DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2001 str. 63     <-- 63 -->        PDF

STRUČNI ČLANCI PROFESSIONAL PAPERS Šumarski List br. 9-10, CXXV (2001), 533-537


UDK 630* 176.1 (Ulmus pinnato-ramosa Dieck cx K.oehne)


TURKESTANSKI BRIJEST - Ulmus pinnato-ramosa Dieck ex Koehne
U DENDROFLORI HRVATSKE


TURKESTANEAN ELM - Ulmus pinnato-Ramosa Dieck ex Koehne
IN THE DENDROFLORA OF CROATIA


Ivo TRINAJSTIĆ*


SAŽETAK: U radu se iznose podaci o turkestanskom brijestu - Ulmus
pinnato-ramosa u dendroflori Hrvatske. Taj je brijest u stručnoj šumarskoj literaturi
bio pogrešno označavan kao sibirski brijest- Ulmus pumila.


Ključne riječi: Ulmus pinnato-ramosa, dendroflora, Hrvatska -Dalmacija
UVOD Introduction


Iako je na mnogo mjesta duž Hrvatskoga primorja U drugom izdanju Šumarske enciklopedije Janj ić
saden i subspontano rasprostranjen jedan, po izgledu, i Fukarek (1980), također, pod natuknicom "Brijest"
neobičan brijest dugih, tankih, više-manje obješenih i opet navode Ulmus pumila, ali više ne kao grm, već
grana, u našoj se dendrološkoj literaturi o njemu malo kao nisko, do 5 m visoko drvo, samo izuzetno visoko
znade. Radi se o turkestanskom brijestu, vrsti Ulmus do 20 m. Da ni njima nije jasno stoje zapravo U. pumipinnato-
ramosa. Koliko se može razabrati iz naše šula
i kakav to brijest raste u Dalmaciji, vidljivo je iz cimarske
literature, o turkestanskom brijestu pisao je tata: "Sibirski brijest splitske provenijencije (gdje se
J ed 1 o w s k i (1955), iako ga navodi pod krivim imenalazi
kao i u Vodicama) u drvoredima i arboretumu
nom "Ulmus pumila". Jedlowski je proučavao klija-bivše Šumarske škole za krš, ima u prvim godinama
vost "sjemena", kako ga on zove "azijskog brijesta", visinski prirast od oko 1 m. "(Janjić i Fukarek
ali usputno donosi i nekoliko vrlo zanimljivih, općeni1980:
195). U nastavku teksta isti autori pišu: "U. p.
tih podataka o kojima će biti govora nešto kasnije. Isto var. arborea Litw. (sin. U. pinnato-ramosa Dieck) iztako
i Fukarek (1959) u Šumarskoj enciklopediji, pod raste u visoko drvo, te se kod nas, zbog otpornosti na
natuknicom "Brijest", između ostalih vrsta navodi i bolest, može koristiti u drvoredima i parkovima. Inače
vrstu Ulmus pumila i zove ga "sibirski brijest". Niti je prirodno raširen u Turkestanu." (Janjić i Fukajedno
od navedenih imena nije točno, jer se tu ne radi o rek 1980: 195).
vrsti U. pumila, niti o sibirskom brijestu, a naziv "azijski
brijest" tako je neodređen da bi mogao odgovarati
bilo kojem brijestu, podrijetlom iz Azije.


NOMENKLATURNA PROBLEMATIKA TAKSONA Ulmus pinnato-ramosa
Nomenklatura! problems of Ulmus pinnato-ramosa


Daje Jedlowski (1955) turkestanski brijest nazgrm
kako se to može razabrati i iz originalnog opisa
vao imenom "Ulmus pumila" nije slučajnost. Naime, koji je bojavio Linne. On doslovno piše: "pumila 3.
brijest koji raste od prirode u zapadnom Sibiru označio ULMUS foliis aequaliter serratis: basi aequalibus. Ulje
Linne (1753) imenom Ulmus pumila. Međutim, to je mus humilis. Amm. ruth. 260. Ulmus pumila, foliis


parvis glabra, cortice fungoso. Pluk. aim. 293. Habitat
in Sibiria. Frutex." (Linne 1753: 226). Fukarek
(1959) u opisu koji se odnosi na U. pumila piše daje to
grm ili malo drvo, pa se samo djelomično odnosi na si


* Prof. dr. Ivo Trinajstić, Prilaz Gj. Dcželića 44,
birski brijest, koji je zaista grm.


