DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2001 str. 94 <-- 94 --> PDF |
Makije, grmlje i garizi: Ova kategorija predšumske vegetacije zauzima površinu veću od 100 000 ha i ima značajnu ulogu u očuvanju flore i faune otoka. Ove su formacije stabilne u odnosu na pedoklimatske uvjete, ali su podložne antropološkom utjecaju - izravnom (sječa i požar) i neizravnom (pašarenje). Elementi ovih formacija su mnogobrojne mediteranske vrste drveća i grmlja, kao i druge razne termofilne vrste. Zaštitne formacije: U ovu kategoriju spadju svi oblici vegetacije uz stalne tokove voda ili uz suha korita koja u kišnim razdobljima poprimaju oblik bujice. Od vrsta koje se najčešće nalaze na ovim terenima su Tamarix sp., Nerium oleander, razne topole i vrbe te Platanus orientalis. Umjetne šume: Sadnja umjetnih šuma na Siciliji rezultat je aktivnosti posjednjih 50 g. Obuhvaćaju površinu od oko 90 000 ha. Uglavnom su korištene četinjače (bor, čempres, cedar i jela), ali i listače (eukaliptus, bagrem i topola) te kulture lješnjaka i pistacije za proizvodnju plodova. Ove formacije imaju rastuću ulogu u očuvanju flore i faune otoka. Travnate površine: Ove površine rezultat su degradacije i destrukcije šumskih površina, ali imaju vrlo važnu ulogu u procesu dinamike vegetacije. Rezultat su napuštanja kultiviranja poljoprivrednih površina ili ekstremne degradacije šumske vegetacije. Na kraju se može zaključiti da se na otoku ne ulaže dovoljan napor za aktivnu zaštitu i gospodarenje šumskim površinama, te da je potrebno uvesti kriterije za realiziranje konverzije prema potencijalnim šumskim formacijama. Paolo Casanova, Anna Memo 1 i: Organizacija lova u Španjolskoj Ovaj članak obrađuje osnovne aspekte organizacije lova u Španjolskoj, obrađujući problematiku vezanu za prelazak lovnih kompetencija na Autonomne zajednice i postojanje različitih normativa unutar pojedinih Autonomija. Socijalni i ekonomski razvoj na svjetskoj razini proizveo je duboke transformacije ambijenta i naglasio potrebu za kompatibilnim korištenjem prirodnih resursa. Zato i svi važeći zakoni koji reguliraju lovačku aktivnost u Europi i Sj. Americi (izuzev Italije) nastoje usuglasiti športsko i rekreacijsko gledište s mogućnosti održavanja ravnoteže između ambijenta i gustoće populacije divljači. Španjolska koja je blizu Italiji po kulturi i tradiciji, i koja je imala sve do 1970. g. istovjetnu situaciju u lovstvu kao Italija, uspjela je započeti gospodariti faunom više racionalno i spasiti od istrebljanja neke životinjske vrste (crvena jarebica, zec, ris, smeđi sup, vuk i ptice močvarice općenito). Područje Španjolske odlikuje se velikim reljefnim i klimatskim razlikama, što uzrokuje postojanje različite faune. U središnjem dijelu postoji visoravan Meseta, s nadmorskom visinom od 800-900 m, koja je okružena planinskim masivima, a na sjeveroistoku prema Francuskoj nalazi se Pirinejsko gorje u dužini od 450 km. Na tim prostorima gotovo svugdje žive kunići i zečevi. Kozorog (Capra pyrenaica) se razlikuje od onoga što živi u Gran Paradisu po laganijim i više razmaknutim rogovima. Iberijska divokoza nalazi se na Kantabrijskom gorju u manjoj formi, dok je na Pirenejima znatno veća. Rasprostranjenost srneće divljači je ograničena na sjeverni dio zemlje. Divljač iz porodice kuna rasprostranjena je po svim planinskim lancima. To su: kuna, lasica, tvor i vidra. U šumskim kompleksima nalazi se i ris, koji je manji od uobičajene forme s više naglašenim pjegama. Cijeli Pirinejski poluotok nalazi se na putu preleta ptica selica, jer je to praktički "most" između Europe i Afrike. Zbog toga se u doba preleta tu nalaze: grlica, golub grivnjaš, prepelica, drozd, šljuka, divlja guska i patka itd. Važna je prisutnost crvene jarebice (Alectoris rufa hispanica) i fazana. Unatoč pretežito kontinentalnoj klimi, može se reći daje Španjolska dosta bogata s lovačkog stajališta i to posebice s divljači niskog lova. Španjolska s površinom od 504 750 km2 i oko 38 mil. stanovnika ima preko milijun lovaca ili 2,1 lovca po ha ili 27,7 lovaca na svakih 1 000 stanovnika. Zakon o lovu postoji još iz 1879. g. Sada je lovačka aktivnost regulirana Zakonom 4/89 o očuvanju prirodnog ambijenta. Lovna područja podjeljena su na zajednička lovišta i lovišta pod specijalnim režimom. Područja sa specijalnim režimom su: nacionalni parkovi na kojima lov može biti zabra njen (ima ih 10) lovni rezervati - područja koja predstavljaju pose bnu biološku i znanstvenu vrijednost u kojima je lov zabranjen (ima ih 7) zone sigurnosti koje se nalaze u blizini naselja nacionalni rezervati lova-predstavljaju javno dobro sa posebno povoljnim uvjetima za uzgoj divljači. Na njima je lov reguliran preciznim planovima od strela i sa svakom upravlja posebni tehnički direk tor (ima ih 40) društvene lovne površine namijenjene lovu lokal nog stanovništva (ima ih 32) kontrolirane lovne zone koje su slične društvenima, ali su u vlasništvu države (ima ih 22) |