DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2001 str. 101 <-- 101 --> PDF |
Godine 1991. diljem svijeta iz šuma su iznesene 3,4 milijarde kubičnih metara oblovine (FAO 1993). Nešto više od polovice ove količine iskorišteno je za industrijsku proizvodnju, a ostatak je upotrijebljen za ogrjev. Ukupni svjetski šumski resursi procjenjuju se na oko 4 100 milijuna hektara. Uz neprestani porast krčenja šuma zbog prenamjene (pretvaranje u poljoprivredno zemljište, izgradnja infrastrukture, urbanizacija; krčenje se samo u tropskim područjima procjenjuje na 15,4 milijuna hektara godišnje), očita je potreba za zajedničkim naporom političara, menadžera, tehničkog osoblja i poslovođa radi poticanja programa za razvoj šuma, koji bi interes za očuvanjem šuma uskladili s razumnim korištenjem šumskih potencijala kako bi se sačuvala njihovu punu sposobnost obnove. Sječa šuma i održivi razvoj Na Konferenciji Ujedinjenih naroda za zaštitu okoliša i razvoj (UNCED), održanoj 1992. u Rio de Janeiru, šumarstvu je posvećena posebna pozornost -Agenda 21, poglavlje 11, pod nazivom "Borba protiv krčenja šuma". Poseban naglasak stavlja se na potrebu za promicanjem učinkovitog korištenja šuma i procjene s ciljem postizanja pune vrijednosti dobara i usluga iz šuma i šumskih zemljišta. (UNCED 1992). Činjenica je da se kod mnogih šumskih radova može primijetiti kako se ukupan potencijal šuma i šumskih zemljišta ne ostvaruje kao glavni poticaj razvoja. Preduvjet održivom iskorištavanju šuma su jasan plan sječe, prikladno praćenje i izvođenje radova, kao i procjena nakon obavljene sječe, uz porast proizvodnje dobara i usluga, ponajprije proširenje ponude šumskih proizvoda (proizvoda od drva i sporednih proizvoda). To bi povećalo dohodak i zapošljavanje, unaprijedilo život stanovništva ruralnih područja bez nanošenja štete regenerativnom kapacitetu šuma i njihovu doprinosu dobrobiti čovječanstva, kojim će biti zadovoljene i potrebe budućih generacija. Postoje brojne definicije održivosti. Godine 1904. G.L. Hartig, ravnatelj Pruske šumarske uprave u Berlinu ovako je definirao održivost: "Svaki mudri šumarski direktor mora dobro procijeniti šumske sastojine, kako bi ih maksimalno iskoristio, a generacijama koje dolaze ostavio mogućnost da od njih imaju barem toliko koristi koliko je imaju sadašnje generacije." 1988. Vijeće FAO-a prihvatilo je sljedeću definiciju održivog razvoja: "Upravljanje i očuvanje prirodnih resursa temelje se na orijentaciji prema tehnološkim i institucijskim promjenama koje će osigurati zadovoljenje potreba sadašnjih i budućih generacija. Ovakav održivi razvoj štiti vode, zemlju, biljne i životinjske genetske resurse. To je ekološki razvoj, tehnički prikladan, ekonomski isplativ i društveno prihvatljiv." Definicija Komisije Bruntland (WCED 1987 Svjetska komisija za zaštitu okoliša i razvoj) možda je najčešće citirana: "razvoj koji udovoljava potrebama sadašnjih generacija ne uskraćujući pritom budućim generacijama mogućnost zadovoljenja njihovih potreba." Imajući na umu smanjenje resursa kojemu su uzrok propadanje šuma u područjima umjerene klime, te prenamjena šumskog zemljišta i degradacija šuma u tropskim krajevima, sječu šuma potrebno je provoditi na način koji će osigurati očuvanje baze šumskih resursa. Poznato je da se zbog složenosti i raznolikosti vegetacijskog pokrova, te zbog faune u raznim šumama, šumski radovi i intervencije u šumi moraju dobro isplanirati i nadgledati u skladu s očuvanjem okoliša, kako bi se u potpunosti iskoristio potencijal šumskih proizvoda (proizvoda od drva i sporednih proizvoda). Optimalno iskorištavanje šumskih proizvoda nije uvijek moguće zbog čimbenika poput okoliša, dostupnosti, raspoloživosti tehnologije za sječu, resursa, zakona i propisa. Nova dimenzija sječe šuma Sa stajališta FAO-a, sječa šuma u odnosu na društveno- ekonomski razvoj doživjela je bitne izmjene. U šumarstvu je potrebno češće uvoditi pojam uporabe šire ponude šumskih proizvoda koja će se zasnivati na održivom upravljanju resursima. Uz drvo postoji čitav niz šumskih proizvoda koji se mogu iskoristiti za ostvarenje dobiti, te za zapošljavanje, osobito lokalnog stanovništva. Tako u mnogim slučajevima sječa više ne znači samo rušenje stabala, nego podrazumijeva i cijeli niz sporednih proizvoda (de la Cruz 1989.). Neki od njih su ukrasne biljke, biljke za izradu lijekova, med, smole, tanin, voće, gljive, orasi, divljač kao prehrambena namirnica te lovački trofeji. Sječa se tako može definirati kao pridobivanje sirovina iz šuma. Prema ovakvom novom pristupu sječa je nezavisna tehnička disciplina koja se mora promatrati kao snažna veza između resursa, šumarskih poduzeća i tržišta. FAO je, uz tradicionalne programe za sječu, razvio i programe za dobivanje sporednih proizvoda, te izradio studije o sječi manjih razmjera uz sudjelovanje većeg broja ljudi, objavljene u šumarskom članku br.87 (de la Cruz, 1989.), kao i studiju o prikupljanju, preradi i prodaji jestivih gljiva sa šumskih plantaža u Čileu (Donoso i Kilkki, 1993.). Vrijednost gljiva je do 1990. g. dosegla 3 milijuna USD godišnje. Programi i projekti za sječu šuma, trgovinu i marketing Kao odgovor na potrebu za unapređenjem ekološki ispravnog i održivog izvođenja šumskih sječa širom svijeta i potporu transferu prikladne tehnologije, FAO je stvorio komunikacijsku mrežu između znanstvenika |