DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2001 str. 25     <-- 25 -->        PDF

PREGLEDN1 ČLANCI - REVIEWS Šumarski list br. 9 10, CXXV (2001), 495-500
UDK 630* 161 + 165


MOLEKULARNA BIOLOGIJA U ŠUMARSTVU


MOLECULAR BIOLOLOGY IN FORESTRY


Josip FRANJIĆ* & Zlatko LIBER**


SAŽETAK: Danas je molekularna biologija grana biologije s vjerojatno
najbržim razvojem i najvećim utjecajem u istraživačkome svijetu, i ne postoji
ni jedno područje biološke znanosti koje u svojim istraživanjima ne primjenjuje
barem neku od molekularno-bioloških metoda. Današnje svjetsko moderno
šumarstvo u čitavoj svojoj kompleksnosti jedan je od najboljih primjera
primjene različitih molekularno-bioloških metoda u različitim istraživanjima,
ali i u svakodnevnoj praksi. Najnovija dostignuća u molekularnoj biologiji,
kao npr. lančana reakcija polimerazom (Polymerase Chain Reaction PCR),
olakšala su primjenjivost ovih metoda u šumarstvu te su one postale
nezaobilazno oruđe među ostalim u procjeni genetičke raznolikosti, programima
oplemenjivanja i programima zaštite. Za te potrebe razvijene su brojne
metode kao što su RFLP (Restriction Fragment Length Polymorphism),
RAPD (Random Amplified Polymorphic DNA), AFLP (Amplified Fragment
Length Polymorphism) i Mikrosateliti. Kako te metode prikazuju određeni
DNA polimorfizam osobit za određeno svojstvo (npr. otpornost na neku bolest)
ili za jedinku, populaciju, podvrstu ili za neku višu taksonomsku jedinicu,
uobičajeno je o ovim metodama govoriti kao o DNA markerima (npr. RAPD
markeri). Laboratorijsko istraživanje genetičke raznolikosti populacija do
nedavno se baziralo isključivo na izoenzimima, međutim njihova primjena
bila je ograničena malom varijabilnošću unutar nekih populacija. Danas se
za procjenu genetičke varijabilnosti upotrebljavaju različiti DNA markeri,
čija je kombinacija omogućila utvrđivanje genetičke varijabilnosti u svim dosad
istraživanim populacijama. Ovim radom nastoji se apelirati na šumarske
institucije koje bi trebale podržati navedene tipove istraživanja, kako bi se
mladi istraživači obučili za takve analize, jer se, s ne tako velikim sredstvima,
mogu napraviti veliki rezultati. Bit će velika šteta za naše šumarstvo ako se
ovakvim istraživanjima kao dosad, budu isključivo bavili samo istraživači
koji nisu šumarske struke i koji nisu dovoljno upoznati s praktičnom šumarskom
problematikom.


Ključne riječi: molekularno-biološkemetode, šumarstvo, Hrvatska


UVOD - Introduction


Šumarstvo je nedvojbeno vrlo bitan čimbenik u zadnje vrijeme puno se priča i piše o raznim genetskim
gospodarstvu mnogih zemalja pa tako i Hrvatske. U manipulacijama na raznim vrstama organizama od vi


rusa, bakterija, gljiva, biljaka, životinja sve do čovje


ka. Te manipulacije mogu biti korisne ako se mogu do


*
Zavod za šumarsku genetiku i dendrologiju, Šumarski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu, Svetošimunska 25, HR-10000 Zagreb, bro kontrolirati, ali mogu biti i vrlo štetne ako odmaHrvatska,
E-mail: jozo.franjic@zg.tel.hr knu kontroli. Šumarstvo kao gospodarska grana sas**
Botanički zavod, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučili


vim sigurno nije izuzeto iz razno raznih genetskih ma


šta u Zagrebu, Marulićev trg 20, HR-10000 Zagreb, Hrvatska,
E-mail: zlatko.libcr@botanic.hr nipulacija. Hrvatsko šumarstvo već znatan niz godina




ŠUMARSKI LIST 9-10/2001 str. 26     <-- 26 -->        PDF

J. I´ranjić. /. Liber: MOl.KKULARNA BIOLOGIJA U ŠUMARSTVU
Šumarski list br. 9 10, CXXV (2001), 495-500
radi na raznim oblicima oplemenjivanja šumskoga drveća
(nemolekularnim), gdje su postignuti vrlo dobri
rezultati (usp. Krstin ić & Kajba 1991, 1993, 1994,
1995, 1997; Kajba 1995; Krstin ić et al. 1996,
1996a, l998;Franjić et al. 2000 i dr.).


