DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2001 str. 15 <-- 15 --> PDF |
S. Matić, Đ. Raušt. Z. Seletković. Z. Spunjol. 1. Anić, M. Oršanić. 1. Tikvić. D. Barićević: PRILOG POZNAVANJU ... Šumarski list br. 11-12. CXXV (2001). 583-598 Viburnum tinus Pinus halepensis III Sloj niskog rašća (100 %) Ground Vegetation Layer Brachypodium ramosum 4 Srni lax asp er a 2 Clem a tis flam m u la 1 RASPRAVA Područje Mediterana nosi obilježje vrlo rane naseljenosti i intenzivnog razvoja stanovništva. Pritisci na šumu bili su veliki, i to je glavni razlog što je ovo područje gotovo ostalo bez šume, a kao posljedica toga bez tla i vode, s lošom poljoprivrednom proizvodnjom, ekstremnim klimatskim uvjetima, intenzivnim erozijskim procesima i dr. Uništavanje šuma očituje se danas i u smanjenju općekorisnih funkcija šume (ekoloških i društvenih funkcija) kao i gospodarskih funkcija (proizvodnja drvne mase). Proces devastacije ovih šuma nastupio je onog trenutka kada je čovjek naselio otoke, a to je već u neolitiku (4 000 - 7 000 godina prije Krista), preko ilirskih i rimskih stanovnika, preko srednjeg vijeka do danas. Glavni su uzroci nestanka ovih šuma požari izazvani za dobivanje pašnjaka. Kornati su uglavnom služili za pašarenje ovaca i to dosta ekstezivno. Nažalost, to je i danas prisutno na nekim otocima. Bolje šume koristile su se za brodove, dok su se tanji komadi drveta koristili za ogrijev. U razgovoru sa starijim otočanima utvrđeno je kako se nijedan Murteranin nebi vraćao s Kornata a da nije nosio teret drva crnike. Daje na Kornatima ne tako davno bilo više šume govori i podatak daje za vrijeme Drugog svjetskog rata talijanska vojska palila šume na Kornatima u kojima se skrivalo domaće stanovništvo. Proces devastacije i danas je prisutan s nekontroliranim sječama u preostalim skupinama crnike i njenim pratilicama (Balun, Kornat, Žut i dr.) kao i pašarenjem. U zadnje vrijeme primijećeno je na pojedinim otocima prirodno širenje alepskog bora (otoci Žut, Provarse i Katina), što predstavlja prvu stepenicu u dugotrajnoj prirodnoj sukcesiji šumske vegetacije i postepenom stvaranju uvjeta za budući povratak klimatskozonske šumske zajednice hrasta crnike. Jedino veći kompleks šumske vegetacije nalazi se na sjevernoj strani otoka Kornat. Samo s velikim ulaganjem i stručnim radom ovaj proces degradacije šuma može se zaustaviti i krenuti u smjeru progresije. Prema općim šumsko-uzgojnim pravilima da bi se poboljšalo stanje šuma, a i općekorisnih funkcija koje šuma daje (proizvodna, društvena i ekološka) neophodna je stalna aktivnost šumarskih stručnjaka koju možemo podijeliti u četiri osnovne grupe prema Matic u (1990) i to: Rubia peregrina Quercus ilex Asparagus acutifolius + Phillyrea latifolia l Tamus communis + Ciclamen repandum Lonicera implexa + - Discussion 1. Podizanje šuma na golome kršu (pošumljavanje). 2. Uzgajanje postojećih autoktonih sastojina hrasta crnike i drugih vrsta drveća i njihova pretvorba u viši uzgojni oblik, kao i obnova (prirodna ili umjetna) postojećih nekih sastojina autohtonih i alohtonih listača i četinjača. 3. Zaštita sastojina od požara. 4. Progresivna sukcesija autohtone sastojine na degradiranim staništima te usmjeravanje i ubrzavanje sukcesije koja obično ide od golog krša, kulture borova od autohtone klimatogene sastojine crnike. Međutim govoriti o šumi i ulozi šumara u N. P. Kornati i Parku prirode Telašćica vrlo je osjetljivo pitanje iz više razloga. Ponajprije zbog toga što su to prema Zakonu o zaštiti prirode zaštićeni dijelovi prirode u najvišim nacionalnim i svjetskim kategorijama zaštite. Drugi značajni specifikum ovog jedinstvenog predjela je vjekovni odnos čovjeka i prirode, stoje učinilo Kornate jedinstvenima po prirodnom fenomenu i ljepoti. Da bi bolje spoznali današnji izgled i stanje vegetacije na Kornatima treba dakle dobro poznavati povijest na ovim prostorima. Jer kako navodi K u 1 u š i ć (1996): " Vjerujem daje pejzaž Kornata kakvog vidimo danas, star koliko i prisutnost čovjeka u Kornatima, jer je način gospodarenja bitno utjecao daje izgled pejzaža Kornata, ovakav kakav danas vidimo ". Isti autor, detaljno izučujući povijest, navodi niz zanimljivih i značajnih podataka. Tako stoji daje prema stanju u Kornatima, prilikom prvog austrijskog katastarskog premjera 1824-1830. godine, od 69,4 km2 Kornatskog otočja, bilo oko 732 100 m2 obrađene površine. Dakle, u to je vrijeme bilo obrađeno oko 1,05 % površine i to uglavnom pod kulturom vinove loze, a manje maslinom. Stočetrdeset godina kasnije površina obradivog zemljišta iznosi 2,54 % od ukupne površine. Posljednja petina zemljišta iskrčenaje do 1926. godine i time prestaje agrarna groznica Kornata, a počinje stagnacija tradicionalnog gospodarenja. Kako navodi Kulušić (1996), obradive površine do 1824. godine nalazimo uglavnom na tlu pogodnijem za obrađivanje, poljima u kršu i dolomitnim zonama. Minimalne su promjene u povećanju agrarnog zemljišta |