DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2001 str. 84 <-- 84 --> PDF |
I. Božićcvić:. UZORAK ZA PISANJE 1 IZRADU ŠUMSKE KRONIKE ZA SVE ŠUMARIJE UPRAVE ŠUMA Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001), 443-450 Posjedovne prilike Prvo razdoblje: Od početka pisanih dokumenata do 1576. godine Ovom razdoblju daju pečat Krčki knezovi Frankopani. Detaljnije je opisan njihov uspon, kulminacija i pad radi njihovog značenja za šume i šumske posjede Gorskog kotara i Hrvatskog primorja. U ovom razdoblju nalazimo prve pisane dokumente o šumama Gorskog kotara i Hrvatskog primorja. Frančiškovič piše o prvim sječama šuma, o prvoj trgovini drvetom o prvim pilanama na vodeni pogon - potočarama. Prvi izvoz drvnih proizvoda ide preko luke Senja, a kasnije Bakra i Sušaka za Veneciju. To je bila uglavnom brodska grada za Veneciju, tada najjaču pomorsku silu na Sredozemlju. Frankopani darovnicama ugarskih kraljeva dobivaju u posjed pojedine župe. Tako 1193. godine dobivaju u vječni posjed Vinodolsku župu, kojoj pripada Gorski kotar. 1225. godine dobivaju u vječni posjed Modrušku župu, a 1290. godine dobivaju u vječni posjed Gacku župu. 1271. godine građani grada Senja izabiru Frankopane za svoje knezove. To je vrhunac moći Frankopana, pa se šire i osnivaju četiri loze: cetinska, slunjska, ozaljska i tržačka. Gor ski kotar i Hrvatsko primorje pripada ozaljskoj lozi. Prodorom Turaka - Osmanlijskog carstva prema zapadu, odnosno u posjede Frankopana, moć njihova slabi. Tragedija nastaje nakon poraza Hrvata u bici na Krbavskom polju 9. rujna 1493. g. Evo nekoliko pisanih dokumenata iz toga razdoblja: Vinodolski zakonik iz siječnja mjeseca 1288. godine govori o svemu što je značilo za život pučana, ali o šumi ništa ne piše, pa Frančiškovič zaključuje daje tada u Hrv. primorju bilo puno šume, sve do morske obale. Ona je bila na raspolaganju pučanstvu prema njihovim potrebama bez ograničenja isto kao i čisti zrak, kisik i si., koji se također ne spominju u Zakoniku. 1428. godine spominje se izgradnja prve pilane na vodeni pogon na rijeci Dubračini u Vinodolu kod Crikvenice i prvo pravo na alimentaciju trupaca iz susjednih šuma crkvenom redu Pavlini. Drugo razdoblje: od 1577. godine do 1670. godine Pečat ovom razdoblju daju bribirski knezovi Šubići- Zrinski. Naziv bribirski knezovi ne dolazi od frankopanskog grada Bribira u Vinodolu, nego od njihovog grada Bribira u Dalmatinskoj zagori nedaleko Skradina i Šibenika. Dolaze u posjed Hrvatskog primorja i Gorskog kotara preko darovnice Stjepana Frankopana- Ozaljske loze, koji nije imao potomaka pa svoje posjede poslije svoje smrti darovnicom daje sestri Katarini. Katarina je bila žena Nikole Subića-Zrinskog sigetskog junaka, a imali su četiri sina. Kako je Stjepan Frankopan-ozaljski umro 1577. godine, njegovi posjedi darovnicom prelaze u vlasništvo hrvatskih knezova Zrinskih. To razdoblje obilježava procvat djelatnosti u gospodarstvu Gorskog kotara, a posebice grada Čabra, gdje niču prve kovačnice za izradu šumskog alata, talionica željeza, mlinovi za žito, pilane na vodeni pogon. Sječa šuma i korištenja drveta ide po dolinama rijeka i to Čabranke, Kupe, Rječine i dr., gdje dolazi i do pustošenja šuma. To je razdoblje kada Turci doživljavaju prvi poraz kod Siska (bitka 22. lipnja 1593. godine) osmanlijska sila slabi, a na vlast nakon Cetinskog sabora dolazi njemačka loza Habsburgovaca, podiže se grad vojna utvrda Karlovac, osniva se Hrvatska vojna krajina - Karlovački generalat sa četiri pukovnije - regimente te dvije banske pukovnije u Banovini. U ovom razdoblju spominjemo Trsatski statut iz 1640. godine, koji govori o prvoj zaštiti šuma, o čuvanju branjevina, kaznama za sječu u branjevinama, zabrani koza i dr. Treće razdoblje: od 1671. godine do 1848. god. Ovo razdoblje značajno je po završetku vremena vladavine hrvatskih knezova Zrinskih i Frankopana u Hrvatskom primorju i Gorskom kotaru, a započelo je razdoblje kada šumama i šumskim posjedima Gorskog kotara i Hrvatskog primorja gotovo dva i pol stoljeća vladaju tuđinci. Nakon neuspjele Urote Zrinskih-Frankopana i pogubljenja posljednih hrvatskih knezova Petra Zrinskog i Ivana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mjestu 30. travnja 1671. godine, njihova imanja i posjedi postaju državna komorska dobra, koja bečki car dodjeluje darovnicama stranim vlastelima, grofovima za posebne zasluge. Navodimo delnički posjed, koji je najprije u rukama baruna F. Rigonija, pa zatim grofovske obitelji Perlas iz Španjolske. 1766. godine kupoprodajom ove posjede dobivaju mađarski grofovi Bacani (Bathyani). 1872. godine sve ove delničke posjede od mađarskih grofova Bathyani kupuje knjeginja Viktoria Thurn-Taxis. |