Današnji trend u svijetu je detaljno upoznavanje
molekularne strukture različitih organizama, tj. utvrđivanja
zakonitosti nasljeđivanja određenih osobina,
šumsko drveće kao osnovna šumsko-gospodarska
komponenta je vrlo interesantan predmet molekularnobioloških
istraživanja, te se njemu u svijetu posvećuje
vrlo velika pozornost, tako da se formiraju veliki timovi
i laboratoriji koji danonoćno rade na otkrivanju
određenih zakonitosti nasljeđivanja gospodarski interesantnih
svojstava (prirast, punodrvnost, pravnost,
plodonošenje i si.).


Molekularno-biološka istraživanja u hrvatskome
šumarstvu su na samome početku, iako je bilo nekih
pokušaja koji su neznatno našli svoju primjenu u praksi,
najčešće radi nedovoljno stručnoga pristupa problemima.
Praktično šumarstvo često puta ima velikih teškoća
npr. u suzbijanju određenih biljnih bolesti ili napada
kukaca, oko uroda i podrijetla sjemena i si. Danas
postoje u svijetu vrlo pouzdane molekularno-biološke


metode koje mogu u znatnoj mjeri rješiti takve probleme.
Tako se npr. identifikacija provenijencija temelji
na kloroplastnoj i mitohondrijskoj DNA, dok se analiza
genetskoga sastava i odnosa unutar sjemenskoga
materijala i između sjemenske sastojine i njezina izvora
koristiti visokom razinom polimorfizma koju nude
nuklearni mikrosateliti (usp. Heinz e & Lexe r
2000). Nesumnjivo je došlo vrijeme da se i u hrvatskome
šumarstvu poduzmu značajniji koraci u molekularno-
biološkim istraživanjima i primjeni rezultata tih istraživanja
u šumarskoj praksi. Hrvatski šumari zbog
nedovoljne molekularno-genetičke naobrazbe smatraju
takva istraživanja nečim osobitim i nedokučivim.
Danas je krajnje vrijeme da se hrvatski šumari znatnije
angažiraju oko molekularno-bioloških istraživanja, jer
će sutra već biti kasno. Molekularna bilologija ušla je i
vrlo brzo ulazi u sve biološke discipline pa tako i u šumarstvo,
tako da ćemo mi to htjeli ili ne htjeli morati
prihvatiti.


Ovime se radom nastoji apelirati na šumarske institucije
koje bi trebale podržati takve tipove istraživanja,
kako bi se mladi istraživači obučili za takve i slične
analize, jer se, s ne tako velikim sredstvima, mogu napraviti
veliki rezultati.


MOGUĆNOSTI PRIMJENE MOLEKULARNO-BIOLOŠKIH METODA U ŠUMARSTVU
Possibilities of applaying molecular-biological methods in Forestry


Molekularna biologija je danas grana biologije s
vjerojatno najbržim razvojem i najvećim utjecajem u
istraživačkome svijetu. Ne postoji niti jedno područje
biološke znanosti koje u svojim istraživanjima ne primjenjuje
barem neku od molekularno-bioloških metoda.
Današnje svjetsko moderno šumarstvo u čitavoj
svojoj kompleksnosti jedan je od najboljih primjera
primjene različitih molekularno-bioloških metoda u
različitim istraživanjima, ali i u svakodnevnoj praksi.
Najnovija dostignuća u molekularnoj biologiji, kao što
je prije svega lančana reakcija polimerazom (Polymerase
Chain Reaction - PCR; usp. Mulis & Fa 1 oona
1986), olakšala su primjenjivost ovih metoda u šumarstvu
te su one postale nezaobilazno oruđe u prije svega:


