DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 27     <-- 27 -->        PDF

PREGLEDNI ČLANCI REVIEWS Šumarski list br. 3-4, CXXV (2001), 153-168
UDK 504.05


ZAŠTITA I SPAŠAVANJE STANOVNIKA, DOBARA I OKOLIŠA U SLUČAJU
KRIZA ILI IZVANREDNIH STANJA I U HRVATSKOJ MORA POSTATI
PRIMARNI SIGURNOSNI I GOSPODARSKI INTERES
ONIH KOJI UPRAVLJAJU DRŽAVOM


EMERGENCY MANAGEMENT IN CROATIA MUST TO BE PRIMARY
SAFETY AND ECONOMIC INTEREST OF GOVERNMENT


Branimir MOLAK*


SAŽETAK: Ratovi, potresi, suše, oluje, poplave, požari, tehnološke katastrofe.
..ono su što ljudi žele što prije zaboraviti i usmjeriti se na ono što osigurava
bolji život. Ipak, ne smije se smetnuti s uma da krize ili izvanredna stanja
samo u miru (da se ni ne spominje ono što je prouzročila srpska agresija na
Hrvatsku - mrtvi, ranjeni, goleme materijalne štete) dnevno prosječno odnose
više od 800 tisuća USD ili godišnje oko 300 milijuna USD, a najviše pogađaju
malog čovjeka -poljoprivrednika. To obvezuje da se i kod nas što prije uspostavi
sustav koji će pokušati smanjiti vjerojatnost nastajanja i ublaživati posljedice
neizbježnih izvanrednih stanja, poduzimati sve akcije pripravnosti planiranja
za slučaj takvih pojava, učinkovito djelovati kada se one dogode i
osigurati oporavak ili obnovu izvanrednim stanjima zahvaćenih područja. U
tekstu se razmatra potreba i daju osnove za nastavak izgradnje cjelovitog sustava
zaštite i spašavanja stanovnika, dobara i okoliša u Republici Hrvatskoj,
započete u tijeku Domovinskog rata, a na osnovi iskustava u uspostavi sličnih
sustava u ekonomski razvijenim zemljama i iskustava iz rata. Uobičajeno je u
svijetu da za upravljanje u krizama ili izvanrednim situacijama postoji samostalno
profesionalno tijelo državne uprave, pozicionirano vrlo visoko u državnoj
hijerarhiji, s posebno stručnim i iskusnim kadrom i velikim ovlastima za
djelovanje. Uspostava cjelovitog i djelotvornog sustava zaštite i spašavanja
stanovnika, dobara i okoliša u kriznim ili izvanrednim situacijama, primarna
je sigurnosna i gospodarska potreba i dužnost svakog organiziranog društva,
pa tako i naše zemlje. U tekstu je pokazano što bi se i na planu obrazovanja,
ponajprije za programatski segment sustava zaštite i spašavanja, koji tek treba
ponovno uspostaviti, trebalo napraviti u Hrvatskoj.


Ključne riječi: Izvanredna stanja, krize, štete, upravljanje, programatski
i operativni zadaci, ublaživanje, pripravnost, djelovanje, oporavak,
analiza ugroženosti, ovlasti, organizacija, komuniciranje, resursi, planovi,
školovanje.


1. UVOD
Prošloga ljeta Hrvatska je bila izložena suši i veliučestale
su poplave. Jesenas se prevrnula cisterna sa
kim poljskim i šumskim požarima. Čim padne kiša sumpornom kiselinom i žestoko uzbudila javnost. Da li
je za neka uzbunjivanja uopće bilo razloga ili bi se
javnost, daje nepristrano informirana, trebala mno*
Dr. sc. Branimir Moiak, dipl. ing.
go više zabrinuti zbog nečeg drugog? Da li su svi koji
153




ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 28     <-- 28 -->        PDF

B. Molak: ZAŠTITA I SPAŠAVANJE STANOVNIKA, DOBARA I OKOLIŠA U SLUČAJU KRIZA ILI Šumarski list br. 3 4, CXXV (2001), 153-168
bi to trebali ponešto iz tih događanja naučili i poduzeli
potrebno, kako bi se posljedice budućih takvih
pojava ublažile?


Vidljivo je da nema napretka. Nastavljaju se prepucavanja
različitih interesnih grupa, a oni koji bi trebali
donositi valjane odluke za bolju zaštitu i spašavanje
stanovnika, dobara i okoliša kao primarno sigurnosno i
gospodarsko pitanje, ne shvaćaju o čemu se radi, što
trebaju učiniti, ili ih to - dobrobit svih stanovnika uopće
ne zanima.


Jedno od područja goleme gospodarske i sigurnosne
važnosti u svakoj civiliziranoj zemlji, pa bi
tako trebalo biti i u Hrvatskoj, je uspostava sustava
zaštite i spašavanja od kriza ili izvanrednih stanja.
Takve pojave - krize u Hrvatskoj u mirnodopskom
vremenu (dvanaestgodišnja statistika prije agresije
na Hrvatsku) na dan odnose, u prosjeku, najmanje
800 tisuća USD (ili 300 milijuna USD godišnje). Dakako
da štete i vrste šteta variraju iz godine u godinu.
U prosjeku najveće su štete od suše - 42 %, slijede
tuče, oluje, snijeg i mraz - 26 %, potresi - 17%.
Požari (6 %) i poplave (5 %) koji su zanimljivi masmedijima,
malenog su udjela u ukupnim štetama.
Najveće štete posljedica su upravo onih pojava koje
nisu medijski privlačne, nisu trenutačne, nego su
postupne i dugotrajne, te stoga prolaze medijski nezapaženo.
Struktura šteta mirnodopskih kriza prikazana
u na slici 1.


Slika 1 : Struktura štete mirnodopskih kriza u Hrvatskoj. Napomena:
Podaci se odnose na prosjek u dvanestgodišnjem razdoblju
od 1981, do 1992.godine.; pod podacima: oluja i tuča
- uključene su i štete od snijega i mraza; požari - uključeni
su oni u zgradama, poljima i šumama; ostalo - uključene
su i štete od tehnoloških nesreća.


Štete koje su izazvane prirodom znatno su veće
nego štete izazvane tehnologijom, tj. čovjekovim djelovanjem
(izuzev prometa), no njih se, zbog neodgovarajuće
informiranosti javnosti i neznanja o mogućnostima
smanjivanja, zaboravlja. Štete nastale


čovjekovim djelovanjem prikazane su na slici u grupi
"ostalo". Materijalne štete izazvane agresijom na Hrvatsku
bile su oko devedeset puta veće nego štete izazvane
krizama u miru tijekom jedne godine.


Uspostava cjelovitog i djelotvornog sustava zaštite
i spašavanja stanovnika, dobara i okoliša u kriznim
ili izvanrednim situacijama je potreba i dužnost
svakog organiziranog društva, pa tako i naše
zemlje. Naše sektorsko rješavanje ovih problema
treba prerasti u ono gdje će se cjelovito zahvaćati i
razrješavati problemi kao što se to radi u svijetu.
Na taj način može se izbjegavati rješavanje, bolje
reći ne rješavanje problema u slučaju kada se nekoliko
tijela državne uprave bez jasnih razgraničenja
obveza i ovlasti njima bave, smanjuju se troškovi i
postiže djelotvornost.


Stradanja ljudi u ratu i goleme materijalne štete obvezuju
na uspostavu odgovarajućeg sustava za zaštitu
od kriza. Nijedno društvo nije imuno na pojave kriznih
stanja (nesreće u kojima može stradati velik broj ljudi,
mogu biti uništena golema dobra i okoliš) izazvanih
djelovanjem rata, prirode ili tehnologije. Zbog toga se
svako društvo mora organizirati da bi zaštitilo stanovnike
od takvih pojava. S obzirom na veličinu šteta nužno
je i kod nas uspostaviti sustav koji bi omogućio
da se te štete smanje. Smanjenje od samo 10 % (šteta
u miru) znači uštedu od 80 tisuća USD dnevno.
Taj se novac može iskoristiti za rješavanje problema
u zdravstvu, školstvu, znanosti itd. Za to se vrijedi
zauzimati.


Pod krizama ili izvanrednim situacijama podrazumijevaju
se one pojave koje mogu masovno ugroziti
stanovnike (život i zdravlje), dobra i okoliš u ratu
i u miru. U svim fazama procesa ovladavanja potreban
je angažman niza državnih i privatnih organizacija
i pojedinaca različitih specijalnosti. Zajednica se
mora baviti krizama i prije nego se one dogode, a mora
i pomoći u oporavku od posljedica kriza. Kao rezultat
modernih promišljanja definirane su četiri faze
sveukupnog upravljanja u krizama: ublaživanje,
pripravnost, djelovanje i oporavak ili obnova.


Budući da su štete od mirnodopskih ugrožavanja
daleko najveće u poljoprivredi (suše, oluje i tuče, poplave,
požari) ugrožavaju malog čovjeka - poljoprivrednika
(a uslijed toga i poskupljenjem hrane i sve ostale
stanovnike), Ministarstvo poljoprivrede moralo bi
pokazivati interes za uspostavu cjelovitog sustava zaštite
i spašavanja. Osim šteta što ih čini priroda (elementarne
nepogode), koje su u Hrvatskoj (u miru) daleko
najveće, ne treba smetnuti s uma ni potencijalne štete
koje može izazvati tehnologija tj. djelovanje čovjeka.
Takva ugrožavanja su na primjer: nekotrolirana
oslobađanja opasnih tvari, požari i eksplozije, radioaktivnost
- potencijalne nesreće u nuklearnim elektranama,
lomovi brana i nasipa (poplave), prekidi opskrbe




ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 29     <-- 29 -->        PDF

B. Molak: ZAŠTITA I SPAŠAVANJE STANOVNIKA. DOBARA I OKOLIŠA U SLUČAJU KRIZA ILI Šumarski list br. 3 4, CXXV (2001 ). 1 53-168
(vodom, hranom, energijom...), unutarnje smetnje (terorizam
i neredi). Neke od njih tiču se ministarstva zaštite
okoliša i prostornog planiranja i ministarstva
zdravstva. Danas u Hrvatskoj nema nikakvog stručno
utemeljenog plana zaštite koji bi podrazumijevao i postojanje
svih subjekata za zaštitu u slučaju nesreće u nuklearnoj
elektrani Krško, iako područje Hrvatske može
biti ugroženo.


Naraslo nezadovoljstvo izazvano sve težim životom
malih ljudi, među kojima je sve više nezaposlenih, radnika
i seljaka, te onih koji su sudjelovali u obrani i stvaranju
države, može izazvati goleme probleme u funkcioniranju
države. Unutrašnje smetnje koje to sve može
izazvati, mogu narasti do neslućenih razmjera, a to je
nemoguće rješavati represivnim mjerama, već aktivnostima
u dvije faze upravljanja u krizama (ublaživanje i
pripravnost) koji prethode takvim pojavama.


