DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 29 <-- 29 --> PDF |
B. Molak: ZAŠTITA I SPAŠAVANJE STANOVNIKA. DOBARA I OKOLIŠA U SLUČAJU KRIZA ILI Šumarski list br. 3 4, CXXV (2001 ). 1 53-168 (vodom, hranom, energijom...), unutarnje smetnje (terorizam i neredi). Neke od njih tiču se ministarstva zaštite okoliša i prostornog planiranja i ministarstva zdravstva. Danas u Hrvatskoj nema nikakvog stručno utemeljenog plana zaštite koji bi podrazumijevao i postojanje svih subjekata za zaštitu u slučaju nesreće u nuklearnoj elektrani Krško, iako područje Hrvatske može biti ugroženo. Naraslo nezadovoljstvo izazvano sve težim životom malih ljudi, među kojima je sve više nezaposlenih, radnika i seljaka, te onih koji su sudjelovali u obrani i stvaranju države, može izazvati goleme probleme u funkcioniranju države. Unutrašnje smetnje koje to sve može izazvati, mogu narasti do neslućenih razmjera, a to je nemoguće rješavati represivnim mjerama, već aktivnostima u dvije faze upravljanja u krizama (ublaživanje i pripravnost) koji prethode takvim pojavama. Štete izazvane agresijom na Hrvatsku znatno su veće nego štete učinjene u mirnodopsko vrijeme. Tijekom Domovinskog rata, posebice 1993. godine, u Hrvatskoj je pri Ministarstvu obrane izgrađivan moderan i djelotvoran sustav zaštite i spašavanja stanovnika, dobara i okoliša u izvanrednim stanjima (u ratu i u miru), po uzoru na ono što postoji u SAD i ono što je tada zagovarao NATO, ali su ga nesavjesni pojedinci zbog osobnih materijalnih interesa (početkom 1994. godine) u općem metežu i pljački svega i svačega (nazvanom privatizacija), razorili i do danas nije ponovno uspostavljen, iako pojedini preostali njegovi segmenti ponekad imaju pozitivnih rezultata. Da nije srušen cjelovit sustav zaštite i spašavanja tada izgrađivan i daje primijenjena metodologija oporavka ili obnove (razvijena u drugim zemljama, posebno u SAD) sigurno bi bilo znatno manje problema u poslijeratnoj obnovi i povratku prognanika, a i štete od mirnodopskih ugrožavanja bile bi manje. Štete izazvane mirnodobskim krizama u Hrvatskoj (najvećim dijelom od elementarnih nepogoda, dok su one izazvane drugim ugrožavanjima - tehnologijom tj djelovanjem čovjeka zanemarive) u razdoblju od 1981. do 1992. iznosile su u prosjeku oko 300 milijuna USD/godišnje, da bi od tada do danas za vrijeme prijašnje vlasti, bile, kako se tvrdi, osjetno smanjene, na manje od 200 milijuna USD/godišnje. Kad bi to bila posljedica djelotvornijeg organiziranja svih čimbenika u suvislu organizacuju za upravljanje u krizama u Hrvatskoj, to bi bilo pohvalno. Međutim, to je posljedica nečeg drugog, a organiziranost za cjelovitu zaštitu stanovnika, dobara i okoliša od sveukupnog spektra ugrožavanja, sve je slabija (privatni interesi, nepotizam, zloupotreba položaja, kriminal ...). Štete od elementarnih nepogoda su najvećim dijelom u poljoprivredi. Indeks poljoprivredne proizvodnje (ako se 1989-1991. označi sa 100) u razdoblju 1996-1998. u Hrvatskoj je bio tek 59,4 (podaci Svjetske banke), što pokazuje zašto su štete smanjene. Osjetno je smanjena poljoprivredna proizvodnja, pa se sve manje dobara može elementarnim nepogodama uništiti. Uništena poljoprivreda, kao i gašenje industrije u sličnom odnosu, praćeni sve manjim brojem zaposlenih nisu dobri za osiguranje boljeg života svima stanovnicima Hrvatske. Prošle godine (2000) štete su zbog izuzetno visokih temperatura i dugotrajnog razdoblja bez kiše ipak ponovno bile velike (više od 300 milijuna USD prema podacima Ministarstva financija). Od toga su štete od suše bile čak oko 3/4 ukupnih šteta, a u požarima je izgorjelo oko 70 tisuća hektara šuma i drugoga bilja. Resursi svježe vode u Hrvatskoj iznose oko 16 tisuća m3 po stanovniku (15.863 m´ u 1998. god. - prema podacima Svjetske banke), što je osjetno više nego u državama koje nas okružuju i onima zapadne Europe, a štete od suše u prosjeku čine vrlo visokih 42 % ukupnih šteta, i daleko nadmašuje druge vrste ugrožavanja, što je apsurd svojstven Hrvatskoj. To je posljedica činjenice što u Hrvatskoj nema nikakvog osmišljenog načina obrane od te pojave (suše), a u biti nema niti cjelovitog sustava zaštite od izvanrednih stanja. To katastrofalno stanje pokazalo se ovoga ljeta u svom "punom sjaju" golemim štetama izazvanim sušom i poljskim i šumskim požarima na onim dobrima koja su preostala. Na žalost, ni ovaj puta oni koji donose odluke nisu ništa naučili i ništa ne poduzimaju da se sustav ponovno uspostavi. Možda je nedovoljan interes onih koji upravljaju državom za rješavanje ovih problema koji muče male ljude - trenutno najviše ratne stradalnike i seljaštvo - osim nebrige i neznanja za rješavanje problema onih koji donose odluke, i relativno malena ukupna šteta u miru ("samo" oko 300 milijuna USD godišnje do rata), što je malo u usporedbi sa štetama koje su počinili oni koji su u prethodnom razdoblju odlučivali u gospodarstvu i potpisivali za Hrvatsku štetne ugovore sa strancima (za što nitko do danas nije odgovarao), a nastavljaju se kontinuirano i sada. Npr. štete takvih ugovora samo u energetici (Jadranski plin, Jertovec, Plomin...) mnogostruko nadmašuju štete od elementarnih nepogoda. Upravljanje u krizama ili izvanrednim stanjima jedna je od najsloženijih ljudskih djelatnosti i nije ga jednostavno provoditi niti u mnogo bolje organiziranim zajednicama nego je Hrvatska. Kod nas ima onih koji poznaju problematiku i koji bi mogli uspostaviti cjelovit sustav upravljanja u krizama kada bi im se dozvolilo. Izlaz iz kriza postoji, no mnoštvo je prepreka boljem organiziranju za zaštitu i spašavanje stanovnika, dobara i okoliša u svim vrstama ugrožavanja (priroda, tehnologija, rat), iz jednostavnog razloga što mnogima neorganizirano društvo pogoduje za ostvarivanje nekih svojih interesa, - za lov u mutnom. |