1.
Procjeni genetičke raznolikosti
2.
Programima oplemenjivanja
Procjena genetičke raznolikosti


Vjerodostojne informacije o distribuciji genetičke
raznolikosti nužni su početak za sva istraživanja bilo
da se radi o selekciji, uzgoju, oplemenjivanju, programima
zaštite ili pak o taksonomiji, evoluciji ili ekologiji.
Laboratorijsko istraživanje genetičke raznolikosti
populacija do nedavno se baziralo isključivo na izoenzimima,
međutim njihova primjena je bila ograničena
malom varijabilnošću unutar nekih populacija. Danas


3.
Programima zaštite
Za te potrebe razvijene su brojne kao što su:


RFLP (Restriction Fragment Length Polymorphism)


RAPD (Random Amplified Polymorphic DNA)


AFLP (Amplified Fragment Length
Polymorphism)


Mikrosateliti.
Kako ove metode razvijaju određeni polimorfizam
karakterističan za određeno svojstvo (npr. otpornost na
neku bolest i si.) i za neku jedinku, populaciju, podvrstu
ili za neku drugu taksonomsku jedinicu, uobičajeno
je o ovim metodama govoriti kao o DNA markerima
(npr. RAPD markeri).


- Estimating of genetic variability
se za procjenu genetičke varijabilnosti upotrebljavaju
različiti DNA markeri (usp. Finesch i et al. 1991;
Wagner 1992; Ay ad etal. 1995; Karp etal. 1998).
čija je kombinacija je omogućila utvrđivanje genetičke
varijabilnosti u svim dosad istraživanim populacijama.
Za ovu prigodu navode se samo neke osobine najčešće
upotrebljavanih DNA metoda:




ŠUMARSKI LIST 9-10/2001 str. 27     <-- 27 -->        PDF

J. Franjić, Z. Liber: MOLEKULARNA BIOLOGIJA U ŠUMARSTVU
Šumarski list br. 9- 10, CXXV (2001), 495-500
1. RFLP analiza je dosad najčešće upotrebljavana
metoda. Ona se zasniva na razgradnji DNA restrikcijskim
enzimima, elektroforezi i na hibridizaciji s
različito označenim DNA sondama (usp. Bot stei
n et al. 1980). U novije vrijeme lančana reakcija
polimerazom uvedena je i u ovaj tip analize.
2.
RAPD metoda se zasniva, za razliku od klasične
lančane reakcije polimerazom, na upotrebi samo
jedne (iste) desetmerne početnice, a ne para različitih
početnica (usp. William s et al. 1990). RAPD
početnica se izabiru po čitljivosti i informativnosti
dobivenoga RAPD profila nakon elektroforeze na
agaroznom ili poliakrilamidnom gelu. Ovisno o početnici
na gelu agaroze se pojavljuje obično od 1 do
20 DNA fragmenata.
3.
AFLP tehnika je bazirana na načelu selektivnoga
umnožavanja prethodno restricijskim enzimima
Programi oplemenjivanja


Genetički markeri važno su oruđe u programima
oplemenjivanja šumskoga drveća (usp. Chelia k &
Rogers 1990; Neal et al. 1992; Staub & Serquen
1996; Wilcox etal. 1996). Genetička analiza
drveća ograničena je dugim generacijskim vremenom,
pa za razliku od npr. poljoprivrednih biljaka gdje su za
razvoj pojedinih kultivara protekle stotine i tisuće godina,
najnapredniji programi oplemenjivanja u šumarstvu
imaju svega nekoliko generacija selekcije. Zbog
takve situacije vrlo se malo zna o načinu nasljeđivanja
šumarstvu interesantnih svojstava (npr. otpornost na
bolesti, pravnost i punodrvnost debla, veličina krošnje,
adaptabilnost, plodonošenju i si.). Također se relativno
malo zna i o načinu nasljeđivanja lovnome gospodarstvu
interesantnih svojstava (npr. otpornost na razne
bolesti, kvalitet trofeja i si.). Metode koje bi omogućile
ranu selekciju osobito su zanimljive u šumarstvu (Marker-
Assisted Selection - MAS). Upotreba genetičkih
markera za ranu selekciju već je godinama predmet velikoga
interesa mnogih istraživača. Princip je taj da se
DNA markeri vežu na različita mjesta na kromosomima,
a zatim se na dovoljno velikom uzorku utvrdi veza
pojedinih DNA markera s genima osobine važne za šumarstvo
(Quantitative Trait Loci - QTL). Tako se npr.
u rasadnicima ili pri prirodnoj obnovi šume u mladih
biljaka može iz svega nekoliko miligrama tkiva utvrditi
da li dotična jedinka nosi gen za određeno svojstvo
ili ne. Prema tomu lako je donijeti, već vrlo rano, odluku
da li nastaviti s uzgojem dotične jedinke ili ne. Na
taj su način istraživači npr. povezali RFLP i RAPD


