DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2001 str. 93     <-- 93 -->        PDF

Kao uzorci su uzeti svaki 15 red površine. Izmjerena su
6301 stablo kalifornijskog bora, 2310 stabala alepskog
bora i 4729 stabala eukaliptusa. Mjereni su promjeri i
visine stabala te evidentirani gubici i suha stabla.


Podaci su statistički obrađeni za svaku vrstu i podjeljeni
u tri klase plodnosti. Usporedbe radi navesti
ćemo podatke za prvu kategoriju plodnosti za svaku od
ispitanih vrsta:


kalifornijski bor, sadnice su posađene 1978/79. g. sa
razmacima od 3 X 1,5 m. Mjerenjem je ustanovljeno
da temeljnica iznosi 49,7 m2 po ha (ekstremne vrijednosti
16,4 i 79,6), drvna masa 409,5 m3po ha (ekstremne
vrijednosti 124,9 i 672,3), godišnji prirast
20,5 m3 po ha (u 1988. g. je iznosio 10,3 m3)
alepski bor, sadnice su posađene 1978/79. g. u razmaku
3 X 1,5 m. mjerenjem je ustanovljeno da
temeljnica iznosi 48,7 nv, a kubatura 279,9 m3 te godišnji
prirast 13,3 m\ a po hektaru (1988 je iznosio
3,3 m3 po ha). U proteklom razdoblju je zabilježen
mortalitet stabala od 7%


eukaliptus, sadnja je obavljenal 978/79. g. u rasporedu
istostraničnog trokuta stranica 2,9 metara.
Mjerenja su ustanovila temeljnicu od 25,1 m2 po
hektaru (sa ekstremima 7,8 i 59,7 m2 po ha), drvna
masa je 249,7 m3 (sa ekstremima 68,8 i 644,7 m3).
Godišnji prirast iznosi 12,5 m3 po ha (1988. g. je
iznosio 8,7 m3 po ha). Zabilježen je dosta veliki gubitak
stabala od gotovo 30 %.


Postavljeni cilj da se u relativno kratkom razdoblju
proizvede velika drvna masaje ostvaren. Sigurno je da
su izvjesni uzgojni zahvati u promatranom razdoblju
izostali što je uzrokovalo zaostajanje u razvoju većeg
broja stabala kao i znatan prirodni gubitak. No ipak
postignuti rezultati dokazuju da su i u mediteranskom
okružju mogući kulturni zahvati pod uvjetom primjene
uzgojnih mjera i da šumske vrste brzog prirasta budu
upotrebljene u zonama koje imaju odgovarajuće ekološke
karakteristike.


Giacomo Certini, Fiorenzo C. Ugolini,
Giuseppe Co rt i : Uzajamni odnosi tla i šumskih vrsta-
primjer jele (Abies alba Mill.) i korzičkog crnog
bora (Pinus nigra Arn. ssp. Laricio Maire)


Jela i korzički crni bor predstavljaju dvije najraširenije
vrste Italije.


Ovaj članak je nastao na bazi promatranja skupljenih
tokom godina, a odnosi se na utjecaj ovih šumskih
vrsta na pedogenezu.


Ove vrste su potpuno različite u odnosu na zahtjeve
za kvalitetu tla: jela traži duboka tla dobre strukture i velike
vlažnosti, dok korzički crni bor uspjeva na gruboj
kamenitoj podlozi bez prisutstva finog materijala.


Velike probleme za rast jele čine kompaktni horizontalni
slojevi u blizini površine koji sprječavaju


prodiranje korjena u dubinu već se ono razvija površinski.
Korjenje koje se nalazi samo 30-40 cm od površine
ne uspjeva dobro "usidriti" stabla pa su ona sklona izvalama
pod utjecajem snijega i vjetra. Na pjeskovitom
terenu kao na primjer planine Monte Amiata jele razvijaju
korjenje u dubinu i izvale su rijetke unatoč intenzivnom
vjetru i snijegu. Čak i stabla čije je korjenje napadnuto
sa Heterobasidion annosum ostaju uspravna
dugo nakon uginuća: utjecaj tla na razvoj ovog patogena
je očit i može se reći daje brzina širenja bolesti (pomoću
spora) obrnuto proporcionalna kapacitetu zadržavanja
vode.


Proučavanjem u šumi Vallomrosa (Certini i dr.
1999. g.) u sastojini jele, ustanovljeno je veliko djelovanje
erozije uslijed sijevanja vode duž kanala kore što
je prouzročilo odnošenje tla u neposrednoj blizini stabala.
Ova pojava nazvana "stemflovv" zbog specifične
morfologije kore jele tj. zbog uzdužnih kanala i velikog
kapaciteta krošnje za zadržavanje vode dolazi do brzog
sijevanja velike količine vode , a time i erozije tla. Ocjenjuje
se da oko 20 % kiše koja padne na krošnju otječe
na tlo na ovaj način. Odnošenje tla na strmim terenima
je mnogo značajnije.


Kod korzičkog bora ovi problemi ne postoje. Njegova
raspucana kora zaustavlja silazak vode i efekt "stemflow-
a" nema negativan utjecaj na tlo oko debla. Pored
oblika kore od velike važnosti je i mali kapacitet krošnje
korzičkog bora na zadržavanje vode, koji iznosi
svega 2 % od oborina koje padnu na krošnju. Ali korzički
bor daje jednu drugu nepovoljnost za tlo, a to je
njegovo zakiseljavanje. To se ostvaruje dvostruko: mineralizacijom
iglica koje padaju u okolici debla i ispiranjem
kore putem "stenflow-a", u kontaktu s korom
još više zakiseljuju vodu već prethodno kiselih kiša.
Takvo tlo u okolici debla postaje siromašno aktivnim
mineralima s velikim naslagama inertnih organskih
tvari i silikatnih spojeva. Ipak to degradiranje tla ne
može ići tako daleko da bi tlo u jednoj borovoj kulturi
postalo pravi podzol (G a b b r i e 11 i 1962. g.). Na karbonatnoj
podlozi degradiranje tla je umanjeno.


Ukratko: nepropusni horizontalni slojevi tla nepovoljno
djeluju na razvoj korjenja jele; ispod stabala jele
tlo je erodirano zbog utjecaja "stenflow-a"; jela popravlja
kemijska svojstva tla; ispod korzičkog bora tlo nije
izloženo eroziji ali se degradira zbog zakiseljavanja.


Paolo Casanova, Anna Memo li: Lovstvo od
pučkog do lovačkog prava


Autori u ovom članku iznose razvoj lovačkog prava
polazeći od rimskog pravnika Gaja (II. stoljeće), preko
Francuske revolucije 1789. g. do današnjeg doba.


Lov predstavlja aktivnost koja se razvijala usporedno
s čovjekom, tako da se danas može govoriti o jednoj
pravoj lovačkoj kulturi. Iako ona nije prihvaćena od