HR-10000 Zagreb, Croatia




ŠUMARSKI LIST 9-10/2001 str. 64     <-- 64 -->        PDF

I. Trinajslić: TURKLSTANSKI BRIJEST Ulmuspimato-mmosa Uieck ex Kochi : U DENDROFLORJ HRVATSKE Šumarski list br. 9 10. CXXV (2001). 533-537
Na području zapadne Azije - u Turkestanu - raste
brijest koji se razvija u obliku stabla, a njega je Litvi nov
(1908) kao varijetet "arborea" priključio Linneovoj
vrsti U. pumila -U. pumila var. arborea. Tom je
brijestu, zbog naročitog rasporeda postraih izbojaka na


SI. 3: Originalni herbarski primjerak i opis taksona Ulmuspumila
var. arborea iz Hb. SC.PET.


dugom vršnom izbojku Dieck (in lit. 1895) dao ime
Ulmus pinnato-ramosa, što znači "perasto razgranjen"
(si. 1, 2), a Koehne je konačno 1910 (usp. Koehne
Slika 1. Perasto raspoređeni kratki, postrani izbojci na završecima 1910) dao i odgovarajuću latinsku dijagnozu navedene


ogranaka
vrste, zadržavši Dieckovo ime "Ulmus pinnato-ramosa",
koje je prvotno bilo objavljeno samo kao "nomen
nudum" ("golo ime" - ime bez odgovarajućega, dodatnog
obveznog opisa na latinskom).


U. pinnato-ramosa opisan je na temelju stabla uzgojenog
u Spätskom arboretumu iz Roemersdorfa kraj
Rige, iz sjemena podrijetlom iz Turkestana. Zbog toga
smo navedenoj vrsti dali hrvatski naziv "turkestanski
brijest".
Sve ono što se u oba izdanja Šumarske enciklopedije
u natuknici "Brijest" odnosi na vrstu "Ulmus pumila"
- sibirski brijest (usp. Fukarek 1959, Janjić i
F u k a r e k 1980), pa i ono što je istraživao J e d 1 o w ski,
također označivši kao "Ulmuspumila" - azijski
brijest, ne odnosi se na Linneovu vrstu U. pumila, već
na vrstu U. pinnato-ramosa. Opis koji je donio Litvi nov
(1908) odnosi se na tzv. "Shedu" Botaničke herbarske
zbirke u Sankt Petersburgs (si. 3) i nije nigdje
posebno objavljen. Priložena slika nije kvalitetna, jer


Slika 2. Dio vršnoga ogranka sa skoro kuglastim pupovima


534




ŠUMARSKI LIST 9-10/2001 str. 65     <-- 65 -->        PDF

1, Trinajstić: TURKESTANSKI BRIJEST - Ulmus phmato-ramosa Dieck cx Kochne U DENDROFLORI HRVATSKE Šumarski list br. 9 10, CXXV (2001). 533-537


je kopirana iz mikrofilma. Taj je mikrofilm načinjen
1975. godine kad sam na Međunarodnom botaničkom
kongresu boravio u tadašnjem Lenjingradu i na zamolbu
dobio mikrofotografiju herbarskog lista, na temelju
kojeg je Litvinov opisao takson U. pumila var. arborea.
Na si. 4 povećanje tekst originalnog opisa. Prema
tome, nomenklatura odnosi navedenog brijesta bi


li bi sljedeći:


Ulmus pinnato-ramosa Dieck ex Koehne, Feddes
Repert. 8:74(1910)
Syn. = U. pumila L. var. arborea Litwinow, in
Sched. Herb. Fl. Ross. No. 1992, 6: 460 (1908).
= U. pumila auct. dalm., non L., Sp. PI. 327 (1753)


Slika 4. Povećan tekst s opisom taksona Ulmus pumila var. arborea


OSNOVNE MORFOLOŠKE ZNAČAJKE VRSTE Ulmus pinnato-ramosa Morphological
characteristics of Ulmus pinnato-ramosa