razgradene DNA (Vo s et al. 1995). Dobiveni DNA
polimorfizam se očituje u različitom broju i veličini
DNA fragmenata na poliakrilamidnom gelu.


4.
Mikrosateliti su još poznati pod nazivom kratki
ponavljajući nizovi (Short Tandem Repeats - STRs;
usp. Jeffreys etal. 1985). Oni su široko raspršeni
unutar eukariotskoga genoma i vrlo jako polimorfni
u broju ponavljajućih jedinica medu pojedinim jedinkama
i populacijama. Za utvrđivanje varijabilnosti
na razini mikrosatelita koristi se standardni
PCR protokol, a razlike unutar ove metode su u načinu
detekcije koja varira od poliakrilamidne i agarozne
gel elektroforeze te bojanja etidij bromidom
ili srebrom do radioaktivnoga i florescencijskoga
označavanja i upotrebe gelova za sekvencioniranje
ili automatiziranih sustava.
Breeding programmes


markere sa specifičnom težinom drveta, te otpornošću
na neke bolesti (usp. Wi lcox etal. 1996). Takve analize
mogu se naravno primijeniti i u okviru lovnoga
gospodarenja, što danas predstavlja značajan segment
šumarstva kao grane privrede.


Također je moguće DNA markere iskoristiti za
utvrđivanje osobina koje su povezane s ekološkim
uvjetima pojedinoga staništa i na taj način obavljati pošumljavanje
staništu najbolje prilagođenim jedinkama.
Suto n et al. (1991) proveli su upravo takvo istraživanje
primjenjivo u šumarskoj praksi. Tako se proizvodi
oko 100 milijuna sadnica smreke godišnje za potrebe
pošumljavanja područija zvanog British Columbia.
Glavnina sjemena za taj ogroman posao potječe od
vrsta Picea sitchensis, P. glanca i P engelmannii, međutim
zbog nedostatka dovoljne reproduktivne barijere
dolazi do meduvrsnoga križanja u nekoliko velikih
zona. Ti su istraživači razvili jeftinu tehniku, koristeći
kloroplasne RFLP markere, koja će omogućiti selekcioniranje
gotovo šest milijuna sadnica s najboljim genetičkim
svojstvima, koliko je potrebno za pošumljavanje
toga ekološki iznimno zahtjevnoga staništa.


Zanimljivo je napomenuti kako je mogućnost utvrđivanja
gena odgovornih za određena svojstva otvorila
vrata manipulaciji s genima. Veliko je pitanje da li će u
budućnosti genetički manipulirani organizmi (GMOs)
zamijeniti danas aktualne programe oplemenjivanja,
ali će svakako oni biti tema mnogih polemika, zabrana
kao i mnogih strategija tehnološki razvijenih zemalja.


Programi zaštite - Conservation programmes


Ideja zaštite genetičkih resursa (tj. zaštita biološke nih osobina za buduća križanja. Konzervacijski konraznolikosti)
potječe od biljnih i životinjskih opleme- cept još je više aktualiziran promjenama u okolišu,
njivača, koji su se zabrinuli za mogućnost gubitka važ- uvjetovanih negativnim djelovanjem čovjeka (usp.