Štete izazvane agresijom na Hrvatsku znatno su veće
nego štete učinjene u mirnodopsko vrijeme. Tijekom
Domovinskog rata, posebice 1993. godine, u
Hrvatskoj je pri Ministarstvu obrane izgrađivan
moderan i djelotvoran sustav zaštite i spašavanja
stanovnika, dobara i okoliša u izvanrednim stanjima
(u ratu i u miru), po uzoru na ono što postoji u
SAD i ono što je tada zagovarao NATO, ali su ga nesavjesni
pojedinci zbog osobnih materijalnih interesa
(početkom 1994. godine) u općem metežu i pljački
svega i svačega (nazvanom privatizacija), razorili
i do danas nije ponovno uspostavljen, iako pojedini
preostali njegovi segmenti ponekad imaju pozitivnih
rezultata. Da nije srušen cjelovit sustav zaštite i spašavanja
tada izgrađivan i daje primijenjena metodologija
oporavka ili obnove (razvijena u drugim zemljama, posebno
u SAD) sigurno bi bilo znatno manje problema u
poslijeratnoj obnovi i povratku prognanika, a i štete od
mirnodopskih ugrožavanja bile bi manje.


Štete izazvane mirnodobskim krizama u Hrvatskoj
(najvećim dijelom od elementarnih nepogoda, dok su
one izazvane drugim ugrožavanjima - tehnologijom tj
djelovanjem čovjeka zanemarive) u razdoblju od 1981.
do 1992. iznosile su u prosjeku oko 300 milijuna USD/godišnje,
da bi od tada do danas za vrijeme prijašnje
vlasti, bile, kako se tvrdi, osjetno smanjene, na manje
od 200 milijuna USD/godišnje. Kad bi to bila posljedica
djelotvornijeg organiziranja svih čimbenika u suvislu
organizacuju za upravljanje u krizama u Hrvatskoj,
to bi bilo pohvalno. Međutim, to je posljedica nečeg
drugog, a organiziranost za cjelovitu zaštitu stanovnika,
dobara i okoliša od sveukupnog spektra ugrožavanja,
sve je slabija (privatni interesi, nepotizam, zloupotreba
položaja, kriminal ...). Štete od elementarnih nepogoda
su najvećim dijelom u poljoprivredi. Indeks poljoprivredne
proizvodnje (ako se 1989-1991. označi sa
100) u razdoblju 1996-1998. u Hrvatskoj je bio tek 59,4
(podaci Svjetske banke), što pokazuje zašto su štete


smanjene. Osjetno je smanjena poljoprivredna proizvodnja,
pa se sve manje dobara može elementarnim nepogodama
uništiti. Uništena poljoprivreda, kao i gašenje
industrije u sličnom odnosu, praćeni sve manjim brojem
zaposlenih nisu dobri za osiguranje boljeg života
svima stanovnicima Hrvatske.


Prošle godine (2000) štete su zbog izuzetno visokih
temperatura i dugotrajnog razdoblja bez kiše
ipak ponovno bile velike (više od 300 milijuna USD prema
podacima Ministarstva financija). Od toga
su štete od suše bile čak oko 3/4 ukupnih šteta, a u
požarima je izgorjelo oko 70 tisuća hektara šuma i
drugoga bilja. Resursi svježe vode u Hrvatskoj iznose
oko 16 tisuća m3 po stanovniku (15.863 m´ u 1998.
god. - prema podacima Svjetske banke), što je osjetno
više nego u državama koje nas okružuju i onima
zapadne Europe, a štete od suše u prosjeku čine vrlo
visokih 42 % ukupnih šteta, i daleko nadmašuje
druge vrste ugrožavanja, što je apsurd svojstven
Hrvatskoj. To je posljedica činjenice što u Hrvatskoj
nema nikakvog osmišljenog načina obrane od te pojave
(suše), a u biti nema niti cjelovitog sustava zaštite od izvanrednih
stanja. To katastrofalno stanje pokazalo se
ovoga ljeta u svom "punom sjaju" golemim štetama
izazvanim sušom i poljskim i šumskim požarima na onim
dobrima koja su preostala. Na žalost, ni ovaj puta
oni koji donose odluke nisu ništa naučili i ništa ne poduzimaju
da se sustav ponovno uspostavi.


Možda je nedovoljan interes onih koji upravljaju
državom za rješavanje ovih problema koji muče
male ljude - trenutno najviše ratne stradalnike i seljaštvo
- osim nebrige i neznanja za rješavanje problema
onih koji donose odluke, i relativno malena
ukupna šteta u miru ("samo" oko 300 milijuna USD
godišnje do rata), što je malo u usporedbi sa štetama
koje su počinili oni koji su u prethodnom razdoblju
odlučivali u gospodarstvu i potpisivali za Hrvatsku
štetne ugovore sa strancima (za što nitko do danas
nije odgovarao), a nastavljaju se kontinuirano i sada.
Npr. štete takvih ugovora samo u energetici (Jadranski
plin, Jertovec, Plomin...) mnogostruko nadmašuju
štete od elementarnih nepogoda.


Upravljanje u krizama ili izvanrednim stanjima
jedna je od najsloženijih ljudskih djelatnosti i nije
ga jednostavno provoditi niti u mnogo bolje organiziranim
zajednicama nego je Hrvatska. Kod nas
ima onih koji poznaju problematiku i koji bi mogli
uspostaviti cjelovit sustav upravljanja u krizama
kada bi im se dozvolilo. Izlaz iz kriza postoji, no
mnoštvo je prepreka boljem organiziranju za zaštitu
i spašavanje stanovnika, dobara i okoliša u svim
vrstama ugrožavanja (priroda, tehnologija, rat), iz
jednostavnog razloga što mnogima neorganizirano
društvo pogoduje za ostvarivanje nekih svojih interesa,
- za lov u mutnom.




ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 30     <-- 30 -->        PDF

Molak: ZAŠTITA I SPAŠAVANJE STANOVNIKA, DOBARA I OKOLIŠA U SLUČAJU KRIZA ILI Šumarski list br. 3-4, CXXV (2001 ), 153-168


2. SVEOBUHVATNO UPRAVLJANJE U KRIZAMA ILI IZVANREDNIM SITUACIJAMA
Za svaku vrstu kriza ili izvanrednih stanja postoji 2. uspostaviti ovlasti (odgovarajuće zakonodavstvo),
niz specifičnih aktivnosti - mjera koje treba primjenji3.
definirati organizaciju svih sudionika u zaštiti i
vati u svim fazama upravljanja u izvanrednim stanjima. spašavanju,
Te aktivnosti valja podrobno razraditi za svaku vrstu


4. razraditi sustav komuniciranja,
ugrožavanja. Razrada upravljanja u različitim kriznim


5. ustanoviti sve resurse za djelovanje,
stanjima zahtijeva okupljanje raznovrsnih stručnjaka,
ovisno o pojedinoj vrsti kriznih stanja. No, općenito, u 6. napraviti ukupan plan za djelovanje u slučaju
izgradnji sustava za upravljanje u kriznim stanjima kriznih stanja.
valja polaziti od slijedećih segmenata koje trebaju Pučanstvo, dobra i okoliš mogu biti izloženi različirazraditi
skupine stručnjaka za pojedina područja tim vrstama ugrožavanja. Uobičajena podjela kriznih
(rat, prirodne i tehnološke nesreće): stanja koja se pojavljuju ili se mogu pojavljivati na


1. analizirati opasnosti (ugroženosti), prostoru Hrvatske prikazana je u tablici 1.
Tablica 1 : Sistematizacija kriznih stanja koja se pojavljuju u Hrvatskoj. Napomena: u nekim drugim zemljama mogu se pojaviti
i druge vrste kriza kao npr.: erupcije vulkana, tsunami valovi, uragani...


1. KRIZNA STANJA IZAZVANA 2. KRIZNA STANJA IZAZVANA 3. KRIZNA STANJA
DJELOVANJEM PRIRODE TEHNOLOGIJOM - DJELOVANJEM ČOVJEKA IZAZVANA RATOM
1.1. Poplave. Poplave nastaju kada rije2.1.
Nekontrolirana oslobađanja opasnih tvari. Po3.1.
Ratna razaranja i pljačka
ke iziđu iz korita. Mogu se razvijati spostoji
nekoliko tisuća kemikalija u svakodnevnoj upo(
aktivnosti: raščišćavanje ruševina i
ro ili vrlo brzo - tzv. fleš ili bujične poplatrebi,
koje, ako se nekontrolirano oslobode iz spremizvlačenje
zatrpanih, spašavanje i
ve, koje se pojavljuju iznenada i razorne nika, mogu ugroziti velik broj stanovnika. Nekontrolievakuacija
dobara). Ratnim razarasu
snage. rano odlaganje opasnih otpadaka također može ugrozinjima
mogu biti zahvaćena sva poti
ljude, životinjski i biljni svijet. Osim u stacionarnim dručja, no vjerojatnost je veća da će


1.2. Oluje, snijeg, led, mraz. Oluje moobjektima,
nekontrolirano se opasne tvari mogu osloneprijatelj
nastojati razoriti strateški


gu izazvati po veličini i intenzitetu razli


boditi prilikom njihova prijevoza kroz vrlo naseljena važna područja i objekte. Također,


čite posljedice. U tu grupu spadaju sna


mjesta ili u njihovoj blizini. Važne su kategorije toksičnastoji
opljačkati dobra (ratni pli


žan vjetar, kiša, ledene i snježne oborine.


nih, gorivih i eksplozivnih tvari. jen).


Poseban problem mogu biti vrlo niske
temperature. Ove vrste kriza mogu izaz2.2.
Požari i eksplozije. Prijetnja požara ili eksplozije 3.2. Inducirane tehnološke nesrevati
gubitak resursa hrane, zatim mogu postoji u svakoj zgradi. Požar ili eksplozija mogu biti će (+ poljski i šumski požari). Djeizazvati
poplave, te odrone i klizanja tla. namjerni kao rezultat zlonamjerne paljevine ili terorizlovanjem
neprijatelja mogu se do


ma, ili slučajni. goditi iste one vrste tehnoloških ne


1.3. Potresi. To su gibanja tla koja su posreća
(kriznih stanja) kao pod 2., te


sljedice iznenadna pomicanja stijena u 2.3. Radioaktivnost. Nuklearne elektrane i drugi po


poljski i šumski požari 1.6.


