DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2001 str. 54 <-- 54 --> PDF |
J. Zelić: ULOGA DUDOVOG SVILAC A (Bombyx mori) I BIJELOG DUDA (Monis alba) U SV1L0G0JSTVU Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001). 413-423 novije vrijeme rase dudovog svilca koje imaju dvije i više generacija godišnje. Napredne zemlje (i danas) u svilarstvu (Japan, Kina, Italija, Francuska...) proizvele su u laboratorijima poluhibridne i hibridne rase dudovog svilca koje daju bolji randman iskoristivosti dudovog svilca od jajašca do svilene niti. Time je postignuta dvostruko veća ekonomičnost uzgoja, a nekoliko generacija godišnje povećavaju racionalnost uzgoja i nekoliko puta. No ta borba za ekonomičnost proizvodnje prirodne svile još uvijek nije konkurentna sintetičkoj proizvodnji, osim u osobitoj kakvoći. Jaja se proizvode u specijalnim, laboratorijskim uvjetima, zavodima i institutima. Selektiraju se zdrave, genetički poželjne ženke leptira dudovog svilca koje isto oplođuju selektirani mužjaci. Odvojene ženke nesu jaja pola sata nakon oplodnje. Jaja se čuvaju u pakovanjima od 10, 15 i 30 grama pod posebnim režimom. Jedna ženka snese oko 600 jaja, a potom ugiba. Od jednog grama jaja dobije se oko 3 kilograma sirovih kokona. U prirodi i kod primitivnog uzgoja jaja se odlažu na grančice i lišće. Bolesti dudovog svilca - Iako su bolesti dudovog svilca stalni pratitelji prilikom uzgoja kroz povijest, masovnija pojava se očituje sredinom 19. stoljeća. Uzročnici su mikroorganizmi, glijive, virusi i bakterije. Najčešća bolest je muskardina ili krečavica koju uzrokuje gljiva iz porodice Fungi imperfekti, Beauveria bassiana. Konidije gljive napadaju krvni sustav gusjenice ili lutke. Najizrazitije oboljenje uzrokovano virusima je poliedrija ili žutica, a uzrokuje je virus Borrelinavirus Za proizvodnju svilene niti pored dudovog svilca koriste se i neki drugi leptiri iz porodice Saturnidae, sovice. Ovi leptiri nalaze se slobodni, u prirodi ili su udomaćeni za proizvodnju svilenih kokona. Za nas je zanimljiv leptir Antherea vamamai (japansko noćno paunče), koji živi u poplavnim posavskom području i hrani se lišćem hrasta. Pretpostavlja se daje uvezen iz Japana u cilju proizvodnje svile, jer ga spominju stariji stanovnici Posavlja kao leptira za uzgoj svilenih kokona (16). No, ovaj leptir za proizvodnju svile, pored dobrih bioloških svojstava, ima drugu komponentu u ciklusu uzgoja nedostatnu, jer se hrani hrastovim lišćem, drvom čiji se izbojci poslije odsjecanja ne obnavljaju brzo i učinkovito poput bijelog duda. Hrast nije pogodan za plantažni uzgoj jer nema biološka svojstva za regeneraciju vegetativnim putem. U traženju ekonomičnosti proizvodnje svile ovim leptirom treba tražiti drukčiji pristup ishrani. The diseases of silkworm bombycis, koji u obliku poliedara razara stanice krvi. Kompleks bakterija uzrokuje bolest flašeriju ili mutavost, a protozoa Nosema bombycis uzrokuje bolest penbrinu ili pjegavost. Masovni napad bilo koje od nabrojanih bolesti može uzrokovati potpuni pomor i neuspjeh gajenja du dovog svilca. Zato se kod uzgoja poduzimaju preven tivne higijenske mjere. Uređaji, alat i pribor se sterili ziraju, a jajašca za uzgoj moraju biti potpuno zdrava. DORADA SIROVE SVILE, TKANJE, BOJANJE I IZRADA SVILENIH TKANINA Finishing of raw silk, weaving, painting and making silk fabric Sirova svila u obliku kokona dorađuje se u svilanama (filandama), potapanjem kokona u vrelu vodu za gušenje ličinki i otapanje ljepljive tvari, sericina. Kuhanjem sirove svile u sapunici, tzv. degumiranje, uklanja se svileni lijepak (sericin), pa sirova svila ima samo jednu nit, poprima bijelu boju, lijepi sjaj i postaje mekana. Izvađeni kokoni se namataju, spredaju u obliku tanke niti na vretena. Daljnjom obradom vrši se filiranje ili sukanje svilene niti u pređu ili konac za specifična tkanja, vrpce ili vezenje. Iako je svilogojstvo tipična proizvodnja manufakturnog doba i odvija se u seljačkoj kući, daljnje faze prerade sirove svile nagovještavaju prve znakove industrijske proizvodnje devetnaestog stoljeća. Za pogon odmatanja, upredanja i tkanja svile počinje se koristiti energija vode, a pomoćni alati i strojevi počinju koristiti zakonitosti mehanike. U filandama se zapošljava u vrijeme odmatanja, predenja, bojanja i otpremanja specijalizirana radna snaga. Predenje obično obavlja vješta i obučena djevojka, a vreteno joj okreće mlađa djevojka ili dijete zvana "okretalja". Prelji pomažu "dvorilje" i "zbiralje", a kotlove u kojima se potapaju kokoni (čahure) lože drvima muškarci. Najveći dio sirove svile dobivene u filandama izvozi se na doradu, sukanje i tkanje u Europu, najviše u pokrajinu Lombardiju, pod nazivom "ugarske svile". Samo manji dio prerađivao se u Hrvatskoj (8). Prirodna boja sirove svile izrazito je bijela, te su se za potrebe tkaonica i sukanje konca upotrebljavale razne boje. Boje su bile prema potrebi odjevnih i ukrasnih predmeta, modi i ukusu. U početku se upotrebljavaju mineralne boje iz prirodne sirovine i boje biljnog podrijetla. |