DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2001 str. 55 <-- 55 --> PDF |
J. Zelic: ULOGA DUDOVOG SVILACA (Bombyx mori) 1 BIJELOG DUDA (Monis alba) U SVILOGOJSTVU ... Šumarski list br. 7-8. CXXV (20(11). 413-423 Za crvenu boju se koristi korijenje biljke broća, za žutu cvijet, kora i lišće žutilovke ili biljka šafrana, a za blijedožućkastu kora divlje kruške, lišće breze i breskve. Plava boja se dobivala od pčelinjeg voska (saća), a zelena nastaje miješanjem žute i plave. Crnu se boju dobivalo iz kore bijelog jasena. Kasnije se koriste boje dobivene kemijskim, sintetičkim putem. To su anilinske boje na bazi derivata naf- Uzgajanje nasada dudovog drveta - Pl Drvo duda potječe iz srednje i istočne Azije, domovine dudovog svilca. Dud je u drevnoj Kini stablo istoka. Ono je sjedište Majke sunca i stablo iz kojeg izlazi sunce (4). U Europi je raširen uglavnom u umjerenom pojasu. Poznato je desetak vrsta dudova iz porodice Moraceae, a za uzgoj, odnosno prehranu dudovog svilca najbolje se pokazao bijeli dud {Morns alba). Stablo duda naraste do visine 20 m. Za uzgajanje dudovog drveta važna su neka biološka svojstva koja će biti uspješno korištena za dobivanje varijeteta s velikom lisnom masom i mogućnošću uspješnog križanja (hibridizacije), brzog razmnožavanja iz sjemena ili stabljike. Lišće je na izbojku (grančici) naizmjenično raspoređeno. Cvjetovi su jednodomni i dvodomni, što znači da postoje i primjerci samo s muškim, odnosno ženskim cvjetovima. Muški cvjetovi su u dugim resama, a ženski su kraće, okruglaste rese, koje se nakon oplodnje pretvaraju u sočan zbirni plod, murvu. Plod dozrijeva krajem lipnja, a osušen se raspada na sitne sjemenke koje su dobre klijavosti i siju se idućeg proljeća. Iz sjemena niču mlade biljke, koje se mogu presadnjom školovati do starosti i razvijenosti, kada su sposobne za uzgoj u nasadima, dudinjacima. Plod je jestiv i sladak te se upotrebljava za dobivanje alkoholnih pića (rakija). Dobar je i za ukuhavanje, zimnicu kao džem ili pekmez. Razmnožavanje duda moguće je i vegetativnim putem, reznicama, poluodrvenjenim reznicama (tijekom ljeta), korijenovim reznicama i povaljenicama. Različiti varijeteti, sorte i hibridi duda mogu se uspješno cijepiti na matičnu podlogu, stoje bitno za osnivanje nasada ili plantaža duda povoljnog genoma (lisne mase visoke hranjive vrijednosti). Dud je drvo brzog godišnjeg prirasta i u relativno kratko vrijeme daje obilnu drvnu masu. Gotovo je neshvatljivo da ga danas šumari ne uzgajaju kao brzorastuću vrstu s kvalitetnim tehničkim i tehnološkim svojstvima drva. Uzgaja se kao parkovna vrsta s mnogo formi, varijeteta i oblika lista, grana i habitusa. Može se uzgajati kao živica, živa ograda. Dobro podnosi kresanje i sječu "u glavu", a dobro se regenerira iz panja. Doživi visoku fizičku starost. te, ugljikovodika. Zanimljivo je da je prvi puta svila obojena sintetičkom bojom grimiza, ljubičastom bojom. Postupak je patentirao engleski kemičar William Henry Parkin, 1856. godine. Takva boja se prije dobivala iz indiga. Kasnije su dobivene omiljene boje za svilu, ružičaste varijante. Crvenu boju, alizarin, koja se prije dobivala iz biljke broća, patentirao je njemački kemičar Henrich Caro početkom dvadesetog stoljeća. anting of mulberry cultures (Morus alba) Najveći štetnik duda je ustvari dudov svilac {Bombyx mori), no danas u prirodi dudov svilac ne postoji. Ostali štetnici duda su bakterioza na listu {Pseudomonas mori), pjegavost lista {Septogloeum mori), pepelnica (Phyllactrinia coryllea) i bijela trulež koju uzrokuje gljiva Polyporus squamosus. Kvaliteta drva duda je izvanredna. Drvo je trajno, s malo bjeljike, dobrih tehničkih osobina. Upotrebljava se za stupove, kolje, tarac u graditeljstvu, u brodarstvu, stolarstvu, za tokarenje i osobito u bačvarstvu. Od početaka svilogojstva sadnice i sjeme duda se dodjeljivalo uzgajateljima. Nasadi duda osnivani su na javnim mjestima uz javne ceste, okućnice, školske ekonomije, dvorišta. Još početkom ovog stoljeća, pa mjestimično i danas postojali su drvoredi dudovih stabala. Ispred svake seoske kuće bilo je dva do tri stabla duda s kojih je domaćin ubirao lišće za prehranu gusjenica dudovog svilca. Svilogojci su pod nadzorništvom svilarskih inspektora svake godine dobivali količinu jajašaca primjerenu mogućnosti prehrane gusjenica dudovim lišćem. "Svaka graničarska kuća dobivala je jajašca dudova svilca, a morala je odgojiti i tridesetak mladih dudova. Krajem trećeg desetljeća 19. stoljeća ovaj broj se popeo na trideset dudova po svakom članu kuće. Osnovani su kompanijski "dudinjaci" - rasadnici, postavljeni nadzornici - "dudari", koji su ujedno i vršili nazdor nad gajenjem dudova svilca pa su ih zvali "bagudari". Pod nadzorom dudara graničar je morao izvršavati sve naredbe koje su propisivane u vezi sa svilogojstvom, a ako sve nije bilo izvršeno kažnjavanje kućni starješina. Svaka regimenta imala je nadzornika svilogojstva, oni su imali sjedišta pri svilanama. U mjesecu ožujku kompanije su dostavljale iskaz regimenti o broju žena i djevojaka po kućama. Krajem travnja podijeljeno im je sjeme dudovog svilca. Bagudari su obilazili kuće i vršili pregled smještaja sjemena, zatim kako se hrane gusjenice, imaju li lijese, vršili pregled čahura"(2). Tako se jedan od "bagudara" u izvješću višoj instanci tuži na sječu dudovih stabala i nedozvoljavanje branja kod drugih ili čak na javnim mjestima. Još jedan čudan razlog o nedostatku dudovog lišća navodi: "U |