Zcmljinu omotaču. Potresi osim rušenja goni vezani uz nuklearni energetski gorivi ciklus imaju
zgrada mogu izazvati klizanje tla i odronajveću
koncentraciju radioaktivnih materijala, lako se 3.3. Uništavanje - ubijanje - rane.
Na morskoj obali ponegdje mogu daje posebna pozornost nadzoru sigurnog rada takvih njavanje stanovnika (klasična, keprouzročiti
tsunami valove. objekata, ipak može doći do nekontroliranog oslobađamijska,
nuklearna, biološka oružja u


nja radioaktivnog materijala koji može ugroziti stanovratu
i poslije rata zahtijevaju skla


1.4. Klizanje tla i odroni. Klizanje tla ili
nike i njihov okoliš. I prijevoz i uskladištavanje radionjanje,
evakuaciju, zbrinjavanje i


odron gibanje je nestabilnog tla koje mo


aktivnih materijala mogu izazvati probleme, ako se hitnu medicinsku pomoć stanovni


že biti posljedica potresa ili snažne kiše.


oslobode dugoživuće radioaktivne tvari. štvu). Neprijatelj ubija stanovništvo


1.5. Suša i visoke temperature. Suša je i u tu svrhu koristi različita oružja.
2.4. Prekidi opskrbe (voda, hrana, energija ...). Mali
dugo razdoblje bez oborina. Visoka (eksDio
tog oružja ostaje na terenu i na


ili veliki prekidi opskrbe proizvodima kao što su voda,


tremna) temperatura definirana je kao kon završetka rata vrlo je opasan za


hrana, energenti (električna energija, plin, benzin i dru


temperatura koja je osjetno viša od procivile
(zahtijeva čišćenje terena


gi derivati) mogu izazazvati razaranje gospodarstva i


sjeka, koja traje nekoliko tjedana u najtorazminiravanjc).
Neprijatelj zastra


goleme teškoće, posebno u urbanim područjima. Uzro


plijem razdoblju godine. Suša i visoke šuje i progoni stanovništvo.


ci prekida opskrbe mogu biti vrlo različiti.


temperature mogu prouzročiti nestanak


3.4. Epidemije + asanacija (kao
resursa vode i hrane. 2.5. Unutrašnje smetnje (terorizam, neredi). Mo


posljedice rata i ostalih kriznih sta


gućnost nereda, pobuna, pljački i terorizma uvijek pos


1.6. Poljski i šumski požari. Nastaju
nja). Za velikih kriza (rat, potresi,


toji, posebno u vrlo naseljenim područjima. Unutrašnje


kada se zapale velike površine polja i šu


poplave...) mogu se zbog narušenih


smetnje mogu prijetiti sigurnosti stanovnika. U kratko


ma. Mogu biti prouzročeni munjom, teh


higijenskih uvjeta života (zagađena


vrijeme mogu biti uništena materijalna dobra velike


nološkim napravama, ljudskom nepaž


voda, hrana i drugo) pojaviti zaraz


vrijednosti.


njom i terorizmom. Poljski i šumski po


ne bolesti koje mogu ugroziti velik


žari zbog ogoljivanja terena mogu iza2.6.
Lomovi brana i nasipa (poplave). Lomovi brana broj stanovnika.
zvati klizanja tla i odrone, te naknadno zbog velikih kiša, loše konstrukcije ili potresa mogu
bujične poplave. izazvati snažne razarajuće bujične poplave.


Iako je funkcija upravljanja (management) u krizaza
zaštitu i spašavanje prihvaćene ideje o upravljanju u
ma stara, tek u novije vrijeme (dvadesetak godina) u krizama kojima se bavi ovaj članak.
svijetu su zbog potreba što učinkovitije organiziranosti




ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 31     <-- 31 -->        PDF

B. Molak: ZAŠTITA I SPAŠAVANJE STANOVNIKA, DOBARA I OKOLIŠA LI SLUČAJU KRIZA ILI . Šumarski list br. 3 -4, CXXV (2001 ). I 53-168
Sve veća glad za resursima zbog njihova sve većeg
iscrpljivanja (nafta, plin, hrana, voda...) mogla bi u budućnosti
rezultirati sve većom učestalošću oružanih sukoba
u svijetu. Stoga se i za taj oblik ugrožavanja, kao i za
ona mirnodopska, zajednica mora što bolje pripremiti.


Ekspanzija rješavanja problema zaštite i spašavanja
od zbivanja koja nisu samo u izravnoj povezanosti s ratom,
rezultirala je koncepcijom sveobuhvatnog upravljanja
u krizama. Ta koncepcija obuhvaća tri međusobno
povezane komponente:


a) Sve tipove kriza: Uobičajeno je da različite vrste
katastrofa, kao što su prirodne, tehnološke i rat, zahtijevaju
sličan način upravljanja, tako da se slične
strategije upravljanja u ovladavanju mogu primijeniti
na sve vrste kriza.


b) Partnerstvo u upravljanju u krizama: Odgovornost
za upravljanje u krizama i resursi za djelovanje
zahtijevaju blisku suradnju, odnosno partnerstvo na
svim razinama uprave (Republika/županija), javnih
poduzeća i privatnog sektora, industrije, dobrovoljačkih
udruga i pučanstva. Sveobuhvatno upravljanje
znači povezivanje u prikladan oblik svih potrebnih
resursa za djelovanje.


c) Životni ciklus kriza: Kriza ili izvanredno stanje
najčešće ne djeluje samo jedan dan, već često vremenski
traje i ima životni ciklus pojavljivanja koji
mora slijediti niz upravljačkih faza, što uključuje
strategije ublaživanja opasnosti, pripravnosti, djelovanja
i oporavka od učinaka katastrofa.


Osnovno načelo sveukupnog upravljanja u krizama
je da se može nešto korisno učiniti i prije nego
se kriza ili katastrofa dogodi, a i poslije samog događaja.


Sveukupno upravljanje u krizama podrazumijeva
četiri faze upravljanja u krizama u kojima se mora zajednički
raditi da bi se zaštitila zajednica na određenom
području (npr. županija ili država ako je cijela ugrožena).
Do II svjetskog rata upravljanje u krizama najčešće
se svodilo samo na pripravnost. Ta primarna uloga bila
je u funkciji obrane od napada neprijatelja. No pripravnost
je samo jedna od faza u upravljanju u krizama. Zajednica
se mora baviti krizama i prije nego se one dogode,
a mora i pomoći u oporavku od posljedica krize.


Kao rezultat modernih promišljanja definirane su
četiri faze sveukupnog upravljanja u krizama:
ublaživanje, pripravnost, djelovanje i oporavak.


Svaka faza proizlazi iz prethodne i postavlja zahtjeve
na sljedeću. Aktivnosti u jednoj fazi mogu se preklapati
s aktivnostima u prethodnoj. Pripravnost prelazi u
djelovanje kada se dogodi katastrofa. Djelovanje prelazi
u oporavak u različito vrijeme u ovisnosti o prostiranju
i vrsti šteta. Slično, oporavak pokreće ublaživanje,
motivaciju za sprječavanje ili reduciranje nastajanja
sljedeće nesreće. Konačno, faze kriza nemaju početka


ni kraja. Prepoznavanje prijetnji može motivirati ublaživanje
isto tako kao i stvarna katastrofa.


U svim fazama provode se određene aktivnosti ili
mjere. U tablici 2. sažeto su prikazane četiri faze sveukupnog
upravljanja u krizama s općim i specifičnim
poslovima za neke vrste kriza ili izvanrednih
stanja. Koordiniranje niza tih, ponekad vrlo složenih
aktivnosti i njihovo međusobno povezivanje,
kao i povezivanje niza operativnih segmenata sustava
zaštite i spašavanja, osnovni je zadatak programatskog
segmenta sustava, odnosno tijela državne
uprave za slučaj izvanrednih stanja. Uobičajena
uloga tog segmenta državne uprave je da potiče u
svim fazama sveukupnog upravljanja u krizama,
sve ostale resore uprave i druge organizacije da djeluju
u cilju smanjivanja stradavanja ljudi i materijalnih
šteta od svih onih kriza ili izvanrednih stanja
koja ih mogu snaći.


Mjere ili postupci koji se poduzimaju za vraćanje u
normalno stanje (oporavak) često obuhvaćaju pripremne
mjere usmjerene protiv ponavljanja krize ili katastrofe.
Tako su mjere oporavka i mjere ublaživanja u međusobnoj
vezi i čine zatvoreni krug između mjera ublaživanja,
pripravnosti, djelovanja i oporavka. Za svaku
pojedinu vrstu kriza u svakoj fazi procesa upravljanja
postoji vrlo opsežan niz aktivnosti, koji kudikamo premašuje
one koje su samo za ilustraciju procesa prikazane
u tablici 2.


U demokratskim državama uobičajeno je da za
sigurnost i zaštitu stanovnika odgovoran šef države,
a u ovisnosti o teritorijalnoj podjeli države šef
određene lokalne jedinice. Na primjer u velikim izvanrednim
situacijama u SAD vodeću ulogu u US
FEMA-i (Federal Emergency Management Organization
- ministarstvu za upravljanje u izvanrednim
stanjima) preuzima predsjednik SAD. I u Hrvatskoj
u uvjetima improvizacije i snalaženja u odupiranju nadmoćnom
neprijatelju u područjima gdje je bilo nesebično
i predano angažiranje rukovoditelja lokalne vlasti
na zaštiti i spašavanju pučanstva, sustav je u danim
okolnostima izvanredno funkcionirao. Tamo gdje se
čelnici lokalne vlasti nisu dovoljno angažirali, a nesavjesni
pojedinci iz segmenta sustava koji je trebao
obavljati programatske zadatke, kojimaje bila prva briga
skupljanje humanitarne pomoći (bez ikakve evidencije
od koga su je primili i kome su je predali), što niti
nije posao programatskog segmenta sustava zaštite i
spašavanja, to nije bio slučaj.


Dakle, valja povezati sve funkcije zaštite i spašavanja
stanovnika, dobara i okoliša u jedinstven sustav.
Prije Domovinskog rata koncept civilne obrane (kao
dio sustava zaštite i spašavanja) uglavnom se zasnivao
na pripremi za zaštitu od rata i nije bio prilagođen djelovanju
u miru (slično je bilo i u svijetu do Drugog svjets




ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 32     <-- 32 -->        PDF

B. Molak: ZAŠTITA I SPAŠAVANJE STANOVNIKA. DOBARA I OKOLIŠA U SLUČAJU KRIZA II.I ... Šumarski list br. 3 4. CXXV (2001 ). 153-168


ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 33     <-- 33 -->        PDF

B. Molak: ZAŠTITA I SPAŠAVANJE STANOVNIKA. DOBARA 1 OKOLIŠA U SLUČAJU KRIZA ILI Šumarski list br. 3-4, CXXV (2001), 153-168
kog rata), a pripravnost za djelovanje u ratu kod nas nije
bila dobro planirana, te se djelovanje u Domovinskom
ratu najviše zasnivalo na improvizaciji, umješnosti
i samoprijegoru pojedinaca, a ne na dobro uspostavljenoj
i osmišljenoj organizaciji s definiranim ovlastima
i zadacima, a tijekom rata moderan sustav je tek izgrađivan.