ŠUMARSKI LIST 9-10/2001 str. 28     <-- 28 -->        PDF

.1. t-ranjić. / . über: MOLHKl :i AKNA BIOLCKilJA V SI MAKSTVl
Šumarski list br. 9 10. CXXV (2001). 495-500


Schicrwater et al. 1994; Baradat et al. 1995;
H a i g 1998; Butche r et al. 1999). Zaštita genetičke
raznolikosti unutar vrsta prepoznata je kao jedan od
glavnih ciljeva konzervacijske biologije (usp. IUCN/UNEP/
WWF 1991). Danas molekularno-genetičke
tehnike vidljivo preuzimaju sve veću ulogu pri konzervaciji
šumskih genetičkih izvora, jer je pravi konzervacijski
program nemoguće i zamisliti bez znanja o gene-


RASPRAVA I ZAKLJUČAK


Današnji je trend u svijetu detaljno upoznavanje
molekularne strukture različitih organizama, tj. utvrđivanja
zakonitosti nasljeđivanja određenih osobina i
mogućnosti njihove primjene. Hrvatsko šumarstvo već
znatan niz godina radi na raznim oblicima oplemenjivanja
šumskoga drveća, gdje su postignuti vrlo dobri
rezultati (usp. Krsti ni ć &Kajba 1991, 1993, 1994,
1995, 1997; Kajba 1995; Krstinić et al. 1996,
1996a, 1998; Franji ć et al. 2000. i dr.). Šumsko
drveće kao osnovna šumsko-gospodarska komponenta
vrlo je interesantan predmet molekularno-bioloških
istraživanja, te se njemu u svijetu posvećuje velika
pozornost, tako da se formiraju veliki timovi i laboratoriji
koji danonoćno rade na otkrivanju određenih
zakonitosti nasljeđivanja gospodarski interesantnih
svojstava, koja bi svoju primjenu našla u oplemenjivanju.
Molekularno-biološka istraživanja u hrvatskome
šumarstvu su na samome početku, iako je bilo poje


tičkoj strukturi koju treba zaštititi. Ideal je sačuvati sve
gene i sve adaptacije koje se pojavljuju među i unutar
populacija (usp. Milla r 1987), tako Hamri k (1983)
zaključuje kako su za konzervacijske potrebe najzahvalniji
jako polimorfni DNA markeri. U pripremi je i
standardizacija upotrebe DNAmarkera za konzervacijske
potrebe (usp. Ericsson 1995).


-
Discussion and Conclusion
dinačnih pokušaja koji se slabo primjenjuju u praksi
(usp. Zoldo š et al. 1995, 1995a, 1997, 1998, 1999,
2000; Besendorfer et al. 1996; Liber 1999;
Liber 2000; Slade 1999; Slade et al. 2000).
Danas postoje u svijetu vrlo pouzdane molekularno-
biološke metode koje mogu u znatnoj mjeri rješiti
brojne praktične probleme, te je nesumnjivo došlo
vrijeme da se i u Hrvatskoj poduzmu značajniji koraci
u tom smislu.
Molekularna biologija ušla je i vrlo brzo ulazi u sve
biološke discipline pa tako i u šumarstvo, tako da ćemo
mi htjeli to ili ne htjeli morati to prihvatiti. Bila bi velika
šteta da to posljednji shvatimo. Ovime se radom nastoji
apelirati na šumarske institucije koje bi trebale
podržati takve tipove istraživanja da se mladi istraživači
obuče za takve analize, jer se s ne tako velikim sredstvima
mogu napraviti veliki rezultati.


LITERATURAAyad,W. G., T.Hodgkin, A. Jar adat, V.R. Rao,
1995: Molecular genetic techniques for plant
genetic resources. IPGRI. Rome, Italy.
Bardat, Ph., W. T. Adams, G. Miiller-Starck,
1995: Population genetics and conservation of
forest trees. SPB Academic Publishing. Amsterdam,
Netherlands.
Besendorfer, V., V. Zoldoš, T. Peškan, M.
Krsnik-Rasol, T. Littvay, D. Papeš,
1996: Identification of potential cytogenetical
and biochemical markers in bioindication of
common oak forests. Phyton 36(3): 139-146.
Botstein, D., R. L. White, M. Scolnick, R. W.
Davis , 1980: Construction of genetic linkage
map in man using restriction fragment length polymorphisms.
Am. J. Hum. Genet. 32: 641-656.
Butcher, P. A., J. C. Glaubitz, G. F. Moran,
1999: Applications for microsatellite markers in
the domestication and conservation of forest
trees. Forest Genetic Resources 27: 34-42.
Cheliak, W. M, D. L. Rogers, 1990: Integrating
biotechnology into tree improvment programs.
Can. J. For. Res. 20: 452-463.


