DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 92     <-- 92 -->        PDF

nih dimenzija. Gustoća sadnje je bila 1100 sadnica po
ha, a taj broj je ostao nepromjenjen za cijelo vrijeme
trajanja pokusa.


Najbolji rezultati su postignuti sa klonom "VG"
(Villa Ghigi), koji je dao bolje rezultate od ostalih
klonova kao i od biljaka uzgojenih od sjemena i to na
obadvije lokacije.


Osim ostalog ovaj klon je imao pravilan oblik
krošnje i manji postotak račvanja. Klon "CB" (Colli
Bolognesi) je pokazao značajno veći poprečni prirast
od "SEM" na obje plohe, a klon "PC" (Piantata Catenaia)
je imao veći visinski prirast od "SEM" na plohi Ozzano,
ali ne i na plohi Loiano. Klon "MM" (Monte
Mignaio) ima sličan prirast kao i "SEM" na obje plohe.
Gustoća sadnje je na plohi Loiano imala negativan utjecaj
nakon sedme godine, a na plohi Ozzano nakon desete
godine. Veličina sadnica u momentu sadnje nema
nikakvog bitnog utjecaja kako na opstanak sadnica tako
i na dimenzije stabala nakon 13. g.


Naravno imajući u vidu daje turnus uzgoja ovih kultura
značajno duži, te da period od 13. g. nije dovoljan
za donošenje konačne ocjene o genotipovima koji su se
uspoređivali, pa će biti potrebno u nastavku pokusa usporediti
i kvalitetu drveta dobivenog od pojedinih
genotipova trešnje.


Časopis "MONTI E BOSCHI" objavio je prodaju
sljedećih interesantnih izdanja:
Andrea Z o c c a : Razmnožavanje drveća i grmlja


Autor, docent sveučilišta u Udinama na bazi
bogatog iskustva podučava podizanje biljaka i njihovo
formiranje od sjemena ili nekog vegetativnog organa
do odrasle biljke.


Knjiga je idealna za one koji proučavaju ili se bave
uzgojem spontanih, ukrasnih i šumskih vrsta, bogata je
definicijama i nedvosmislenim uputama. Kniga ima
430 stranica i 182 ilustracije, a cijena joj je 65 000 lira.


Bolislaw S u s z k a, Claudine M u 11 e r, Marc B o n net-
Mas imbert: Sjeme šumskih listača (od
ubiranja do sjetve)


Djelo, rezultat suradnje trojice vrhunskih stručnjaka
područja, obrađuje potrebne metode obrade sjemena
listača za vrijeme različitih faza od ubiranja do sjetve sa
naročitim osvrtom na tretiranje i uskladištenje.


Sadržaj knjige


Prvi dio: sazrijevanje i sakupljanje plodova i sjemena,
transport sjemena, privremeno uskladištenje,
čišćenje i selekcija, sušenje sjemena, priprema sjemena
za uskladištenje, čuvanje sjemena, pravila uskladištenja,
tretiranje sjemena, pokusi za ustanovljenje kvalitete
i sjetva.


Drugi dio: detaljna obrada 15 vrsta biljaka


Knjiga ima 322 stranice, 103 ilustracije a cijena joj
je 59 000 lira.
Ilaria Landi, Silvano Landi: Šume, drveće i
ljudi


Književno djelo koje daje jedan presjek o ulozi
šume u literaturi, poeziji i umjetnosti. Čarobna šuma,
prijatelj ljudi kojima može pomoći, obraniti od agresije,
razveseliti, zaštititi od žege i hladnoće, dati svakodnevnu
hranu i osigurati potrebne materijale.


U knjizi su također prikazane glavne vrste drveća te
način upotrebe plodova, bobica, lišća i dr. Knjiga ima
258 stranice, 132 ilustracije i čvrsto je uvezana. Cijena
joj je 55000 lira.


ITALIA FORESTALE E MONTANA


(časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima-izdanje talijanske


Akademije šumarskih


Iz broja 5, rujan-listopad 2000. izdvajamo:


Lorenzo Acidiaco, Orazio Ciancio, Vittorio
Garfi, Vittoria Mendicino, Giuliano Menguzzato:
Uzgoj drveća u mediteranskom okružju-posjed
Massanova (Salerno)


U ovom članku autori su prikazali rezultate uspješnosti
uzgoja brzorastućih vrsta u mediteranskom
okružju. Istraživanja su provedena na posjedu Massanova
(Salerno) 1920. g. nakon osnivanja kultura kalifornijskog
bora (P. insignis Dougl.), eukaliptusa (Eucalyptus
sp.) i alepskog bora (P halepensis).