Uobičajeno je u demokratskim društvima da podloge
za djelovanje u slučaju kriznih stanja stvara profesionalna
organizacija - segment državne uprave za izvanredna
stanja. Stoga i u Hrvatskoj treba ponovno osnovati
takav programatski segment državne uprave.


Najbolje bi bilo, u našim uvjetima, da je to po uzoru
na druge zemlje, zasebno tijelo državne uprave u
sastavu Ureda Predsjednika države, neposredno
odgovorno Predsjedniku ili pri Vladi neposredno
odgovorno Vladi. Detalji ustroja takvog tijela uprave i
prateće zakonodavstvo po uzoru na praksu najrazvijenih
zemalja svijeta, razrađeni su i treba ih samo pravno
doraditi i uspostaviti. Na tome se započelo raditi tijekom
agresije na Hrvatsku pri Ministarstvu obrane i u
projektu Intervencije u izvanrednim situacijama konzorcija
INA inženjering - Ekonerg - Elektroprojekt u
koordinaciji ZGO-Zagreb, no rad je obustavljen.


Fotografija 1. Nakon požara, Drniš, Promina 2000.
(Foto M. Mrkobrad)




ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 34     <-- 34 -->        PDF

B. Moliik: ZAŠTITA I SPAŠAVANJE STANOVNIKA. DOBARA 1 OKOLIŠA U SLUČAJU KRIZA ILI ... Šumarski list br. 3-4, CXXV (2001 ), I 5.3-1 68
3. KAKO TREBA BITI ORGANIZIRAN SUSTAV ZAŠTITE I SPAŠAVANJA U
IZVANREDNIM STANJIMA U HRVATSKOJ DA BI BIO DJELOTVORAN
Danas u Hrvatskoj ne postoji profesionalno tijelo
državne uprave sa stalno zaposlenim kompetentnim
stručnjacima koje bi trebalo obavljati vrlo opsežan,
odgovoran, osjetljiv i zahtjevan posao upravljanja u
krizama ili izvanrednim stanjima u sve četiri njihove
faze: ublažavanje, pripravnost i djelovanje i
oporavak.


Tijelo državne uprave za upravljanje u krizama
ili izvanrednim stanjima u svijetu, a trebala bi biti i u
nas, osnovni je nositelj programatskih aktivnosti, odnosno
koordinator svih operativnih udruga u funkciji
zaštite i spašavanja stanovnika, dobara i okoliša
(zdravstvo, vatrogastvo, humanitarne udruge, vojska
i policija, vodoprivreda, energetika, šumsko gospodarstvo
i druga javna poduzeća i usluge, prometne
organizacije, industrija, brojna ministarstva i druge
organizacije uprave, hidrometeorološka i seizmološka
služba, javno informiranje, služba motrenja i obavještavanja,
dodatne postrojbe stanovništva, školstvo,
i brojne druge) u izvanrednim situacijama ili krizama
(rat i mir) za što mora imati vrlo visoke ovlasti,
propisane zakonom. Bit problema zaštite i spašavanja
u nas je nužnost povezivanja tih udruga u cjelovit
i učinkovit sustav, što je svuda u svijetu osnovni zadatak
tijela profesionalne državne uprave za izvanredna
stanja, koje u Hrvatskoj tek treba uspostaviti.


Veza tog resora uprave uz resor obrane u većini zemalja
u povijesti je bila posljedica toga, stoje njena osnovna
uloga kroz povijest bila zaštita i spašavanje obrana
u ratu (zaštita od konvencionalnog, kemijskog i
nuklearnog oružja). U toj su obrani vrlo povezane funkcije
vojnog i civilnog ustroja. Dobre obrane stanovnika
(u ratu) nema bez valjane procjene njihove ugroženosti
(tu procjenu može načiniti samo vojni sektor). Na primjer,
u SAD, koje mnogo godina nisu imale rat na svom
području, civilna obrana (kao segment cjelokupnog
upravljanja u krizama) u sastavu je Ministarstva za
upravljanje u izvanrednim stanjima (Emergency Management
Agency) koja je itekako povezana s Ministarstvom
obrane (Department of Defense). Planiranje za
slučaj kriznih stanja u ratu i miru (prirodne i tehnološke
katastrofe) povezano je. Brojne su prednosti udruge
dvostruke namjene, kako civilnog ustroja u ratu, tako i
vojnog ustroja u miru. Gotovo sve akcije i pripreme u
miru za obranu i zaštitu stanovnika od djelovanja prirodnih
i tehnoloških katastrofa važne su i za djelovanje u
ratu. Dobro povezani vojni ustroj s civilnim osjetno
umanjuje troškove, stoje za ratom iscrpljenu Hrvatsku
posebno važno.


U izgradnji sustava zaštite i spašavanja u nas polazili
smo od američkog modela, koji je jedan od najjeftinijih
u svijetu i, nesumnjivo, najrazvijeniji, pogotovo za slu


čajeve prirodnih i tehnoloških katastrofa (SAD su golema
zemlja s najraznolikijim vrstama prirodnih i tehnoloških
ugrožavanja). Segment zaštite i spašavanja u
ratu - obrane u nas treba biti modificiran u odnosu prema
američkome, jer je različito ugrožavanje ratom kod
nas, od onog za koji su se pripremile SAD. Treba se,
također, zasnivati na analizi iskustava iz Domovinskog
rata. U odlučivanju za takav sustav pomogla nanije dostupna
američka literatura i brojni podaci, kao i otvorene
mogućnosti stjecanja dodatnih iskustava iz te zemlje.
Uz to i naš vojni ustroj razvija se po američkom modelu.


Korištenje vojnog kadra, opreme i drugih resursa u
miru za obranu i zaštitu stanovnika i dobara od prirodnih
i tehnoloških katastrofa, kao i korištenje civilnog
kadra i resursa u ratu uobičajeno je u svijetu i ima svoju
neoborivu logiku (NATO). Nije potrebno posebno nabrajati
kakva je, na primjer, uloga vojne inženjerije ili
NKB - postrojba u obrani, zaštiti i spašavanju stanovnika,
dobara i okoliša od prirodnih i tehnoloških nesreća
(postaje izlišno na taj način kupovanje skupe opreme na
dva mjesta, školovanje kadra u oskudnim materijalnim
mogućnostima itd.). Također je važno napomenuti golemu
potrebu za suradnjom tih dvaju partnera u suzbijanju
poslijeratnih posljedica i u oporavku ili obnovi.


Stvaranje podloga za odlučivanje u kriznim stanjima
izuzetno je složen i visoko stručan posao, te se
stoga budući sustav upravljanja u kriznim stanjima
kod nas (kad se uspostavi) mora zasnivati prije svega
na radu profesionalaca - stručnjaka, a manjim
dijelom dragovoljaca. Uz profesionalno tijelo državne
uprave za slučaj izvanrednih stanja - programatski
dio sustava zaštite i spašavanja, koje treba
biti u sastavu Ureda Predsjednika RH (ili Vlade), u
sustavu za zaštitu i spašavanje u krizama ili izvanrednim
stanjima, mora postojati niz organizacija i
pojedinaca izvršitelja niza operativnih zadataka.
Tijelo uprave za slučaj izvanrednih stanja mora biti
u stanju identificirati opasnosti, uspostaviti prihvatljivu
osnovu za djelovanje cijelog sustava, uspostaviti
strategiju razvitka tih aktivnosti kroz sve četiri
faze upravljanja u kriznim stanjima, prikupiti informacije
o svim raspoloživim resursima za djelovanje
u kriznim stanjima, uspostaviti svih pet osnovnih
stupnjeva (obavještavanje/upozorenje, spašavanje
ljudi, spašavanje dobara, zbrinjavanje ljudi i
procjena štete, nužna obnova) za djelovanje, odnosno
reagiranje u slučaju krize ili izvanrednog stanja,
informirati i obavještavati stanovnike, odnosno uspostaviti
plan pripravnosti i djelovanja. Također
treba uspostaviti osnovni plan oporavljanja od kriza
koje se mogu dogoditi na području. Uz to mora
biti osposobljeno još za niz drugih aktivnosti. Rad i sta




ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 35     <-- 35 -->        PDF

B. Molak: ZAŠTITA I SPAŠAVANJE STANOVNIKA. DOBARA I OKOLIŠA U SLUČAJU KRIZA ILI Šumarski list br. 3 4.CXXV (2001). 153-168
nje podloga za odlučivanje moraju biti mjerljivi, prema šitelja još 1993. godine pri Ministarstvu obrane RH,
pravilima struke i javni. a zatim je razoreno.


U profesionalnom tijelu državne uprave za sluZbog
izuzetne složenosti djelotvorne organiziranosčaj
izvanrednih stanja moraju biti zaposleni najisti
za izvanredna stanja profesionalno tijelo državne ukusniji
stručnjaci za ona ugrožavanja za koja se ociprave
neće moći imati sav potreban stalno zaposlen kajeni
da su u određenoj društvenoj zajednici bitna, dar za sve specijalističke poslove (zbog ograničenosti
odnosno za ona koja najviše ugrožavaju stanovnike, raspoloživih sredstava za plaćanje zaposlenih) nego će
dobra i okoliš. Prije svih potrebni su stručnjaci koji morati formirati specijalističke grupe za pojedine
znaju uspostaviti ono stoje bitno u sustavu upravljanja vrste ugrožavanja. Da bi se mogao izgraditi djelotvou
kriznim stanjima, odnosno oni koji znaju za krize za ran sustav za zaštitu i spašavanje u izvanrednim stanjikoje
su specijalisti u detalje razraditi spomenutih šest ma, potrebno je da su u stručnim skupinama, koje mora
segmenata upravljanja (analiza opasnosti, ovlasti, orgavoditi
profesionalno tijelo državne uprave za izvanrednizacija,
komuniciranje, resursi, planiranje). Posebno na stanja, profesionalni predstavnici-stručnjaci brojnih
je važno uspostaviti središnje tijelo državne uprave institucija, koje će biti i osnovni operativni sudionici u
za izvanredna stanja, koje mora okupiti najkvalifidjelovanju
u slučaju pojave kriznih stanja koja zahtijeciraniji
kadar i uspostaviti strategiju razvitka sustavaju
izuzetna poznavanja niza specijalnosti. Npr. ameva
zaštite i spašavanja za cijelu državu. Sustav se ne rički savezni plan pripravnosti i djelovanja u izvanredmože
izgraditi u kratkom vremenu. Osim središnjeg nim stanjima u miru izradilo je američko Ministarstvo
tijela državne uprave potrebno je u ovisnosti o veliza
upravljanje u izvanrednim stanjima (FEMA) u sučini
i vrsti ugrožavanja svake pojedine županije forradnji
s 26 drugih saveznih ministarstava i uprava.
mirati profesionalne županijske organizacije susta


