DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 28     <-- 28 -->        PDF

B. Molak: ZAŠTITA I SPAŠAVANJE STANOVNIKA, DOBARA I OKOLIŠA U SLUČAJU KRIZA ILI Šumarski list br. 3 4, CXXV (2001), 153-168
bi to trebali ponešto iz tih događanja naučili i poduzeli
potrebno, kako bi se posljedice budućih takvih
pojava ublažile?


Vidljivo je da nema napretka. Nastavljaju se prepucavanja
različitih interesnih grupa, a oni koji bi trebali
donositi valjane odluke za bolju zaštitu i spašavanje
stanovnika, dobara i okoliša kao primarno sigurnosno i
gospodarsko pitanje, ne shvaćaju o čemu se radi, što
trebaju učiniti, ili ih to - dobrobit svih stanovnika uopće
ne zanima.


Jedno od područja goleme gospodarske i sigurnosne
važnosti u svakoj civiliziranoj zemlji, pa bi
tako trebalo biti i u Hrvatskoj, je uspostava sustava
zaštite i spašavanja od kriza ili izvanrednih stanja.
Takve pojave - krize u Hrvatskoj u mirnodopskom
vremenu (dvanaestgodišnja statistika prije agresije
na Hrvatsku) na dan odnose, u prosjeku, najmanje
800 tisuća USD (ili 300 milijuna USD godišnje). Dakako
da štete i vrste šteta variraju iz godine u godinu.
U prosjeku najveće su štete od suše - 42 %, slijede
tuče, oluje, snijeg i mraz - 26 %, potresi - 17%.
Požari (6 %) i poplave (5 %) koji su zanimljivi masmedijima,
malenog su udjela u ukupnim štetama.
Najveće štete posljedica su upravo onih pojava koje
nisu medijski privlačne, nisu trenutačne, nego su
postupne i dugotrajne, te stoga prolaze medijski nezapaženo.
Struktura šteta mirnodopskih kriza prikazana
u na slici 1.


Slika 1 : Struktura štete mirnodopskih kriza u Hrvatskoj. Napomena:
Podaci se odnose na prosjek u dvanestgodišnjem razdoblju
od 1981, do 1992.godine.; pod podacima: oluja i tuča
- uključene su i štete od snijega i mraza; požari - uključeni
su oni u zgradama, poljima i šumama; ostalo - uključene
su i štete od tehnoloških nesreća.


Štete koje su izazvane prirodom znatno su veće
nego štete izazvane tehnologijom, tj. čovjekovim djelovanjem
(izuzev prometa), no njih se, zbog neodgovarajuće
informiranosti javnosti i neznanja o mogućnostima
smanjivanja, zaboravlja. Štete nastale


čovjekovim djelovanjem prikazane su na slici u grupi
"ostalo". Materijalne štete izazvane agresijom na Hrvatsku
bile su oko devedeset puta veće nego štete izazvane
krizama u miru tijekom jedne godine.


Uspostava cjelovitog i djelotvornog sustava zaštite
i spašavanja stanovnika, dobara i okoliša u kriznim
ili izvanrednim situacijama je potreba i dužnost
svakog organiziranog društva, pa tako i naše
zemlje. Naše sektorsko rješavanje ovih problema
treba prerasti u ono gdje će se cjelovito zahvaćati i
razrješavati problemi kao što se to radi u svijetu.
Na taj način može se izbjegavati rješavanje, bolje
reći ne rješavanje problema u slučaju kada se nekoliko
tijela državne uprave bez jasnih razgraničenja
obveza i ovlasti njima bave, smanjuju se troškovi i
postiže djelotvornost.


Stradanja ljudi u ratu i goleme materijalne štete obvezuju
na uspostavu odgovarajućeg sustava za zaštitu
od kriza. Nijedno društvo nije imuno na pojave kriznih
stanja (nesreće u kojima može stradati velik broj ljudi,
mogu biti uništena golema dobra i okoliš) izazvanih
djelovanjem rata, prirode ili tehnologije. Zbog toga se
svako društvo mora organizirati da bi zaštitilo stanovnike
od takvih pojava. S obzirom na veličinu šteta nužno
je i kod nas uspostaviti sustav koji bi omogućio
da se te štete smanje. Smanjenje od samo 10 % (šteta
u miru) znači uštedu od 80 tisuća USD dnevno.
Taj se novac može iskoristiti za rješavanje problema
u zdravstvu, školstvu, znanosti itd. Za to se vrijedi
zauzimati.


Pod krizama ili izvanrednim situacijama podrazumijevaju
se one pojave koje mogu masovno ugroziti
stanovnike (život i zdravlje), dobra i okoliš u ratu
i u miru. U svim fazama procesa ovladavanja potreban
je angažman niza državnih i privatnih organizacija
i pojedinaca različitih specijalnosti. Zajednica se
mora baviti krizama i prije nego se one dogode, a mora
i pomoći u oporavku od posljedica kriza. Kao rezultat
modernih promišljanja definirane su četiri faze
sveukupnog upravljanja u krizama: ublaživanje,
pripravnost, djelovanje i oporavak ili obnova.


Budući da su štete od mirnodopskih ugrožavanja
daleko najveće u poljoprivredi (suše, oluje i tuče, poplave,
požari) ugrožavaju malog čovjeka - poljoprivrednika
(a uslijed toga i poskupljenjem hrane i sve ostale
stanovnike), Ministarstvo poljoprivrede moralo bi
pokazivati interes za uspostavu cjelovitog sustava zaštite
i spašavanja. Osim šteta što ih čini priroda (elementarne
nepogode), koje su u Hrvatskoj (u miru) daleko
najveće, ne treba smetnuti s uma ni potencijalne štete
koje može izazvati tehnologija tj. djelovanje čovjeka.
Takva ugrožavanja su na primjer: nekotrolirana
oslobađanja opasnih tvari, požari i eksplozije, radioaktivnost
- potencijalne nesreće u nuklearnim elektranama,
lomovi brana i nasipa (poplave), prekidi opskrbe