Posljednje godine su obilježene nizom pojava koje
opravdavaju aktivnosti u podizanju šumskih kultura, a
to su:


sve veća raspoloživost slobodnih površina zbog
smanjenja poljoprivrednih aktivnosti,


-


nauka-Firenze)


težnja Europske zajednice za sprečavanje hiperprodukcije
poljoprivrednih proizvoda,
potreba za povećanjem proizvodnje drvne mase
zbog sve veće potražnje drveta kao sirovine,
uloga vegetacije u apsorpciji CO: i smanjenje efekta
staklenika, te


ostali indirektni efekti koji utječu na ekosisteme,
eliminiranje negativnih djelovanja umjetnih gnojiva
i pesticida, zapošljavanje radne snage ii mehanizacije
itd.
Površina gospodarstva Massanova iznosi 417 ha od


kojih je prije 20. g. pošumljeno 256 ha i to: 122 ha kalifornijskog
bora, 120 ha eukaliptusa i 23 ha alepskog
bora.


Istraživanja uspješnosti vršena su u srpnju 1999. g.
na površini od oko 10 ha (3,9 % pošumljene površine).




ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 93     <-- 93 -->        PDF

Kao uzorci su uzeti svaki 15 red površine. Izmjerena su
6301 stablo kalifornijskog bora, 2310 stabala alepskog
bora i 4729 stabala eukaliptusa. Mjereni su promjeri i
visine stabala te evidentirani gubici i suha stabla.


Podaci su statistički obrađeni za svaku vrstu i podjeljeni
u tri klase plodnosti. Usporedbe radi navesti
ćemo podatke za prvu kategoriju plodnosti za svaku od
ispitanih vrsta:


kalifornijski bor, sadnice su posađene 1978/79. g. sa
razmacima od 3 X 1,5 m. Mjerenjem je ustanovljeno
da temeljnica iznosi 49,7 m2 po ha (ekstremne vrijednosti
16,4 i 79,6), drvna masa 409,5 m3po ha (ekstremne
vrijednosti 124,9 i 672,3), godišnji prirast
20,5 m3 po ha (u 1988. g. je iznosio 10,3 m3)
alepski bor, sadnice su posađene 1978/79. g. u razmaku
3 X 1,5 m. mjerenjem je ustanovljeno da
temeljnica iznosi 48,7 nv, a kubatura 279,9 m3 te godišnji
prirast 13,3 m\ a po hektaru (1988 je iznosio
3,3 m3 po ha). U proteklom razdoblju je zabilježen
mortalitet stabala od 7%


eukaliptus, sadnja je obavljenal 978/79. g. u rasporedu
istostraničnog trokuta stranica 2,9 metara.
Mjerenja su ustanovila temeljnicu od 25,1 m2 po
hektaru (sa ekstremima 7,8 i 59,7 m2 po ha), drvna
masa je 249,7 m3 (sa ekstremima 68,8 i 644,7 m3).
Godišnji prirast iznosi 12,5 m3 po ha (1988. g. je
iznosio 8,7 m3 po ha). Zabilježen je dosta veliki gubitak
stabala od gotovo 30 %.


Postavljeni cilj da se u relativno kratkom razdoblju
proizvede velika drvna masaje ostvaren. Sigurno je da
su izvjesni uzgojni zahvati u promatranom razdoblju
izostali što je uzrokovalo zaostajanje u razvoju većeg
broja stabala kao i znatan prirodni gubitak. No ipak
postignuti rezultati dokazuju da su i u mediteranskom
okružju mogući kulturni zahvati pod uvjetom primjene
uzgojnih mjera i da šumske vrste brzog prirasta budu
upotrebljene u zonama koje imaju odgovarajuće ekološke
karakteristike.


Giacomo Certini, Fiorenzo C. Ugolini,
Giuseppe Co rt i : Uzajamni odnosi tla i šumskih vrsta-
primjer jele (Abies alba Mill.) i korzičkog crnog
bora (Pinus nigra Arn. ssp. Laricio Maire)


Jela i korzički crni bor predstavljaju dvije najraširenije
vrste Italije.


Ovaj članak je nastao na bazi promatranja skupljenih
tokom godina, a odnosi se na utjecaj ovih šumskih
vrsta na pedogenezu.


Ove vrste su potpuno različite u odnosu na zahtjeve
za kvalitetu tla: jela traži duboka tla dobre strukture i velike
vlažnosti, dok korzički crni bor uspjeva na gruboj
kamenitoj podlozi bez prisutstva finog materijala.


Velike probleme za rast jele čine kompaktni horizontalni
slojevi u blizini površine koji sprječavaju


prodiranje korjena u dubinu već se ono razvija površinski.
Korjenje koje se nalazi samo 30-40 cm od površine
ne uspjeva dobro "usidriti" stabla pa su ona sklona izvalama
pod utjecajem snijega i vjetra. Na pjeskovitom
terenu kao na primjer planine Monte Amiata jele razvijaju
korjenje u dubinu i izvale su rijetke unatoč intenzivnom
vjetru i snijegu. Čak i stabla čije je korjenje napadnuto
sa Heterobasidion annosum ostaju uspravna
dugo nakon uginuća: utjecaj tla na razvoj ovog patogena
je očit i može se reći daje brzina širenja bolesti (pomoću
spora) obrnuto proporcionalna kapacitetu zadržavanja
vode.


