostalim sektorima,
nevladinim udrugama i javnosti


Na upit je li bilo značajnijih sukoba između šumarstva
i nevladinih udruga, javnosti i drugih sektora, nekoliko
je zemalja (Mađarska, Makedonija, Slovenija i
Bugarska) istaknulo niz sukoba koji su nastali zbog neriješenih
pitanja vlasništva i novčanih naknada u procesu
restitucije šuma i uvođenja strožih zakona o zaštiti
prirode.


U izvješću o Mađarskoj spominje se sukob oko naknade
u procesu restitucije šuma, u razdoblju od 1992.
do 1994. godine. Prema zakonima iz 1992. zaštićene
šume nisu mogle poslužiti kao naknada privatnim vlasnicima.
Morale su ostati u vlasništvu države. Nezaštićene
šume smatrale su se prikladnim oblikom naknade
štete. Ipak, Zakon iz 1993. godine poništio je dijelove
ranijeg zakona koji su se odnosili na naknadu štete razmjenom
zemljišta, a zaštićene šume više nisu bile rezervirane
samo za državno vlasništvo. Kako državne
metode stjecanja vlasništva nisu bile do kraja razjašnje


ne, a zadruge su nestajale bez pravnih nasljednika, zaštićene
šume ostale su bez vlasnika, te su mnoge od njih
predane privatnim vlasnicima. Kao odgovor na tužbu
nevladinih organizacija, Ustavni sud 1994. godine
amandman zakona iz 1992., uključen u zakon iz 1993.,
proglašava neustavnim. To je državi omogućilo povrat
nelegalno restituiranog zemljišta.


Drugi je sukob u Mađarskoj izbio kada su se ugovori


o naknadi davali bez procjene trenutne vrijednosti drva
u šumama. Tako su privatni vlasnici za šume platili
samo cijenu zemljišta na kojem su se šume nalazile.
U Makedoniji je novi Zakon o privatizaciji koji bivšim
vlasnicima jamči povrat šuma doveo do pravnih
rasprava. Organi vlasti u makedonskom šumarstvu istaknuli
su i mogućnost nastanka novog sukoba oko raspodjele
zemljišta provedene u vrijeme tranzicije. Ova
je nova raspodjela povećala broj zemljišnih čestica sa
34 na 123, pa su vlasnici novih čestica zatražili sudjelo