DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2001 str. 57 <-- 57 --> PDF |
J. Zclić: ULOC.A DUDOVOG SVILACA (Bombyx mori) I BIJELOG DUDA (Monis žirom na stanišne uvjete i prehranu, populacija se znatno ne povećava. Promjenom stanišnih, povoljnijih uvjeta, populacija se povećava do nove ravnoteže, no ako se populacija gotovo udvostruči u odnosu na prethodnu, a mogućnosti preživljavanja i ishrane su ograničeni, nastaje kaotično stanje, a broj jedinki populacije se reducira do novog uravnoteženja. Za vrijeme redukcije individua populacije u progresiji su štetnici i bolesti koje napadaju prenamnoženu alba) U SVILOGOJSTVU Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 413-423 vrstu. Dudovog svilca napadaju razne mikoze, bakterioze i viroze. Uzgoj dudovog svilca, kao gospodarska djelatnost, vrši se umjetnim putem pa se broj populacije može po volji povećavati. Zaštita od napada bolesti je učinkovitija. I u umjetnom uzgoju pokazalo se daje velika populacija gusjenica dudovog svilca rizičnija za razvoj bolesti od manjih populacija na više mjesta. EKONOMIKA SVILOGOJSTVA I SVILARSTVA Management of silkworm breeding and silk industry Zamisli merkantilista države Austrije i Austrougarske da svilogojstvom i svilarstvom ostvari dobitke i uravnoteži trgovačku bilancu nisu u potpunosti uspje li. Svilogojstvu su se učili od zemalja s tradicijom svilogojstva i svilarstva, Italije i Francuske. Polovicom proteklog stoljeća konkurencija dolazi i s Dalekog istoka, iz Japana. Za racionalano i ekonomski uspješno svilogojstvo i svilarenje pretpostavlja se prethodna opća civilizacijska i kulturna razina naroda, koji tu gospodarsku djelatnost obavlja. Zemlje zapadne Europe, osobito Italija i Francuska, bile su u osamnaestom i devetnaestom stoljeću daleko civilizacijski i kulturno naprednije od zemalja koje su se tek oslobodile od turskog jarma. Zemlje Hrvatska, Slavonija i Dalmacija u sklopu Austro-Ugarske bile su ekonomski, civilizacijski i kulturno na niskoj razini razvoja, pa je i svilogojstvo kao od države nametnuta djelatnost bilo u lošijoj poziciji nego druge zapadnoeuropske zemlje. Ekonomiku svilarstva i manufakturu svile razmatra R. Bičanić (3), pa navodi prema Gospodarskim novinama iz 1854. godine. "Gospodar kuće mora svoje jedino obitavalište - bilo ložnicu, bilo običnu sobu - dok bube othrani, isprazniti i ovima ustupi, dočim sam mora s družinom u ostalih gospodarskih zgrada smjestiti se i spavati, a krevete, stolove, klupe i vrata u ložnicu donijeti i za podloge pri hranjenju buba upotrijebiti. Još mora prostorije ložiti i jednakomjerno grijati, drva sjeći i donositi, dudovo lišće brati, dudove uzgajati i kresati, bube donositi trgovcu (manipulantu) i odvoziti ih kasnije u filandu. Ta procedura traje od 30 do 40 dana, i za to vrijeme seljačka kuća dobije ukupno nekih 14 forinti za sav rad. To znači da na čitavu kuću zajedno otpada nadnica od jedva 20 krajcara na dan, za čitav trud i za tolike neugodnosti. Godišnja proizvodnja po kući računa se na 20 funti galeta (bube). Pored tehnike i tehnologije proizvodnje važni su znanje i vještina, volja, interes, motivacija i stimulacija. Važan je opći kulurni i civilizacijski milje u kojem se proizvodnja događa. U ukupnoj ocjeni ekonomske učinkovitosti proizvodnje svile treba, pored truda seoskog domaćinstva, uzeti u obzir investiciju u biljni kapital, rasadnik i uzgoj dudova. Trebalo je obrazovati kadrove za osnivaje dudinjaka, inspekciju i nadzor, organizaciju otkupa, transport i, konačno, osnivanje svilana za doradu kokona i tkanje tkanina. Zamah svilarstva u austrijskom carstvu bio je osobito poslije Napoleonskih ratova i pripajanja talijanske pokrajine Lombardije (europsko središte svilarsta) carstvu. Tako se navodi daje npr. u Vojnoj krajini broj dudovih stabala od 1804. do 1837. porastao sa 268 884 na 501 188 komada. U razdoblju od 1783. godine do 1840. proizvodnja kokona u Hrvatskoj i Slavoniji porasla je od 77 000 funti na 337 000 funti. Proizvodnja kokona dudovog svilca uvelike ovisi o klimatskim prilikama proizvodnog razdoblja pa znatno varira iz godine u godinu. Na mikroklimatskc uvjete u gore opisanom seoskom domaćinstvu nije se moglo znatno utjecati, pa je proizvodnost u Italiji i Francuskoj u znatnoj mjeri bila veća i zbog povoljnijh klimatskih uvjeta. Na ekonomiku proizvodnje svilogojstva znatno utječu organizacija otkupa kokona i visina otkupne cijene. Od 1763. godine do 1826. organizaciju otkupa i visinu otkupne cijene regulira država. Zbog lakšeg manipuliranja i nužnosti ispravnog i pravodobnog tehnološkog postupka sa živim kokonima, osnivaju se diljem sjeverozapadne Hrvatske i Slavonije filande za namatanje galeta, poluprozvoda sirove svile. Potkraj devetnaestog stoljeća počinju se u proizvodnji i preradi svile koristiti znanstvene i stručne metode. Rentabilnost proizvodnje temeljila se na uzgoju kvalitetnog materjala bijelog duda koji kao forma ili hibrid daje veću i kvalitetniju lisnu masu po jedinici površine. Osnivaju se plantaže duda, pogodne za obradu, orezivanje, branje i transport dudovog lišća. Racionaizacija proizvodnje vršila se na selekciji i hibridizaciji rasa dudovog svilca s dvije i više godišnjih generacija, s većim randmanom sirove svile po |