- References
Eriksson, G, 1995: Wich traits should be used to
guide sampling for gene resources? In Bardat,
Ph., W. T. Adams, G. Miiller-
Starc k (ed.): Population genetics and conservation
of forest trees, 349-359. SPB Academic
Publishing. Amsterdam, Netherlands.
Franjić, J., J. Gračan, D. Kajba, Ž. Škvorc, B.
Dalbelo-Bašić, 2000: Multivariate analysis
of leaf shape of the common oak (Quercus robur
L.) in the "Gajno" provenance test (Croatia).
Glas. šum. Pokuse 37: 469-479.
Fineschi,S.,M. E. Mal vol ti, F. Cannata,H. H.
Hattemer , 1991: Biochemical markers in the
population genetics of forest trees. SPB Academic
Publishing. Hague, Netherlands.
Haig , S. M, 1998: Molecular contributions to conservation.
Ecology 79(2): 413-425.
Hamrick , J. L., 1983: The distribution within and
among natural plant population. In Schone wald-
Cox, C. M ., C h ambers, S. M .,
MacBryde, B., Thomas, W. L (ed.): Genetics
and Conservation. London: Benjamin/
Cummings Publ. Co., Inc.




ŠUMARSKI LIST 9-10/2001 str. 29     <-- 29 -->        PDF

.1. Frannć. Z. Liber: MOLEKULARNA BIOLOGIJA U ŠUMARSTVU


Heinze,B., C. Lexer, 2000: Oak seedlots and forest
seed trade regulations: an investigation using molecular
markers. Glas. Sum. Pokuse 37: 347-360.


IUCN/UNEP/WWF,1991: Caring for the earth: a strategy
for sustainable living. Gland, Switzerland.


Jeffreys, A. J., V. Wilson, S. L. Thein, 1985:
Hypervariable "minisatellite" regions in human
DNA. Nature 314: 67-73.


Kajba, D., 1995: Klonsko šumarstvo i njegove perspektive.
Šum. list 119(9-10): 329-334.


Karp, A., P. G. Isaac, D. S. Ingram, 1998: Molecular
tools for screening biodiversity. Chapman
& Hall. London.


Krstinić, A., D. Kajba, 1991: Mogućnosti genetskog
poboljšanja bujnosti rasta crne johe (Alnus
glutinosa (L.) Gaertn.) putem klonskih sjemenskih
plantaža. Šum. list 115(6-9): 261-271.


Krstinić , A., D. Kajba, 1993: Oplemenjivanje brzorastućih
listača. Glas. Šum. Pokuse, Pos. Izd. 4:
59-72.


Krstinić, A., D. Kajba, 1994: Kolekcija klonova
čistih vrsta i hibrida topola iz sekcije Aigeiros u
Republici Hrvatskoj - značaj za oplemenjivanje
i uzgoj. Šum. list 118 (1-2): 33-38.


Krstinić, A., D. Kajba, 1995: Prvi rezultati oplemenjivanja
stablastih vrba samooplodnjom, povratnim
križanjem i transgresijom. Šum. list 119
(5-6): 163-167.


Krstinić, A., D. Kajba, 1997: Improvement of
Chinese Willow (Salix matsudana Koidz.) and
White Willow (Salix alba L.) by hybridization
and selection. Znanje za gozd. Zbornik ob 50.
obletnici obstoja in delovanja GIS 1: 341-350.
Ljubljana.


Krstinić, A., J. Gračan, D. Kajba, 1996: Dostignuća
na oplemenjivanju topola i stablastih vrba
u Hrvatskoj. U Matić, S., J. Gračan (ur.):
Unapređenje proizvodnje biomase šumskih ekosustava.
Skrb za hrvatske šume od 1846. do
1996. Unapređenje proizvodnje biomase šumskih
ekosustava, 1: 229-238. Hrvatsko šumarsko
društvo. Zagreb.