Proučavanjem u šumi Vallomrosa (Certini i dr.
1999. g.) u sastojini jele, ustanovljeno je veliko djelovanje
erozije uslijed sijevanja vode duž kanala kore što
je prouzročilo odnošenje tla u neposrednoj blizini stabala.
Ova pojava nazvana "stemflovv" zbog specifične
morfologije kore jele tj. zbog uzdužnih kanala i velikog
kapaciteta krošnje za zadržavanje vode dolazi do brzog
sijevanja velike količine vode , a time i erozije tla. Ocjenjuje
se da oko 20 % kiše koja padne na krošnju otječe
na tlo na ovaj način. Odnošenje tla na strmim terenima
je mnogo značajnije.


Kod korzičkog bora ovi problemi ne postoje. Njegova
raspucana kora zaustavlja silazak vode i efekt "stemflow-
a" nema negativan utjecaj na tlo oko debla. Pored
oblika kore od velike važnosti je i mali kapacitet krošnje
korzičkog bora na zadržavanje vode, koji iznosi
svega 2 % od oborina koje padnu na krošnju. Ali korzički
bor daje jednu drugu nepovoljnost za tlo, a to je
njegovo zakiseljavanje. To se ostvaruje dvostruko: mineralizacijom
iglica koje padaju u okolici debla i ispiranjem
kore putem "stenflow-a", u kontaktu s korom
još više zakiseljuju vodu već prethodno kiselih kiša.
Takvo tlo u okolici debla postaje siromašno aktivnim
mineralima s velikim naslagama inertnih organskih
tvari i silikatnih spojeva. Ipak to degradiranje tla ne
može ići tako daleko da bi tlo u jednoj borovoj kulturi
postalo pravi podzol (G a b b r i e 11 i 1962. g.). Na karbonatnoj
podlozi degradiranje tla je umanjeno.


Ukratko: nepropusni horizontalni slojevi tla nepovoljno
djeluju na razvoj korjenja jele; ispod stabala jele
tlo je erodirano zbog utjecaja "stenflow-a"; jela popravlja
kemijska svojstva tla; ispod korzičkog bora tlo nije
izloženo eroziji ali se degradira zbog zakiseljavanja.


Paolo Casanova, Anna Memo li: Lovstvo od
pučkog do lovačkog prava


Autori u ovom članku iznose razvoj lovačkog prava
polazeći od rimskog pravnika Gaja (II. stoljeće), preko
Francuske revolucije 1789. g. do današnjeg doba.


Lov predstavlja aktivnost koja se razvijala usporedno
s čovjekom, tako da se danas može govoriti o jednoj
pravoj lovačkoj kulturi. Iako ona nije prihvaćena od




ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 94     <-- 94 -->        PDF

onih koji joj se načelno suprotstavljaju njezini su korjeni
duboko u modernom društvu. Danas na početku
trećeg milenija lov ostaje nepromijenja, fascinantna
"ars venandi" (umjetnost lovljenja), gdje je vještina
lovljenja ispred ubijanja. Moderni lov se bazira na načelima
po kojima se daje divljači mogućnost da pobjegne
limitiranjem daljnjeg usavršavanja lovačkog oružja.


Skulpture i crteži iz antičkog doba svjedoče da lovljenje
predstavlja najrašireniju formu ljudske aktivnosti.


Biblija navodi ime prvog poznatog lovca, a to je
Etiopljanin Nembrod, kojem se pripisuju božanske vrline.
Stari Asirci lovili su kopljima, lukom i strijelama,
a u lovu su upotrebljavali pse i geparde. U V. stoljeću


p.n.e. u Perziji su već organizirani pravi lovovi s pogonima
uz mnogobrojne lovce. Stari spomenici potvrđuju
daje lov kod Etrušćana bio vrlo raširen. Antička Grčka
i Sparta smatrali su lov važnom disciplinom za vježbanje
vojnika i privikavanje na napor i opasnost vojničkog
života. Grci su pridavali lovu božansko značenje,
a bogovi su podučavali omiljene junake lovačkim
vještinama. Božicama lova Artemidi u Grčkoj i Dijani
u Rimu posvećivana je prvoulovljena divljač, te
krzna, rogovi, oružje i si.
Lovna aktivnost razvijala je razne forme u odnosu
na stupanj kulture naroda, terenske uvjete i brojno stanje
divljači. Istodobno i lovno pravo kao i lovno zakonodavstvo
mjenjaju svoje oblike u raznim vremenskim
epohama i prostorima.