Struktura sustava zaštite i spašavanja kakav treba


va (a po potrebi i na razini općine ili grada) koje mo


uspostaviti u Hrvatskoj prikazana je na slici 2.


raju biti odgovorne županu i središnjoj upravi sus


Kao što je već spomenuto, profesionalno tijelo


tava. To sve je najvećim dijelom bilo uspostavljeno


državne uprave za izvanredna stanja treba se sasto


sistematizacijom i popunjenjem radnih mjesta izvr


jati od središnje uprave odgovorne Predsjedniku


Slika 2. Struktura sustava zaštite i spašavanja kakav treba uspostaviti u Hrvatskoj. Napomena: Programatski
dio sustava u Hrvatskoj ne postoji i treba ga što prije uspostaviti. Operativni dio sustava sastoji se od
brojnih organizacija kao što su npr. : zdravstvo, vatrogastvo, humanitarne udruge, vojska i policija, vodoprivreda,
energetika, šumsko gospodarstvo i druga javna poduzeća i usluge, prometne organizacije,
industrija, brojna ministarstva i druge organizacije uprave, hidrometeorološka i seizmološka služba,
javno informiranje, služba motrenja i obavještavanja, dodatne postrojbe stanovništva, školstvo, i brojne
druge, često su te organizacije međusobno nepovezane i nema podjele zadataka i odgovornosti.
Krizni timovi koji se sastoje od čelnih osoba pojedinih operativnih i upravnih organizacija, u svijetu
najčešće imaju svrhu osiguranja materijalne i političke podrške profesionalcima u njihovim poslovima
upravljanja u krizama, a kod nas zbog nerazumijevanja te djelatnosti, najčešće se poistovjećuju s
upravljanjem u krizama, zbog čega i nastaji brojni problemi — štete (politika se miješa u struku).




ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 36     <-- 36 -->        PDF

B. Molak: ZAŠTITA I SPAŠAVANJE STANOVNIKA, DOBARA I OKOLIŠA U SLUČAJU KRIZA ILI ... Šumarski list br. 3-4, CXX V (2001 ). I 53-168
Republike (ili Vladi) i županijskih odjela kao, po potrebi,
i od određenog broja profesionalaca na razini
gradova ili općina. Taj dio je programski segment
sustava, a ima ulogu sveukupne skrbi za zaštitu i
spašavanje stanovnika, dobara i okoliša u miru i ratu.
Sustav za zaštitu i spašavanje čini i niz operativnih
udruga koje sudjeluju u radu u pojedinim segmentima
sustava, i bez kojih također sustav ne može učinkovito
djelovati. Važan segment sustava osim već spomenutih
stručnih timova, su i krizni timovi u kojima su vodeći
ljudi vlasti, programatskog segmenta sustava i najvažnijih
operativnih organizacija. Njihova uloga je važna
kao politička i materijalna podrška upravi za izvanredna
stanja i posebno za vrijeme faze djelovanja - reagiranja
na krizu ili izvanredno stanje i određena je planom
pripravnosti i djelovanja na određenom području.


Republičko tijelo uprave za izvanredna stanja
postiglo bi dobre rezultate (poslovi podrazumijevaju:
grube procjene ugroženosti cijelog teritorija Republike;
uspostavu zakonodavstva koje regulira djelatnost; koordiniranje
i upućivanje različitih republičkih resora na
izradu zakona koji određuju odgovornosti, obveze i postupanje
u pojedinim vrstama kriza; davanje stručne osnove
za organiziranje i djelovanje županijskih profesionalnih
organizacija; davanje osnove za uspostavu sustava
komuniciranja (tzv. sofware) u krizama; briga o resursima
za djelovanje (kadar, oprema, školovanje, pogoni);
pregledavanje i odobravanje županijskih planova
pripravnosti i djelovanja za slučaj kriza; briga o izradi
republičkih planova pripravnosti za krize koje mogu
zahvatiti cijelu državu; stručno usmjeravanje rada kriznog
tima Republike ili županija itd.) sa 30-40 zaposlenih
kvalificiranih iskusnih stručnjaka za različita
područja, a troškovi njegova rada u godini dana bili
bi manji nego jednodnevne štete od mirnodopskih
kriza u Hrvatskoj. Ako pretpostavimo daje minimalan
broj profesionalnih osoba za funkcioniranje zaštite i
spašavanja stanovnika, dobara i okoliša (programatskog
segmenta) koji bi proračun Republike mogao podnijeti
3-4 izvršitelja na sto tisuća stanovnika, onda bi


potreba za izvršiteljima programatskog posla u županijama
bila oko 150 - 200 ljudi.


Sada je na poslovima zaštite i spašavanja u Hrvatskoj
zaposleno mnogostruko više međusobno nepovezanih
udruga i osoba uz potpuni izostanak - nepostojanje
programatskog segmenta sustava. Poznate
su sigurnosne i gospodarske posljedice takva stanja.
To su dostatni razlozi za uspostavu spomenutog tijela
državne uprave. Apsurdno je da u Hrvatskoj postoje
još uvijek dva ministarstva vanjskih poslova (političko
djelovanje Haškog suda odraz je i te činjenice),
da je donedavno bilo desetak tajnih službi koje su
svedene na četiri (koje najčešće služe samo za međusobne
obračune različitih političkih grupacija), a ne


ma nikakvog organizacionog oblika uprave (programatskog)
za zaštitu i obranu stanovnika, dobara i
okoliša u slučaju izvanrednih stanja u ratu i miru.


Za izgradnju sustava za upravljanje u krizama u
svim kriznim stanjima važne su sljedeće napomene:


1. -U analizi opasnosti (ugroženosti)
Fond podataka za utvrđivanje razine ugroženosti
stanovnika, dobara i okoliša u Hrvatskoj ili za svaku
pojedinu županiju različit je, tj. ovisi o vrsti kriznog stanja
i dosadašnjem pristupu zaštiti i spašavanju na razini
županije. Te podatke trebaju osigurati organizacije koje
se profesionalno bave pojedinim djelatnostima. Za pojedina
krizna stanja te podatke će biti lakše nabaviti
nego za neka druga. Na primjer, podatke o ugrožavanju
od poplava, (tim se područjem bavi vodoprivredna organizacija)
bit će lakše osigurati nego one za procjenu
ugrožavanja od nekontroliranog oslobađanja opasnih
tvari, za koje se najčešće ne zna niti gdje su. Za neka područja
bit će velikih teškoća u prikupljanju podataka za
analizu ugroženosti.


Metodologije procjene ugroženosti razlikuju se za
svaku vrstu kriznog stanja i trebaju ih uspostaviti specijalisti
za pojedine vrste ugrožavanja (uz pomoć spomenutih
stručnih grupa). Uspostava metodologije bit će
osnovni zadatak profesionalnog republičkog tijela za
upravljanje u krizama - programatskog segmenta sustava
zaštite i spašavanja, kada ga se osnuje.


2. - U uspostavi ovlasti (uspostava odgovarajućeg
zakonodavstva)
Nužno je da se u Republici Hrvatskoj donese zakon


o upravljanju u izvanrednim stanjima. Taj zakon bi uz
definiranje pojmova trebao biti osnova za uspostavu
cjelovitog sustava zaštite i spašavanja. Zakon bi trebao
definirati:
a) osnovne obveze i ovlaštenja profesionalnog tijela
državne uprave za slučaj izvanrednih stanja
(programatski dio sustava) pri Uredu Predsjednika
Republike (ili Vladi) i županijskih profesionalnih
organizacija (odgovornih županima i tijelu
državne uprave za izvanredna stanja Republike).


b)obveze i ovlaštenja svih ostalih (operativnih)
organizacija prije nabrojanih
c) obveze i ovlaštenja kriznih timova (republički i
županijski)
d) izvore financiranja sustava


Zakon treba riješiti samo osnovna pitanja - treba biti
kratak. U zasebnim dijelovima sustava upravljanja u
kriznim stanjima (pojedine vrste ugrožavanja) treba
analizirati postojeće zakone i ponegdje u potpunosti izgraditi
zakone za dijelove sustava koji uopće nisu zakonodavno
regulirani. Postoji nacrt spomenutog zakona
koji treba doraditi, kako bi što prije bio donesen, da sustav
može djelovati.




ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 37     <-- 37 -->        PDF

B. Molak: ZAŠTITA I SPAŠAVANJE STANOVNIKA. DOBARA 1 OKOLIŠA U SLUČAJU KRIZA ILI ... Šumarski list br. 3 4. CXXV (21)01 ). 153-168
Posebnu pozornost u pisanju zakona treba posvetiti
javnosti. U sve takve zakone treba ugraditi odredbu
o pravu javnosti da zna stoje može ugroziti. To je
preduvjet za uspostavu djelotvornog sustava zaštite i
spašavanja. Parcijalni zakoni (ili podzakonski akti pravilnici)
za pojedine vrste kriza moraju jasno odrediti
tko je za što odgovoran i sankcije za neizvršavanje.


3. -U definiranju organizacije sudionika u zaštiti i
spašavanju
Veoma je širok spektar organizacija i pojedinaca koji
moraju biti nositelji niza aktivnosti u različitim kriznim
stanjima. Za svakog od tih sudionika moraju biti definirane
ovlasti, odgovornost i mogućnosti izvršenja
preuzetih obveza. Uobičajeno je u svijetu da su nositelji
upravljanja i djelovanja u kriznim stanjima što bliže
mjestu nastanka tih stanja, znači lokalno. Županije stoga
moraju biti BAZNI elementi sustava. Samo u iznimnim
slučajevima, kada je ugrožena cijela država ili velik
dio njenog teritorija tu funkciju treba imati Republika.


4. -U razradi sustava komuniciranja
U razradi sustava komuniciranja nema bitnih posebnosti
vezanih uz vrstu kriznih stanja. Postojeći, često
kadrovski predimenzionirani sustavi veza i obavješćivanja,
uz dogradnju osmišljenog sustava informacija
koje trebaju prenijeti, moći će zadovoljavajuće ispunjavati
svoje funkcije, ali im treba jasno odrediti zadatke u
slučaju izvanrednih stanja.