Tijekom obrade roda Ulmus za "Analitičku floru
Jugoslavije" između ostalih vrsta roda Ulmus, obuhvatio
sam (usp. Trinaj stić 1974) i vrstu Ulmus pinnato-
ramosa. Tom sam prigodom navedeni brijest opisao
na temelju materijala iz Stona. Ovdje donosim originalni
tekst: "Listopadna, 15-20 m visoka drveta prozračne,
velike krošnje. Kora debla i starih grana tanka,
± glatka, plitko uzdužno ispucala, svijetlosiva, ljušti
se u obliku malenih pločica. Jednogodišnje plodne
grančice tanke, dugačke, često vise prema dolje, svijetlosive,
gole, nisu izrazito sjajne, i u najmlađem stadiju
potpuno gole. Pupovi maleni, kuglasti, 3-4 mm u promjeru.
Palistići zelenkasti, lancetasto-jajasti, na vrhu
tupi, ± goli ili slabo trepavičasti, ubrzo otpadaju. Listovi
(si. 5) s do 1 cm dugom peteljkom; njihova plojka
4-8 cm duga i 2-4 cm široka, jajsta ili jajasto-duguljasta,
najšira u donjoj trećini i postepeno se sužuje prema
vrhu, na bazi skoro simetrična, na rubu tupo jednostruko
pilasta, na vrhu usiljena, već i u mladosti pot


puno gola ili narijetko žljezdasto dlakava, bez čuperaka
u uglovima žila, nije izrazito kožasta...." (Trinaj -


Slika 5. Ulmus pinnato-ramosa - dio grančice s listovima




ŠUMARSKI LIST 9-10/2001 str. 66     <-- 66 -->        PDF

I. Trinajstić: TURKESTANSKl BRIJEST - Ulmus piimalo-nmwsti Dieck ex KocI.nc U DENDROFLORI HRVATSKE Šumarski list br. 9-10. CXXV (2001). 533-537
stić 1974: 433-434). Navedenom opisu treba dodati nim podacima, jedino obično spominju da su pupovi
da su na dugim izbojcima kratki, postrani izbojci rasjajasti.
Međutim, na našem se materijalu može dobro
poređeni perasto, stoje dobro vidljivo jedino u bezlis-razabrati da su skoro kuglasti, što posebice dolazi do
nom stanju i prikazano na već spomenutim si. 1 i 2. Naizražaja
pred cvatnju, odnosno listanje.
vedeni opis razmjerno se dobro slaže s dosad objavlje


RASPRAVA - Discussion


Po nasadima i perivojima u gradu Splitu mogu se
naći mnogobrojna stabla turkestanskog brijesta, od kojih
su poneka i 50-60 cm u prsnom promjeru. Međutim,
još je više mladih stabala koja susrećemo na najrazličitijim
mjestima, najčešće takvima, na kojima ih nitko
ni ne bi sadio (si. 6). To nam dokazuje da se navedeni
brijest sam proširio neovisno od utjeacja čovjeka
(sadnje), ali nam isto tako dokazuje da ima velik biološki
potencijal. Lagano "sjeme" (u stvari plod - perutka)
dobro se širi vjetrom, pa tako može dospjeti u vrlo
različite ekološke uvjete. Ako su oni takvi da pogoduju
nicanju sjemena, brijest će se vrlo brzo razviti. U tom
smislu navedeni brijest je vrlo sličan pajasenu (Ailanthus
glandulosa) kojega, također, često susrećemo i tamo
gdje ga nebismo očekivali.


I dok su splitska, gradska staništa turkestanskog
brijesta uglavnom sušna, bar tijekom toploga dijela vegetacijske
periode, ona njegova staništa u Jadrtovcu
kraj Šibenika su izrazito vlažna, često i podvodna, a
djelomično i zaslanjena.


O tome kako se turkestanski brijest našao u nasadima
Splita Jedlovvski (1955) piše da je uzgojen iz
stabalaca koja su 1933. godine nabavljena u Italiji. Jedlovvski
je proučavao klijavost sjemena, pa o tome
piše: "Za sjemenjake je odabrana manja grupa stabala
azijskog brijesta iz jednog splitskog drvoreda na sjevernim
padinama Marjana, koji je podignut 1933. godine
stabalcima iz Italije." (Jedlovvski 1955: 288).
Prema tome, danas najstarija takva stabla mogu imati Slikao. Dva mlada stabla turkestanskog brojcsta, razvijena spon


