DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 77     <-- 77 -->        PDF

IZLOŽBE


UKORIJENJENO U KAMENU*


(Uz izložbu fotografija Ante P.B. Krpana , Novi Vinodolski 11. kolovoza 2000.)


Otkad je biblijski Adam u rajskom vrtu kušao plod
sa stabla spoznaje, drvo je postalo jedno od najvažnijih
Božjih darova koji su bitno utjecali na razvitak ljudskoga
roda, darujući mu hranu, zaklon i sklonište, vatru,
oruđe i oružje... Tisućama godina ono je nedvojbeno
utjecalo na našu materijalnu, duhovnu i estetsku kulturu
i postalo čovjekov civilizacijski pratitelj poput psa,
mačke, ili npr. kanarinca. I danas, kad se čovječanstvo
koracima neusporedivo dužim od onih vazda sanjanih
koraka od sedam milja naprosto odlijepilo od zemlje i
uzletjelo u nebeske izazove, nezamisliv je vrt bez cvijeta
i hladovine, bez šuma vjetra u krošnji i ptice na grani.
Bez širokih krošanja lipa, platana i kestena nezamislivi
su gradski drvoredi, bez zelenih vertikala nade - čempresa,
tuja, jablanova - nezamisliva su čovjekova posljednja
počivališta. Što bi bio primorski pejzaž bez drveća
koje često i nije drveće nego simbol? Nije li se u
trenutku kada je postao svjestan svoje golotinje čovjek
pokrio listom smokve? Nije li taj mitski list prva čovjekova
adjeća? Može li išta bolje simbolizirati mir od
grančice masline? Može li išta bolje simbolizirati toplinu
ognjišta od crnikine ili grabove glavnje? Tko li to
može bolje od bora simbolizirati ukorijenjenost u zavičaj,
u narod ili u prostor? Suvremena estetika nezamisliva
je bez stabla. Ono je vječni simbol ljepote, topline i
prisnosti, što nas nenametljivo prati kroz iskušenja. U
ljudskom životu drvo je toliko uobičajena potreba da ga
često i ne primijećujemo, kao što često ne primijećujemo
temelje kuće ili dimnjake na krovovima. Ono je toliko
ljudsko, da mnogi nosimo imena drveća: Dunja, Višnja,
Jasenka, Lovorka, Jasmin... Svi vrhunski kozmetički
preparati za higijenu tijela sadrže mirise dobivene
iz cvjetova i kore drveća. Lako je, dakle, ustvrditi da
svaki čovjek miriše po drvu. Svaki veći ljudski skup, pa
tako i ovaj, ako govorimo o mirisima, predstavlja poprilično
veliku šumu jasmina, naranči, ruža ili borova.


Tko se nije divio maslinama što svjedoče o tisućljetnoj
težačkoj muci sa slika Veže, Paraća i drugih? Kako


* Premda je dr. se. V. Ivančević dijelove ovog teksta uklopio u
svoj prikaz izložbe fotografija A.P. Krpana "Lungomare",
(Š. L. 1-2/2001), objavljujemo ga u cijelosti. To je izazov i poziv
svima nama da se potrudimo i mi biti rječitijima i pismenijima
ili da bar više cijenimo trud i umijeće naših kolega koji pored
neprijeporne šumarske stručnosti, predstavljaju istinsku veličinu
i izvan matične struke. Uredništvo, uz priznanje i čestitke kolegi
Milanu Krmpotiću.
bi izgledale Babićeve slike bez smokava, Medovićeve
bez crnike, ili Becićeve bez hrastova? Kako bi izgledala
svjetska poezija ako biste joj oduzeli stablo? Koliko
bi bez drveta bilo beskrajno ljudsko siromaštvo? I zaista
- nema nafte ni zlata koje bi ga moglo nadoknaditi.
Napokon, može li čovjek zamisliti raj bez vrta i kako bi
se uopće mogao zbiti prvi biblijski grijeh da nije bilo
one zanosne sudbinske voćke? Ne zaboravimo -Adam
je prije podlegao čarima koje mu je ponudilo drvo negoli
čarima svoje Eve, možda i zato stoje na stablu mogao
birati koji će plod ubrati, a Eva je bila samo jedna
jedina. Da nije zagrizao, pitanje je da li bi se zaljubio,
jer- očito je - prije ljubavi morao postati svjestan svoje
golotinje. Ljudska se kultura može mjeriti ovim ili
onim, ovakvom ili onakvom mjerom, ali je jedno nepobitno
- naša je kultura kultura stabla, drva ukorijenjena
u ovu jedinu zemlju i ustremljena u nebo vječne nade.


Naravno, ni oko fotokamere ne može odoljeti izazovu
stabla, njegovoj ljpoti, pouci i poruci. Izložba autora
Prof. dr. Ante P.B. Krpana "Lungomare" dočarava
fascinantnu energiju što izbija iz svake žile snimljenoga,
drveta, ali ona ne govori samo o odnosu kamena i
drveta, nego i o odnosu čovjeka i stabla - čovjeka i
okoliša -jer iza većine fotografiranih kamenih tvorevina
stoji ljudska ruka. Vidimo daje često stablo i neželjen
gost, jer postoje okolnosti kada ie čovjeku kamen
bitniji od tla; ali zemlja ima pravo na rađanje, a drvo na
nicanje, i u tom srazu događaju se u ljudskom oku zadivljujući
estetski odnosi, stoje autor uspio vrlo snažno
predočiti izazovnim okom svoje kamere. On kamerom
svjedoci o energiji života, koju nikakva prepreka ne
može zaustaviti, ni kamen, ni pila ni smrt koja iznutra
pomoću truleži izjeda, Tako, dok gledamo panj što je
iznutra sav istrunuo, imajmo na umu onoga neuslikanog,
ali svakako dolazećega proljeća, iz njega izbiti
nove mladice na slavu životu i korijenu koji ga hrani.
Koliko li je samo životne snage potrebno da bi se suprotstavilo
kamenoj vertikali? Ne čini li nam se na jednoj
od tih impresivnih slika daje stablo izgradilo vlastita
stopala, kako bi se moglo ustremiti prema nebu? Za
život je očito potrebno malo. Samo je važno imati vezu
sa zemljom, čvrsti oslonac da se možeš uspraviti, i
puno žudnje. U tome nema razlike između čovjeka i
stabla, jer je ijednom i drugom životna ustrajnost pouzdano
ishodište. Istančanim motrilačkim darom Ante


P.B. Krpan, kao iskusan i darovit fotograf, živopisno