5. -U ustanovljavanju svih resursa za djelovanje
Resursi za djelovanje mogu se podijeliti u četiri osnovne
grupe: osobe - kadar, uvježbavanje i školovanje,
oprema i pogoni. U ovisnosti o vrsti kriznih stanja, u resursima
ima razlika, te ih treba različito analizirati. Što


se tiče resursa za djelovanje i uspostavu cjelokupnog
sustava za upravljanje u kriznim stanjima, velike su razlike
u županijama Hrvatske. Ipak za sve županije moglo
bi se naći kvalificirani kadar za popunjavanje profesionalnih
programatskih i operativnih organizacija.


6. - U izradi ukupnog plana za djelovanje u slučaju
kriznih stanja
Ukupan plan za djelovanje za slučaj kriznog stanja
sastoji se iz parcijalnih planova za različite vrste kriznih
stanja, koji u biti obuhvaćaju sve navedeno u prethodnih
pet segmenata. Nositelji izrade planova (koordinatori)
trebaju biti županijska tijela profesionalne državne
uprave (programatski segment sustava na razini
županije). Planove treba odobriti profesionalno republičko
tijelo državne uprave za izvanredna stanja i župan.
Za donošenje republičkog plana za djelovanje (za
nesreće koje mogu ugroziti Republiku) treba odgovarati
(koordinira izradu) republičko tijelo uprave za izvanredna
stanja (programatski segment sustava), a odobravati
ga Predsjednik Republike.


Uspješno planiranje moguće je ako je zajednica
uključena u proces planiranja. Suradnja svih grupa
i pojedinaca koji se neposredno brinu za opasna stanja,
čini plan boljim i osigurava veću vjerojatnost
njegove djelotvorne primjene u slučaju nesreće. Iskustvo
pokazuje da se planovi rijetko koriste, ako ih
je radila samo jedna osoba, ili jedna organizacija.
Reagiranje na nesreću zahtijeva povjerenje, koordinaciju
i suradnju svih koji trebaju djelovati u slučaju
izvanrednog stanja i koji moraju znati tko je za
koju aktivnost odgovoran i tko je u stanju obaviti
neki zadatak. To je moguće ostvariti samo suradnjom
kadra.


4. ŠKOLOVANJE KADRA
Znanje je jedan od osnovnih preduvjeta za obavljanje
svake aktivnosti. Ovo poglavlje bavi se školovanjem
kadra, primarno za potrebe učinkovitog programatskog
dijela sustava zaštite i spašavanja, koji kod nas
tek treba uspostaviti.


Danas u Hrvatskoj nema, u skladu s dostignućima
u svijetu, u području cjelokupnog upravljanja u krizama
niti organizacije, a još manje organiziranog
obrazovanja za programatski dio tog sustava, koji bi
znao uspostaviti učinkoviti sustav zaštite i spašavanja.
Upravljanje u krizama (emergency management)
jedan od najsloženijih poslova osnovnog sigurnosnog
i gospodarskog interesa modernog društva, a
zahtijeva izuzetno mnogo znanja iz područja čovjekova
bavljenja, od humanističkih, prirodoslovnih do
tehničkih, a sve to uz uvažavanje gospodarstvenih zakonitosti.
Neinformiranost stanovništva i političara
kod nas o tome da u svijetu postoje učinkoviti načini
zaštite i spašavanja stanovnika, dobara i okoliša, ne


znači da takvi sustavi ne postoje i da se i kod nas ne
može izgraditi djelotvoran sustav te namjene.


Veličina potrebnog sustava zaštite i spašavanja i vrste
ugrožavanja određuju broj osoba koje moraju biti osposobljene
za različite zadatke upravljanja u krizama, tj
za programatski segment, kao i za niz operativnih funkcija.
Sustav kakav treba razviti u Hrvatskoj zbog niza
razloga (najčešće materijalni) treba biti što kompaktniji
i s relativno malim brojem visoko osposobljenih izvršitelja
prekrivati sve potrebne funkcije djelovanja, odnosno
zaštite i spašavanja od onih koja najviše ugrožavaju
pučanstvo u Hrvatskoj. Ostvarenje učinkovitog, kompaktnog
sustava nije lak posao, a školovanje kadra za
takav sustav mora biti posebno pažljivo planirano.


Zbog mnogo razloga (relativno mali troškovi rada,
visok stupanj razvitka metodologije za sve vrste kriza,...)
američki sustav zaštite i spašavanja je onaj koji u
uspostavi sustava u Hrvatskoj treba slijediti, te treba nastaviti
prekinuti rad na izgradnji započet za vrijeme Do




ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 38     <-- 38 -->        PDF

B. Molak: ZAŠTITA I SPAŠAVANJE STANOVNIKA. DOBARA I OKOLIŠA U SLUČAJU KRIZA ILI . Šumarski list br. 3 4,CXXV(2001), 153-168
movinskog rata, pa tako i u školovanju kadra odnosno u
programu obrazovanja.


Uobičajeno je da se sustavi zaštite i spašavanja stanovnika,
dobara i okoliša ustrojavaju prema broju stanovnika,
površini i vrsti ugrožavanja u pojedinoj zemlji
ili drugoj teritorijanoj jedinici. Po ukupnom broju stanovnika
i površini Hrvatska je mala zemlja. Glede vrste
ugrožavanja u miru Hrvatska se vjerojatno bitno ne razlikuje
od drugih susjednih država. S obzirom na vrijedne
prirodne resurse ona je bila i bit će vjerojatno i u
buduće predmet interesa i želja, kao stoje to bilo i u Domovinskom
ratu. Glede broja stanovnika, površine i
ugrožavanja, tijekom rada na izgradnji sustava (pri Ministarstvu
obrane do 1994. godine) došlo se do brojke
od 200 - 250 osoba koje bi činile programatski - upravljački
dio sustava. Operativni dio sustava mnogo je veći
i sadrži brojne organizacije javnog i privatnog sektora
kao što je već opisano. Obrazovanjem o upravljanju u
krizama za te dijelove sustava moglo bi biti obuhvaćeno
dodatnih 300 - 350 osoba. Ukupno bi za potrebe
profesionalnog sustava zaštite i spašavanja u Hrvatskoj
na republičkoj razini trebalo obrazovati 500 600
ljudi.


Za takav relativno malen sustav nije jednostavno racionalno
organizirati prijeko potrebno obrazovanje, pogotovo
za njegov programatski dio. Školovanje bi se
moglo organizirati kao visokoškolsko - određenog trajanja
- privremeno tj. dok se ne osposobi dovoljan broj
osoba za nositelje programatskog segmenta i obavljanje
ključnih operativnih funkcija. Također bilo bi dobro
organizirati i program školovanja dopunskim obrazovanjem
(tečajevi) za sudionike u svim fazama upravljanja
u krizama.


4.1. Visokoškolsko obrazovanje
Visokoškolsko obrazovanje moglo bi se organizirati
kao jedno ili dvogodišnji međufakultetski, multidisciplinarni
smjer studija za sticanje posebnih znanja iz područja
upravljanja u krizama, za što bi polaznici dobivali
određeni akademski stupanj. Polaznici tog studija
bili bi studenti sa završenom drugom ili možda bolje
trećom godinom studija na različitim studijima, koji bi
tim studijem dobili odgovarajuće znanje za rad u programatskom
segmentu sustava zaštite i spašavanja ili u
ključnim operativnim dijelovima sustava.


S obzirom na vrste ugrožavanja kojima je izloženo
pučanstvo u Hrvatskoj, to bi trebali biti studenti koji su
završili drugu ili treću godinu studija vojne ili policijske
visoke škole, poljoprivrede i šumarstva, geofizike,
građevinarstva, tehnologije, prirodoslovlja... Glede
funkcija djelovanja u krizama to bi trebali biti studenti
fakulteta koji daju obrazovanje iz područja: zdravstva,
vatrogastva, građevinarstva, policije i prava, komunikacije
i informiranja, prometa, socijalne skrbi, ekono


mije... Upravljački segment sustava treba djelovati kao
tim stručnjaka multidisciplinarnog obrazovanja, koji
imaju određena znanja svojih specijalnosti, ali i specifična
znanja o upravljanju sustavom, koja im može dati
poseban jedno ili dvogodišnji studij.


Studij bi mogao obuhvatiti neke od osnovnih pred


meta, kao što su:
Osnove upravljanja u krizama
Strategija obrane i spašavanja pučanstva i osiguranje
kontinuiteta vitalnih funkcija tijekom agresije


-
Strategija zaštite od suša
Strategija zaštite i spašavanja od oluja, tuča i poplava
Strategija zaštite i spašavanja od potresa
Strategija zaštite i spašavanja od požara i ostalih
prirodnih nepogoda
Strategija zaštite i spašavanja od tehnoloških izvanrednih
stanja
-
Komuniciranje i uzbunjivanje
-
Odnos sjavnošću
Zdravstveni segment u izvanrednim stanjima
-
Socijalni segment
Traženje i spašavanje u katastrofama
-
Provođenje zakona i prisila
-
Upravljanje resursima
-
Analiza rizika
Navedeni popis predmeta načinjen je na bazi spoznaja
o tome što sustav u osnovi treba sadržavati i onih
pojava što najviše ugrožavaju pučanstvo Hrvatske. To
je samo prijedlog koji treba razraditi (s punim sadržajima
predmeta), dakako u ovisnosti o tome kakav se sustav
želi izgrađivati. Visokoškolsko obrazovanje iz područja
upravljanja u krizama za potrebe cjelokupnog
sustava zaštite i spašavanja u Hrvatskoj trebalo
bi završiti oko 200 polaznika. Taj bi studij ponajprije
trebao služiti za visokoškolsko obrazovanje rukovoditelja
programa za izvanredna stanja, tj. za zaposlene u
tijelima državne uprave (Republičko i županijska) za
slučaj izvanrednih stanja.


Kratki sadržaj predmeta - kolegija: Osnove
upravljanja u krizama, koji daje osnove sustava zaštite
i spašavanja mogao bi biti:


Sto ugrožava stanovnike, dobra i okoliš u Hrvatskoj
(prirodne i tehnološke nesreće, rat i ratna razaranja).
Kakav treba biti sustav zaštite i spašavanja da bi se
štete - posljedice što više smanjile.
Koncept sveobuhvatnog upravljanja u krizama. Faze
upravljanja u krizama. Rukovoditelj programa za
krize - rukovoditelj sustava zaštite i spašavanja.
Uloga i odgovornosti (zakonske i moralne odgovornosti,
rad s nositeljem izvršne vlasti, koordinacija s
drugim organizacijama, održavanje partnerstva).
Ublaživanje (identifikacija opasnosti i analiza ozljedivosti,
strategije ublaživanja, alati za ublaživanje i
alternative).




ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 39     <-- 39 -->        PDF

B. Molak: ZAŠTITA I SPAŠAVANJE STANOVNIKA, DOBARA I OKOLIŠA U SLUČAJU KRIZA ILI ... Šumarski list br. 3-4.CXXV (2001 ). 153-168
Pripravnost (ovlasti, planiranje za slučaj kriza, razvijanje
plana, osnovni plan, dodaci i prilozi osnovnom
planu, standardne procedure djelovanja, snimanje
resursa: pogona, osoba, opreme, razvoj kataloga
resursa, kompjutori u upravljanju resursima).
Djelovanje (stupnjevi djelovanja, centar za djelovanje
u krizama, informiranje u centru za djelovanje,
računala kao pomoć u centru, informiranje javnosti,
dezinformacije i kontrola glasina, procjena šteta).
Oporavak (dokumentacija, kako dobiti pomoć i što
očekivati, poljoprivreda, posao, zdravstvene usluge,
pojedinačne potrebe, planiranje oporavka, ponovni
razvoj kao ublaživanje).
Rukovođenje organizacijom za upravljanje u krizama
(smjernice planiranja, proces planiranja, opis
poslova, formiranje timova, planiranje financiranja,
obuka kadra).


Nastavni kadar za ovaj mutidisciplinarni, međufakultetski
studij velikim dijelom mogao bi se pronaći na
Sveučilištima u Hrvatskoj i institucijama koje rade na
različitim specijalističkim poslovima zaštite i spašavanja
(uz usavršavanje u inozemstvu i uz pomoć strane literature
s tog područja), a po potrebi i dovođenjem predavača
- eksperata iz inozemstva. Prostor za ovaj studij
moglo bi osigurati Sveučilište u Zagrebu uz pomoć državne
administracije.


4.2. Dopunsko obrazovanje - rukovoditelj
programa za izvanredna stanja
Osim visokoškolskog obrazovanja treba načiniti
program dopunskog obrazovanje trenutno zaposlenih
na operativnim poslovima u sustavu zaštite i spašavanja
na republičkoj i županijskoj razini.


Rukovoditelj programa za izvanredna stanja (emergency
program manager) je osoba (ili osobe) koja čini
programatski segment sustava zaštite i spašavanja, čiji
je osnovni zadatak da sustav zaštite i spašavanja stanovnika,
dobara i okoliša učinkovito djeluje, kada za to
postoji potreba, to jest kada nastupe takve prirodne pojave
ili one izazvane djelovanjem čovjeka u miru i u
ratu, koje ugrožavaju ili mogu ugroziti pučanstvo, dobra
i okoliš. Posao rukovoditelja programa za izvanredna
stanja obuhvaća nekoliko širokih područja odgovornosti,
uključujući akcije ublaživanja, plan pripravnosti
i djelovanja, koordinirano djelovanje, te oporavak ili
obnovu. Da bi uspješno ispunjavali sve te zadaće, potrebno
im je mnogo specijaliziranih znanja koja se
mogu postići obukom, koju trebaju omogućiti programi
županije/grada i Republike. Osim toga, rukovoditelj
programa za izvanredna stanja mora što više svog znanja
prenijeti na suradnike, kako bi oni bili što bolje pripremljeni
kada nastupi kriza ili izvanredno stanje. Stoga
je njihova uloga u obuci dvostruka: usvajanje znanja
i prenošenje tog znanja na druge. Za rukovoditelje programa
za krize, osnovni trebaju biti programi obrazova


nja organizirani na razini Republike.
Središnje tijelo uprave za izvanredna stanja trebat će


uspostaviti nekoliko programa obuke i vježbi o uprav


ljanju u krizi za rukovoditelje programa, kao i za osobe


koje operativno sudjeluju u djelovanju kada se krize ili


izvanredna stanja pojave. U uspostavi tih programa


obuke bilo bi dobro da se koriste programi FEMA-e


(Američko ministarstvo za upravljanje u krizama) i


EMI-a (Američki institut za upravljanje u krizama).
Obuka za sveobuhvatno upravljanje u krizama


uključuje veće tematske cjeline programa obuke, uključujući
slušanje predavanja iz četiri područja:
a) Nastavni plan za - proces upravljanja u krizama


ili izvanrednim stanjima (emergency management)
- omogućuje obuku koja daje presjek glavnih
područja i opasnosti, kako bi pružila polaznicima
stručno znanje u upravljanju i rješavanju problema,
stoje potrebno da bi se učinkovito provodilo vođenje
zajednice u kriznoj situaciji. Trebaju biti obuhvaćena
usavršavanja u profesiji za rukovoditelje
programa za izvanredna stanja, kao i vježbe i seminari
koji se bave širokim rasponom problema i rezultata
u upravljanju u krizama.


b) Nastavni plan za - program pripravnosti na razini
države u slučaju rata (napada) daje pregled
programa pripravnosti stanovnika te uključuje plan
pripravnosti i djelovanja u slučaju rata ili napada sa
svim funkcijama djelovanja, pripravnost stanovnika
na samozaštitu u slučaju napada, evakuaciju i zbrinjavanje,
planiranje i održavanje gospodarske stabilnosti,
te specijalne teme, kao što su na primjer:
skloništa, pirotehnika, zaštita industrije i očuvanje
civilnih resursa obrambenih snaga države.


c) Nastavni plan za - prirodne opasnosti pokazuje
područja i vrste opasnosti, a usredotočuje se na
ublaživanje, pripravnost, djelovanje i oporavak za
sve vrste prirodnih katastrofa (suša, oluja/tuča, potres,
poplava, požar...). Neki se tečajevi usredotočuju
na temeljna načela objašnjavajući karakteristike
i uzroke velikih prirodnih opasnosti, a drugi rade
na visoko specijaliziranoj obuci i vježbama, koje
su određene za to da pomažu polaznicima tečaja i
njihovim zajednicama u situacijama prepoznavanja
opasnosti, ublaživanja, pripravnosti, djelovanja i
oporavka zajednice.


d) Nastavni plan - tehnoloških ili čovjekovim djelovanjem
izazvanih opasnosti kao što su nekontrolirano
oslobađanje opasnih tvari, požari i eksplozije,
terorizam, prekid opskrbe, radioaktivnost i druge.
Tečajevi ovog tematskog područja prekrivaju sve
one tzv. tehnološke nesreće koje se mogu pojaviti.


Polaznici tih tečajeva, tj. obuke na višoj razini (državnoj)
su rukovoditelji programa za krize (u županija


165




ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 40     <-- 40 -->        PDF

B. Molak: ZAŠTITA I SPAŠAVANJE STANOVNIKA. DOBARA I OKOLIŠA U SLUČAJU KRIZA ILI Šumarski list br. 3 4. CXXV (2001 ). 1 53-168
ma i nižim strukturama) - kada se osnuje tijelo profesionalne
državne uprave za izvanredna stanja, zaposleni
Republičkih resora uprave koji imaju određene operativne
zadatke u sustavu zaštite i spašavanja, rukovoditelji
vatrogastva, javnih poduzeća i medicinskih službi,
te čelnici u lokalnoj vladi (županijskoj), kojima je
povjerena odgovornost za zaštitu i spašavanje života i
imovine građana, industrijski projektanti za izvanredna
stanja, djelatnici lokalne uprave (županijske) koji su
obvezni pokazati i provesti vježbe evakuacije tijekom


opasnosti, te projektanti skloništa u slučaju napada, zaposleni
u javnim poduzećima koji su uključeni u sve
faze programa o prirodnim opasnostima, te specijalizirani
slušači kao, na primjer, grupe čija je dužnost ublaživanje
opasnosti, inženjersko i medicinsko osoblje iz
državnih institucija, lokalne uprave i industrijskih, te
komunalnih službi, te oni koji rade na prostornom planiranju
potencijalno opasnih objekata ili korištenju potencijalno
opasnih područja.


5. ZAKLJUČAK
Organiziranost zemlje za obranu i zaštitu njezinih
stanovnika, dobara i okoliša primarno je sigurnosno
i gospodarsko pitanje svake pojedine zemlje.
Stoga svaka zemlja tu aktivnost mora organizirati
tako da bude najdjelotvornija u obavljanju svoje
zadaće, a u skladu s najprečim zadacima u pojedinoj
zemlji, uz što manje troškove, što je posebno
važno ratom i tzv. pretvorbom osiromašeno stanovništvo
Hrvatske.


Uobičajena je praksa u svijetu dvojna namjena vojnog
i civilnog segmenta (vojnog u miru, civilnog u ratu)
u obrani i zaštiti stanovnika, dobara i okoliša u kriznim
stanjima. Time se osigurava visok stupanj djelotvornosti
za kriznih stanja, bolja angažiranost kadra u oba
segmenta, manji troškovi, jer nema dvostruke nabave
opreme, izgradnje pogona itd. Uz to, zbog golemih šteta
izazvanih krizama u miru koje najviše pogađaju male
ljude - poljoprivrednike, nužno se organizirati tako da
se njihove posljedice smanje. Nije vrijeme da se u osiromašenoj
Hrvatskoj rasipa novac i kadrovski potencijal
na osnutak i prazan hod nepotrebnih paralelnih
udruga i kapaciteta. Mnogo je bolji put analizirati
rad sadašnjih udruga, uklanjanjati nedostatke,
koristiti kvalificirani kadar i znanje.


Zna se što treba učiniti u području organiziranja,
u analizi ugroženosti, u području zakonodavstva,
snimanja resursa, informiranja, komuniciranja
i izrade planova. Potrebna je institucionalizirana
volja da se sustav zaštite i spašavanja stanovnika,
dobara i okoliša, po uzoru na najrazvijenije zemlje
svijeta i na osnovi iskustava iz Domovinskog rata,
nastavi ponovno izgrađivati. Razlozi za njegovu uspostavu
duboko su opravdani.


Znanje je preduvjet za djelotvorno obavljanje
niza aktivnosti. Nedovoljno poznavanje tog područja
djelovanja - profesije kod nas, ima za posljedicu
nepostojanje programatskog segmenta sustava zaštite
i spašavanja, a time i odsutnosti visokoškolskog
obrazovanja i bilo kakvog obrazovanja za to područje.
Posve je sigurno da bi se školovanjem kadra za
tu aktivnost omogućilo provođenje nužne integracije
brojnih raspršenih aktivnosti zaštite i spašavanja
stanovnika, dobara i okoliša. Time bi, zacijelo, i posljedice
tih ugrožavanja bile smanjene. Razrada i
uspostava naznačenog visokoškolskog programa
obrazovanja za stjecanje zvanja rukovoditelja programa
za izvanredna stanja, mogla bi biti osnova za
stvaranje kadrovske baze modernog sustava zaštite
i spašavanja primarnog sigurnosnog i gospodarskog
značaja za daljnji razvitak Hrvatske.