Tri su osnovne etape kroz koje je prošla evolucija
lovnog prava a to su: koncept juriste Gaja iz II. stoljeća,
proglas Rotarija kralja Longobarda (643. g.) i objave
Francuske revolucije ( 1789. g.).


Rimski jurist Gajo u II. stoljeću - smatra lov prirodnim
pravom svakog, a divljač je vlasništvo onoga tko je
uspije uloviti (res nullius). Vlasnik zemljišta nije vlasnik
divljači koja se nalazi na zemljištu. Radi se o osnovnom
konceptu na kojem se i danas zasniva lovno zakonodavstvo
mnogih zemalja uključujući i Italiju.


Rotario kralj Longobarda je 643. g. izdao proglas sa
588 članaka, gdje je između ostaloga sankcionirao i nova
načela lovačkog prava. Prva odredba predviđa osnivanje
lovačkih rezervata u kojima može loviti samo
kralj i visoko društvo, a to je prvo ograničenje prava lova.
Druga odredba uređuje pravo sijeđenja divljači koje
pripada isključivo onome tko ju je otkrio, a to pravo pripada
drugome tek kad on odustane. To načelo vrijedi i
danas u gotovo svim zemljama. Ova načela uskoro su
usvojili Franci u cilju zaštite privilegije kralja i dvorske
elite. U mnogim zemljama pripadnici klera su isto tako
sudjelovali u privilegiranim lovovima. Kmetovi su
mogli dobiti pravo lovljenja samo sitne divljači i ptica
selica uz uporabu mreža i omča, a bez uporabe lovačkog
oružja. Za ubijanje divljači predviđene su visoke
kazne (na primjer smrtna kazna za ubijenog jelena).


Feudalno lovačko pravo palo je s Francuskom revolucijom.
Ustavotvorna skupština je 4. kolovoza 1789.


g. na svojoj sjednici potvrdila da: "pravo lovljenja divljači
ima svaki vlasnik na svom zemljištu uz obvezu
poštivanja policijskih zakona. Lov je pravo nerazdvojivo
od vlasništva, a divljač ne pripada nikome".
Ideje Francuske revolucije djelovale su na naknadne
zakone većine Europskih zemalja, samo se Italija vratila
Rimskom pravu gdje lov ponovo postaje "prirodno
pravo čovjeka", a divljač je "res nullius". Lovac može
slobodno loviti u privatnim posjedima, dok posjednik
ne raspolaže ni pravom lovljenja ni pravom zabrane


(Jus pmibbendi).


Prvi talijanski zakon o lovu je izašao 1923. g. sa
dekretom br. 1420. Taj dekret zajedno s regulativom iz
1924. g. i integralnim zakonom "Acerbo" iz 1931. g.
osnova su za "Jedinstveni tekst br. 1016" iz 1939. g.
čije su odrednice ostale na snazi do današnjih dana.


Aktualna lovačka zakonodavnost Italije na osnovi
nacionalnog zakona br. 157 iz 1992. g. (praktički zakon
"Acerbo") sadrži mnoge anakronizme kao: nedostatak
građevinske i krivične odgovornosti za gospodarenje
faunom, divljač je još uvijek ničije vlasništvo unatoč izjavama
o općem dobru, te nedostatak kontrole odstrela
u odnosu na fondove divljači.


Zbog ovakvog niza nepovoljnih okolnosti fond
faune u Italiji zauzima jedno od posljednjih mjesta u
Europi, a što je najgore još se ne vidi izlaz iz ove situacije,
zaključuje autor.


Botanika i šumarstvo
Giovanni B er nett i: Dugovječnost drvećapredviđanja trajnosti šumskih krajolika


Među mnogim vidovima života šume i života u
šumi, dugovječnost stabala uvijek je izazivala velik
znanstveni interes. Divljenje prema velikom broju godina
koje može doživjeti jedno stablo poprima duboko
uvažavanje.


Ovaj članak ima za cilj ispitati dugovječnost stabala
u funkciji potrajnosti šumskih krajolika. Ponajprije , od
interesa je pitanje koje se odnosi na sačuvanje fizionomije
šuma putem prirodne obnove, te koliko jedna
individua može produžiti svoje postojanje putem vegetativnog
razmnožavanja. Za izgled krajolika važan je
dio života jedne biljke u kojoj ona ima puno sudjelovanje
u populaciji t.j. isključuje se razdoblje koje biljka
provede u "razdoblju čekanja", koje kod nekih vrsta
može trajati dugo.


Kod mnogih biljaka teško je ustanoviti starost. Brojiti
godove možemo samo na panju oborenih stabala. Kod
stojećih stabala je moguća samo procjena. Tropske i
subtropske vrste ne formiraju vidljive godove i kod njih
se starost može ustanoviti pomoću analize ugljikovog