Krstinić, A., Gračan, J., Kajba, D., Z. Perić,
1998: Improvement of Aleppo Pine (Pinus halepensis
Mill.) and Brutian Pine (Pinus brutia
Ten.) in function of reforestation on burnt up
area in the coastal area and on the islands of
Croatia. Period. Biol. 100, Supppl. 1: 45-46.


Krstinić, A., Trinajstić, I., Gračan, J.,
Franjić, J., Kajba, D., Britvec, M., 1996a:
Genetska izdiferenciranost lokalnih populacija
hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) u Hrvatskoj.


Šumarski list br. 9-10. CXXV (2001), 495-500


U Matić, S., J. Gračan (ur.): Skrb za hrvatske
šume od 1846. do 1996. Zaštita šuma i pridobivanje
drva 2: 159-168. Hrvatsko šumarsko
društvo. Zagreb.


Liber,Z.,Zi.Pavletić,T.Nikolić,H. Fulgosi,
1999: DNA polymorphisms in Austrian and Dalmatian
black pine. Wiss. Mitt. Niderost. Land-
museum 12:53-62.


Liber, Z., 2000: Filogenetski i taksonomski odnosi
populacija crnoga bora (Pinus nigra Arnold) u
Hrvatskoj. Doktorska disertacija-Prirodoslovnomatematički
fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Zagreb.


Mi 1 lar, C. I., 1987: The California forest germplasm
conservation project. A case for genetic conservation
of emperate tree species. Cons. Biol.
191-193.


Mullis K. B., F. A. Faloona, 1987: Specific
synthesis of DNA in vitro via a polymerasecatalysed
chain reaction. Meth. Enzimol. 155:
335-350.


Neale, D. B., M. E. Devey, K. D. Jarmstad, M.


R. Ahuja, M. C. Alosi, K. A. Marshal,
1992: Use of DNA markes in forest tree improvment
research. New Forests 6: 391-407.
Schierwater,B.,B. Streit, G. P. Wagner, R. De
Salle, 1994: Molecular ecology and evolution:
Approches and applications. Birkhauser Verlag.
Basel, Switzerland.


Slade, D., 1999: Fitogenetičko porijeklo i distribucija
haplotipova hrasta lužnjaka (Quercus robur L.),
kitnjaka (Q. petraea L.), medunca (Q. pubescens
L.) i sladuna (Q. frainetto L.) u Hrvatskoj.
Radovi Šum. Inst. Jastreb. 34(2): 121-131.


Slade, D.,R. Petit,J. Gračan, T. Littvay, 2000:
Genetsko kartiranje populacija hrastova u Hrvatskoj
temeljem biljega kloroplastne DNA.
Zbornik sažetaka priopćenja sedmog hrvatskog
biološkog kongresa, 76. Zagreb.


Staub, J. E., F. C. Serguen, 1996: Genetic markers,
map construction, and their application in Plant
Breeding. HortScience 31(5): 729-741.


Sutton, B. C. S., D. J. Flanagan, Y. A. El-Kassa
b y, 1991: A simple and rapid method for estimating
representation of species in spruce seed-
lots using chloroplast DNA restriction fragment
length polymorphism. Silva Genetica 40(3-4):
119-123.


Vos,
P., R. Hogers, M. Bleeker, M. Rijans, T
Van de Lee, M. Homes, A. Frijters, J.
Pot, J. Peleman,M. Kuiper,M. Zabeau,
1995: AFLP: a new technique for DNA fingerprinting.
Nucl. Acids. Res. 18: 6531-6535.




ŠUMARSKI LIST 9-10/2001 str. 30     <-- 30 -->        PDF

J. Kranjić, Z. Liber: MQI.KKL´LARNA BIOLOGIJA U ŠUMARSTVU
Šumarski list br. 9 10, CXXV (2001). 495-500
Wagner, D. B., 1992: Nuclear, chloroplast, and mitoZoldoš,
V., T. Littvay, V. Besendorfer, Z.


chondrial DNA polymorphisms as biochemical Lorković , D. Papeš , 1995a: Primjena cito


markers in population genetic analyses of forest genetskih i biokemijskih analiza u utvrđivanju


trees. New Forests 6: 373-390.
stupnja oštećenja šuma hrasta lužnjaka. Radovi


Šum. Inst. Jastreb. 29(1): 151-160.