Svaki put kada se u Hrvatskoj dogodi neko od izvanrednih
stanja digne se uzbuna, a poslije se ništa
ili gotovo ništa u šest spomenutih osnovnih segmenata
upravljanja u izvanrednim stanjima ne događa.
Ponekad se i traži ostavka pojedinog ministra,
no problemi se ne rješavaju (ili ne samo smjenom
ministra) osim pojedinačnih iznimaka. Ono što je
dobro napravljeno u tom području, najčešće je rezultat
zauzimanja malobrojnih entuzijasta, a ni u
kojem slučaju organiziranog djelovanja države, no
to ni približno nije dovoljno. Razlozi zbog čega je to
tako su brojni, a najčešći su nedostatak znanja i neinformiranost
onih koji bi o sustavu zaštite i spašavanja
trebali odlučivati, ali i nesposobnost i privatni
probici onih koji se tome protive.


LITERATURA:


1. Mo lak, B.: Aktivnosti prije i poslije katastrofa izazvanih
prirodnim nepogodama, djelovanjem čovjeka
i ratnim sukobima, Hrvatske vode, 5
(1997)19, 137-146
2. Podaci Svjetske banke (World Development Report
2000/2001, Atacking Poverty, World Bank, September
2000.; World Development Indicators
2000, World Bank 2000.)


3. Molak, B.: Kako procijeniti pripremljenost za nekontrolirano
oslobađanje opasnih tvari u okolinu
(što treba znati i učiniti zajednica da bi zaštitila
svoje stanovnike, dobra i okoliš), (u tisku)


ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 41     <-- 41 -->        PDF

B. Molak: ZAŠTITA 1 SPAŠAVANJU STANOVNIKA, DOBARA I OKOLIŠA U SLUČAJU KRIZA ILI . Šumarski list br. 3 4. CXXV (2001 ). 153-168
4.
Molak , B.: Osnove planiranja zaštite i spašavanja
stanovnika i dobara u slučaju nesreća u nuklearnim
elektranama, Sigurnost 41 (2) 119-130 ( 1999)
5. Mo lak, B.: Faza djelovanja u upravljanju u krizama
ili izvanrednim stanjima, Policija i sigurnost 7
(1998)5-6,475-494"
6. Molak , B.: Radioaktivnosti kako se zaštititi, Sigurnost
40(3) 209-223 ( 1998)
7.
Molak , B.: Ublaživanje - jedna od četiri faze u
upravljanju u krizama, Policija i sigurnost 6
(1997)5-6,532-546
8. Molak , B.: Zakonodavne podloge i snimanje resursa
za upravljanje u krizama ili izvanrednim stanjima,
Policija i sigurnost 6(1997) 3, 248-263
9. Molak ,
B.: školovanje za potrebe sustava zaštite i
spašavanja u krizama ili izvanrednim stanjima,
Policija i sigurnost 5( 1996) 4- 5, 462-473
10. M o 1 a k, B.: Planiranje za slučaj kriza ili izvanrednih
stanja, Policija i sigurnost 5( 1996)3,287-304
11. Molak , B.: Upravljanje u krizama ili izvanrednim
stanjima, Policija i sigurnost 5(1996)1, 89-108
12. Molak , B.: How to use Risk Analysis in Rebuilding
of Destroyed and War-threatened Country
(Energetics), Society for Risk Analysis (Europe),
1995 Annual Meetting, May 21-25, 1995.,
Stuttgart (Germany)
13. Blan c hard , B.W.: University and College Emergency
Management Courses, EMI, Emitsburg,
May 1995
14. Molak , B.: Zaštita i spašavanje pučanstva od djelovanja
kriznih stanja - upravljanje u krizama,
Socijalna ekologija 3-4(1994) 301-315
15. Molak , B.: How to use Risk Analysis in Rebuilding
of Destroyed and War-threatened Country
(Example of Croatia), Society for Risk Analysis,
1994 Annual Meetting, December 4.-7, 1994.,
Baltimore, USA, P2.17
16.Molak,B.: Upravlj anj e u krizama -
knj iga u koj oj
su dane osnove sustava razorenog 1994. god,
(pozitivne recenzenzije knjige 1995.god.: A.
Tus, J. Cićek), izdavač: Školska knjiga (zbog nedostatnih
sredstava do danas nije objavljeno)


17. Sustav zaštite i spašavanja u Hrvatskoj (slike), Stožer
CZ RH, Zagreb, travanj 1994.
18. Izvješće o radu sustava zaštite i spašavanja u Hrvatskoj
1993., Stožer CZ RH, Zagreb, siječanj
1994.
19.
Molak , B.: Nekontrolirano oslobađanje opasnih
(toksičnih) tvari u okoliš, Socijalna ekologija 1
(1993)29-42
20. Nacrt zakona o sustavu zaštite i spašavanja, Stožer
CZ RH Zagreb, srpanj 1993.
21. Molak, B.: Upravljanje u krizama- uloga rukovoditelja
programa upute o djelovanju sustava zaštite
i spašavanja stanovnika, dobara i okoliša u
Republici Hrvatskoj (skripta), SCZRH, Zagreb
1993.


22. Intervencije u izvanrednim situacijama (Zagrebački
sustav za upravljanje u kriznim stanjima) - Ekološki
projekt Zagreb - knjiga 7, Grad Zagreb ZGO,
INA Inženjering - Ekonerg - Elektroprojekt,
Zagreb 1993., ZGO: Ekološki projekt Zagreb,
I dio: Osnova: 10. pogl. Intervencije u izvanrednim
situacijama (projektni zadatak) 1992.
23. M o 1 ak, B.: Environmental Risk Analysis Needs in
an Industrial City, Society for Risk Analysis, 1991
Annual Meeting, December 8-11, 1991, Baltimore,
USA (International Section), MPM-J1, A-37;
Sigurnost 1(34)1992,69-75
24. M o 1 ak, B.: Integrated Risk Analysis for Large Industrial
City: Zagreb (Hazard Materials), Society
for Risk Analysis, 1992 Annual Meeting, December
6-10, 1992, San Diego, USA (Global
Risk: Integrated Assessment) 1D-4
25. Molak , B.: Upravljanje u kriznim stanjima u tehnologiji
- nekontrolirano oslobađanje opasnih
tvari u okoliš, knjiga - u pripremi od 1992. god.
(traži se izdavač i donator)
26. M olak, B.: The war in Croatia- Why ? (predavanje
u FEMA Washington, 11. 12. 1991.) Encyclopaedia
Moderna 1(37)1992, 57- 63, Zagreb,
(predavanje u UN New York 4.12.1992.)
27. Hamilton County Hazardous Materials Emergency
Response Plan, Hamilton County LEPC, October
1991
28. Ostala brojna literatura u različitim oblicima (kompjuterizirane
baze podataka, kompjuterski software,
metode (papir/micro-fish) ...) federalnih,
državnih i lokalnih organizacija prikupljeni prilikom
boravka u SAD (1991., 1992., 1994.)
29.
Podaci: Državnog statističkog zavoda, Narodne
banke Hrvatske, Republičke komisije za procjenu
šteta
30. Molak , B.: Public protection and utility technology
related decision making (the accidents in nuclear
power plants and electricity production),
Nuklearna tehnologija (Vinca) 1 ( 1988) 26-32
31.
Civil Defense 1988: The year in Review, FEMA
Washington
32. M o 1 a k, B.: Protective measures in the case of accident
in a nuclear power plant, 13 international seminar
ISEMEC 87, Ljubljana Oct 1987, 143-152
33. Emergency Management, USA, FEMA 1986.
34. Compedium of technical information for the basic
protection of population, NATO HQ, Brussels
Dec. 1986.


ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 42     <-- 42 -->        PDF

B. Molak: ZAŠTITA I SPAŠAVANJE STANOVNIKA, DOBARA I OKOLIŠA U SLUČAJU KRIZA ILI . Šumarski list br. 3^4, CXX V (2001 ), 153-168
Napomena: Tekst je nastao kao rezultat nastojanja dakle usred Domovinskog rata, neodgovorni pojedinci
autora i najiskusnijih stručnih suradnika na uspostavi u Ministarstvu unutarnjih poslova uz pomoć nesavjesšto
djelotvornijeg sustava zaštite i spašavanja stanovni- nih političara iz političkog vrha zemlje. Tom prilikom
ka, dobara i okoliša. U pisanju su pomogla uz iskustva u rastjeran je najkvalitetniji kadar, opljačkana oprema,
radu i rukovođenju Stožerom Civilne obrane (zaštite) uspostavljena formalna organizacija s nekompetenim
Republike Hrvatske tijekom Domovinskog rata do nje- kadrom najčešće prikupljenim iz bliže i dalje rodbine
gova ukidanja 1994. i iskustava stečena u nekoliko bo- čelnika, a za čelnike su postavljeni oni koji su sabotirali
ravaka autora u američkom ministarstvu za upravljanje rad u MORH-u u najkritičnijoj fazi obrane države. Uz
u izvanrednim stanjima (Federal Emergency Manage- razaranje sustava u tada ključnim županijama za obrament
Agency - Washington i Cincinnati/Ohio) u raz- nu (Osiječko-baranjska, Dubrovačko-neretljanska) radoblju
od 1991. do 1994. Sve napore brojnih pojedi- zoreno je središnje upravno tijelo pri Vladi (SCZRH).
naca uložene u izgradnju sustava tijekom Domovin- Za tojoš nitko do danas nije odgovarao, niti je pokrenuskog
rata u Ministarstvu obrane RH-u (kojem je progra- ta istraga da se ustanovi zbog čega je to učinjeno, a ni
matski segment tada bio pridružen) obezvrijedili su predstavnici nove vlasti do sada ne pokazuju interes da
početkom 1994. njegovim "premještanjem" u MUP, se stanje promijeni.


SUMMARY: People tend to forget wars, earthquakes, droughts, floods,
fires and technological catastrophes and work for better life. It should not be
forgotten that in the time of peace (not to mention the Serbian aggression on


Croatia; killed and injured people, vast material damage), the daily damage
amounts to more than 800 thousand USD or about 300 million USD per year.
The majority of the damage is suffered by ordinary people -farmers. It is necessary
to build up a system for decreasing the probability and mitigate the
consequences of disasters for which preparatory actions should be undertaken
-planning and timely reaction in case of a disaster and the recoveiy of the
community. The paper deals with the need to continue the establishment of an
emergency management system in Croatia, which was initiated during the war
in Croatia following the USA practices (FEMA, EMI, NATO) but was regrettably
interrupted in 1994. The time has come to resume this practice. According
to the world practice, every country has an organisation for emergency
management with educated and experienced professionals in high governmental
positions. Establishing a comprehensive emergency management organisation
aimed at protecting and rescuing inhabitants, goods and the environment
is the primary goal of every organised community and country. The
paper also discusses the steps to be undertaken in Croatia in the field of education,
primarily for programming the part of the rescue and protection system,
which has to be built anew in this country.