tano ispred Osnovne škole "Spinut" (Teslina 12) u Splitu


oko 70 godina. Zanimljivo je naglasiti da Pignatti
(1982) u svojoj "Flora d´Italia", iako navodi veliki broj
uzgajanih vrsta, pripadnika mnogobrojnih rodova, u U Hrvatskoj je U. pinnato-ramosa ograničen na
sklopu roda Ulmus ne navodi "Ulmus pumila" pod konjen
primorski dio i dosad je otkriven od Zadra na sjejim
se imenom širio po Europi, a niti U. pinnato-ramoveru
do Stona na jugu. Vrlo lijepa stonska stabla posjesa,
kako ga treba zvati. Niti "Flora Europaea" u svoja čena su nakon zadnjega potresa.
dva izdanja (usp. Tu tin 1964, 1993) ne bilježi navedeni
brijest za područje Europe, iako skoro u pravilu
navodi i takve vrste koje se uzgajaju, a nikada se iz uzgoja
ne šire subspontano.


ZAKLJUČAK - Conclusion


Na mnogo mjesta duž Hrvatskog primorja rasprosmila
koji raste u obliku grma, dok turkestanski brijest
tranjen je u uzgoju i subspontano turkestanski brojest-razvija visoka stabla, danas u promjeru i do 60 cm, te
Ulmus pinnato-ramosa. Taj je brijest u starijoj šumarvisoka
preko 20 m.
skoj literaturi bio označavan pogrešnim imenom U. pu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2001 str. 67     <-- 67 -->        PDF

1. Trinajstić: TURKHSTANSKI BRIJEST Ulmuspinnato-ramosa Dieck ex Kochnc U DENDROKLORI HRVATSKE Šumarski list br. 9-10, CXXV {2001). 533-537
U. pinnato-ramosa prenijet je u Dalmaciju iz Italije Najlakše ga se može prepoznati po tankim visećim
prije Drugoga svjetsog rata i najčešće se sadio u drvogranama
i okruglastim tamnosmeđim pupovima, po
redima, rjeđe kao soliter, a tijekom vremena proširio se čemu se razlikuje od svih drugih vrsta brijestova.
subspontano i razvio se na mnogobrojnim mjestima,
gdje pokazuje izuzetnu vitalnost.
LITERATURA - References
Fukarek , R, 1959: Brijest. Šumarska enciklopedija Pignatti , S., 1982: Flora d´Italia. Edagricole. Bo


1: 128-131. Jugoslavenski leksikografski zavod. logna.
Zagreb.
Tri naj stić, I., 1974: Ulmus L. Analitička flora Jugo


Janjić , N., Fukarek , R, 1980: Brijest. Šumarska slavije 1(3): 428-434. Botanički institut Sveučienciklopedija
2. izd., 1: 192-196. Jugoslavenski lišta. Zagreb.
leksikografski zavod. Zagreb.


Tutin, T. G., 1964: Ulmus L. In T. G. Tutin and V. H.
Jediowski , D., 1955: O klijavosti azijskog brijesta. Heywood (eds.) Flora Europaea 1: 65. CambridAnali
za šumarstvo 2: 287-292. ge. University Press.
Koehne, E., 1910: Ulmus pinnato-ramosa Dieck Tutin, T. G., 1993: Ulmus L. In T G. Tutin and V. H.
Cat. 1895 (nom. nud.) Feddes Repert. 8: 74. Heywood (eds.) Flora Europaea ed 2, 1: 76.
Cambridge. University Press.


Linne , C , 1753: Species Plantarum. Holmiae.
Litvmov,D., 1908: 1992. Ulmuspumila L. Herb. Fl.
Ross. Mus. Bot. Acad. Imper. Sc. Petropolit.


SUMMARY: In many places along the Cratian Littoral a strange elm, by
its appearence, with long, thin, more or less hanging branches grows. This is
the Turkmen elm, the species Ulmus pinnato-ramosa Dieck ex Koehne. This
elm has been designated as U. pumila L., then as U. pumila var. arborea
Litvinov, and finally as U. pinnato-ramosa. Consequently, the nomenclatural
relations of the Turkmen elm would be as follows:


Ulmus pinnato-ramosa Dieck ex Koehne, Feddes Repert. 8: 74 (1910)
Syn. = U. pumila L. var. arborea Litwinow, in Sched. Herb. Fl. Ross.
No. 1992, &: 460 (1908)
= U. pumila auct. dalm., non L., Sp. PI. 327 (1753)
It is to be pointed out that this elm has neither been registered in the
European Flora (cf Tutin 1964, 1993), and not reported by Pignatti (1982),
although it was brought to Croatia just from Italy (cf. Jedlowski 1955).