Wilcox, P. L., H. V. Amerson, E. G. Kuhlman,


B. H. L i u, D. M. O m a 11 e y, R. R. S e d e r o f f, Zoldoš, V., D. Papeš, S. Brown, O. Panaud, S.
1996: Detection of a major gene for resistance to Šilj ak-Yako vlev, 1998: Genome size and
fusiform rust disease in loblolly pine by genobase
composition of seven Quercus species;
mic mapping. Proc. Natl. Acad. Sci. USA 93 (9): inter- and intra-population variation. Genome
3859-3864. 41: 162-168.
Williams, J. G. K., A. R. Kubelik, K. J. Livak, Zoldoš, V., S. Siljak-Yakovlev, D. Papeš, A.


J. A. Rafal ski, S.V. Tingey, 1990: DNA poSarr,
O. Panaud, 2000: Molekularno klonilymorphisms
amplified by arbitrary primers are ranje DNA razlika između dviju vrsta hrasta (Q.
useful as genetic markers. Nucl. Acids Res. 18: robur i Q. suber) u istraživanju evolucije geno6531-
6535. ma u roda Quercus. Zbornik sažetaka priopćenja
Zoldoš, V., V. Besendorfer, T. Littvay, D. sedmog hrvatskog biološkog kongresa, 80-81.
Papeš , 1995: The common oak (Quercus robur Zagreb.
L.) as a potential test plant for cytotoxicity moZoldoš,
V., D. Papeš, M. Cerbah, O. Panaud,
nitoring. Period. Biol. 96(4): 490-492. V. Besendorfer, S. Siljak-Yakovlev,


Zoldoš,
V., S. Š ilj ak-Yako vl ev, V. Besen1999:
Molecular-cytogenetic studies of ribosodorfer
, D. Papeš , 1997: Raznolikost veličine mal genes and heterochromatin reveal conserpodručja
nukleolarnih organizatora (NOR) izved
genome organization among 11 Quercus
među jedinki istih vrsta hrasta (Q. robur i Q. species. Theoret. Appl. Genet. 99: 969-977´.
petraea). Zbornik sažetaka priopćenja, šesti
kongres biologa Hrvatske, 91. Zagreb.


SUMMARY: Today, the molecular biology very likely is the biology branch with


the fastest development and the highest impact in the research world, and there is
not a single field of biological science where at least one of the molecular-biological
methods is not used in the research. In its complexity, the present modern world
forestry is one of the best examples of the use of various molecular-biological
methods in different research works, but in the everyday practice either. The latest
achievements in the molecular biology, such as Polymerase Chain Reaction PCR,
made the applicability of these methods to the forestry easier, so now these
methods have become an indispensable tool, among other things, in the estimating
of genetic variability, breeding programmes and conservation programmes. For
these purposes, many methods have been developed such as RFLP (Restriction
Fragment Length Polymorhpism), RAPD (Random Amplified Polymorphic DNA),
AFLP (Amplified Fragment Length Polymorphism) and Microsatellites. As these
methods show a certain DNA polymorphism specific for a given property (resistance
to some disease, for instance) or for an individual, a population, a subspecies
or any superior taxonomic unit, they are usually referred to as DNA markers
(RAPD markers, for instance). Until recently, the laboratory research of population
genetic variability has been limited by a small variability inside some populations.
Today, to estimate the genetic variability, the various DNA markers are used,
and their combination enabled to determine the genetic variability in all populations
researched so far. This work is an effort to appeal to the forestry institutions
which have to support these types of research, so that young research would
become trained in such analyses by means of which, with a rather modest
resources, considerable results can be obtained. It will do great harm to our
forestry if such researches continue to be carried out, as until now, solely by the
research workers who not being of the forestry profession are not aware enough of


the practical forestry problems.


Key
words: molecular-biological methods, forestry, Croatia