DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2001 str. 98 <-- 98 --> PDF |
Crvenjenje krošnje smreke Novi izbojci na napadnutom stablu opisuju kao patogena na vrstama Piceapungens, P. rubra i P. engelmani, ali uglavnom kao štetnika rasadnika i plantaža božičnih stabalaca. Kako su u ovom slučaju najviše pogođena stabla u dubokim udolinama (često uz vodotoke) na rubovima šuma, smatra se da je šteti doprinijeo klimatski stres vezan ponavljanim promjenama temperatura (zamrznute, a zatim toplim vjetrom zahvaćene iglice), stoje naknadno pogodovalo napadu parazita. Promatrani simptomi ne predstavljaju realnu opasnost za smreku, ali se mogu uvrstiti u one koje se u novije vrijeme zbog posebnih meteoroloških stanja pojavljuju sve češće, što će zahtijevati naknadna istraživanja. Tommaso Anfodillo, Carlo U rb in at i: Sume visokih područja u alpskom području -fizionomija, ekologija i moguće promjene S obzirom na razne prijelazne oblike, teško je utvrditi gornju granicu šume. Predložene definicije mogu se smatrati funkcionalnima u obilježavanju dinamike tih sustava. Prelazak "guste"subalpske šume prema rijetkim i diskontinuiranim Koerner (1998 g.) je svrstao u tri granice: gornja granica šume je linija koja obilježava gornji dio kontinuirane šumske vegetacije Sušenje napadnutih iglica Piknidc gljive Rhizosphaera k. gornja granica drveća je linija koja spaja gornji dio grupe stabala (koje imaju oblik stabala i visinu veću od tri metra) gornja granica vrsta je linija koja spaja gornji dio izoliranih drvenastih individua u zoni borbe za opstanak Ove su granice uvjetovane raznim stanišnim čimbenicima i antropološkim djelovanjem u obliku upotrebe drveta i pašarenja te u novije vrijeme rekreativnom aktivnošću. Promjene atmosferskog sadržaja također utječu na strukturu i dinamiku tih šuma. Sume visokih područja uz ambijenta Ino naturalističke uloge, obavljaju i važne funkcije kao zaštita od erozije i obrana od lavina. Gornja granica stabala ovisi o prosječnoj temperaturi vegetacijskog razdoblja, koja se kreće od 5,5-7,5 °C, a traje u prosjeku 5 mjeseci (od svibnja do rujna). Najviše zone mogu se smatrati one na visinama od 4 000-4 300 m n.v., što ovisi o geografskoj širini. Ta se granica negdje spušta i na visinu od 1 600-2 300 m n.v. Odgovori na pitanje zašto jedna biljka na visokoj nadmorskoj visini ne može poprimiti oblik stabla svode se na nekoliko predpostavki: zimska dehidracija dijela biljke koji je izvan snježnog pokrivača, uzrokovane velikom hladnoćom i |