DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 37     <-- 37 -->        PDF

B. Molak: ZAŠTITA I SPAŠAVANJE STANOVNIKA. DOBARA 1 OKOLIŠA U SLUČAJU KRIZA ILI ... Šumarski list br. 3 4. CXXV (21)01 ). 153-168
Posebnu pozornost u pisanju zakona treba posvetiti
javnosti. U sve takve zakone treba ugraditi odredbu
o pravu javnosti da zna stoje može ugroziti. To je
preduvjet za uspostavu djelotvornog sustava zaštite i
spašavanja. Parcijalni zakoni (ili podzakonski akti pravilnici)
za pojedine vrste kriza moraju jasno odrediti
tko je za što odgovoran i sankcije za neizvršavanje.


3. -U definiranju organizacije sudionika u zaštiti i
spašavanju
Veoma je širok spektar organizacija i pojedinaca koji
moraju biti nositelji niza aktivnosti u različitim kriznim
stanjima. Za svakog od tih sudionika moraju biti definirane
ovlasti, odgovornost i mogućnosti izvršenja
preuzetih obveza. Uobičajeno je u svijetu da su nositelji
upravljanja i djelovanja u kriznim stanjima što bliže
mjestu nastanka tih stanja, znači lokalno. Županije stoga
moraju biti BAZNI elementi sustava. Samo u iznimnim
slučajevima, kada je ugrožena cijela država ili velik
dio njenog teritorija tu funkciju treba imati Republika.


4. -U razradi sustava komuniciranja
U razradi sustava komuniciranja nema bitnih posebnosti
vezanih uz vrstu kriznih stanja. Postojeći, često
kadrovski predimenzionirani sustavi veza i obavješćivanja,
uz dogradnju osmišljenog sustava informacija
koje trebaju prenijeti, moći će zadovoljavajuće ispunjavati
svoje funkcije, ali im treba jasno odrediti zadatke u
slučaju izvanrednih stanja.


5. -U ustanovljavanju svih resursa za djelovanje
Resursi za djelovanje mogu se podijeliti u četiri osnovne
grupe: osobe - kadar, uvježbavanje i školovanje,
oprema i pogoni. U ovisnosti o vrsti kriznih stanja, u resursima
ima razlika, te ih treba različito analizirati. Što


se tiče resursa za djelovanje i uspostavu cjelokupnog
sustava za upravljanje u kriznim stanjima, velike su razlike
u županijama Hrvatske. Ipak za sve županije moglo
bi se naći kvalificirani kadar za popunjavanje profesionalnih
programatskih i operativnih organizacija.


6. - U izradi ukupnog plana za djelovanje u slučaju
kriznih stanja
Ukupan plan za djelovanje za slučaj kriznog stanja
sastoji se iz parcijalnih planova za različite vrste kriznih
stanja, koji u biti obuhvaćaju sve navedeno u prethodnih
pet segmenata. Nositelji izrade planova (koordinatori)
trebaju biti županijska tijela profesionalne državne
uprave (programatski segment sustava na razini
županije). Planove treba odobriti profesionalno republičko
tijelo državne uprave za izvanredna stanja i župan.
Za donošenje republičkog plana za djelovanje (za
nesreće koje mogu ugroziti Republiku) treba odgovarati
(koordinira izradu) republičko tijelo uprave za izvanredna
stanja (programatski segment sustava), a odobravati
ga Predsjednik Republike.


Uspješno planiranje moguće je ako je zajednica
uključena u proces planiranja. Suradnja svih grupa
i pojedinaca koji se neposredno brinu za opasna stanja,
čini plan boljim i osigurava veću vjerojatnost
njegove djelotvorne primjene u slučaju nesreće. Iskustvo
pokazuje da se planovi rijetko koriste, ako ih
je radila samo jedna osoba, ili jedna organizacija.
Reagiranje na nesreću zahtijeva povjerenje, koordinaciju
i suradnju svih koji trebaju djelovati u slučaju
izvanrednog stanja i koji moraju znati tko je za
koju aktivnost odgovoran i tko je u stanju obaviti
neki zadatak. To je moguće ostvariti samo suradnjom
kadra.


4. ŠKOLOVANJE KADRA
Znanje je jedan od osnovnih preduvjeta za obavljanje
svake aktivnosti. Ovo poglavlje bavi se školovanjem
kadra, primarno za potrebe učinkovitog programatskog
dijela sustava zaštite i spašavanja, koji kod nas
tek treba uspostaviti.


Danas u Hrvatskoj nema, u skladu s dostignućima
u svijetu, u području cjelokupnog upravljanja u krizama
niti organizacije, a još manje organiziranog
obrazovanja za programatski dio tog sustava, koji bi
znao uspostaviti učinkoviti sustav zaštite i spašavanja.
Upravljanje u krizama (emergency management)
jedan od najsloženijih poslova osnovnog sigurnosnog
i gospodarskog interesa modernog društva, a
zahtijeva izuzetno mnogo znanja iz područja čovjekova
bavljenja, od humanističkih, prirodoslovnih do
tehničkih, a sve to uz uvažavanje gospodarstvenih zakonitosti.
Neinformiranost stanovništva i političara
kod nas o tome da u svijetu postoje učinkoviti načini
zaštite i spašavanja stanovnika, dobara i okoliša, ne


znači da takvi sustavi ne postoje i da se i kod nas ne
može izgraditi djelotvoran sustav te namjene.


Veličina potrebnog sustava zaštite i spašavanja i vrste
ugrožavanja određuju broj osoba koje moraju biti osposobljene
za različite zadatke upravljanja u krizama, tj
za programatski segment, kao i za niz operativnih funkcija.
Sustav kakav treba razviti u Hrvatskoj zbog niza
razloga (najčešće materijalni) treba biti što kompaktniji
i s relativno malim brojem visoko osposobljenih izvršitelja
prekrivati sve potrebne funkcije djelovanja, odnosno
zaštite i spašavanja od onih koja najviše ugrožavaju
pučanstvo u Hrvatskoj. Ostvarenje učinkovitog, kompaktnog
sustava nije lak posao, a školovanje kadra za
takav sustav mora biti posebno pažljivo planirano.


Zbog mnogo razloga (relativno mali troškovi rada,
visok stupanj razvitka metodologije za sve vrste kriza,...)
američki sustav zaštite i spašavanja je onaj koji u
uspostavi sustava u Hrvatskoj treba slijediti, te treba nastaviti
prekinuti rad na izgradnji započet za vrijeme Do