DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2001 str. 16 <-- 16 --> PDF |
S. Matić, ». Raušt. Z. Seletković. Ž. Španjol. 1. Anić, M. Oršanić. I. Tikvić, D. Bariccvić: PRILOG POZNAVANJU ... Šumarski list br. 11-12. CXXV (2001). 583-598 do predaje Kornata Murteranima. Situacija se bitno mijenja poslije kupnje 1859. godine, 1864. godine (SI dijela), 1877. godine (SZ dijela) i Žuta 1885. godine. Tada dolazi do najintenzivnijeg agrarnog djelovanja i kada krš-pašnjak, bivša osnovna baza gospodarske eksploatacije, postaje sekundarna. Krči se gotovo u agoniji, posebno prvih 20 godina poslije otkupa Žuta i SI Kornata. Počinje se krčiti prostor blagih nagiba u udolinama i na prirodno nepovoljnoj podlozi, U to kratko vrijeme obradiva površina zemljišta je udvostručena. Više nego za cijele prijašnje povijesti Kornata. Težak je i dug bio proces kroz koji je Murterski seljak- kolon-najamnik prolazio do slobodnog seljakagospodara Kornata. Sva ta povijesna zbivanja oslikala su se na vegetaciju i pejzaž Kornatskog otočja. Vjekovno je trvenje interesnih sfera "starih" kornatara s Dugog otoka više orijentiranih korištenjem mora i "novih" iz Murtera, željnih zemlje i pašnjaka, koji su danas vlasnici preko 95 % površine Kornatskog otočja (Kulušić, 1996). Veći dio Kornatskog otočja je od 1980. godine nacionalni park. Prostorni plan Nacionalnog parka Kornati donesen je 1990. godine i temeljni je dokument kojim su određene smjernice razvoja, upravljanja i valorizacije nacionalnog parka. Prema Zakonu o zaštiti prirode (NN br. 30/94 i NN br. 72/94) "Nacionalni park je prostorno, pretežno neizmijenjeno područje iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti, a obuhvaća jedan ili više sačivanih ili neznatno izmijenjenih ekosustava. Nacionalni park ima znanstvenu, kulturnu, odgojno- obrazovnu i rekreativnu namjenu. U nacionalnom parku je zabranjena gospodarska uporaba prirodnih dobara. Turističko-rekreacijske djelatnosti moraju biti u ulozi posjećivanja i razgledavanja koje je dozvoljeno svima pod istim uvjetima´. Postavlja se temeljno ekološko pitanje kako dalje valorizirati ovaj prirodni dragulj. Opravdano Kulušić (1996) ustvrduje da proglašenjem Kornata nacionalnim parkom, provođenjem aktivne zaštite prirode na ovim prostorima dolazi do "zamrzavanja" jednog procesa koji je učinio Kornate ovim što oni jesu, što ih čini jedinstvenima u svijetu i zbog čega su, ustvari, proglašeni nacionalnim parkom. Zaštitom otočja dogoditi će se "paradoks kojeg je nemoguće izbjeći". Zaštita prirode rezultirat će ozelenjavanjem Kornata. Sto se tiče tvrdnje nekih autora daje Kornatsko otočje bilo gusto obraslo šumama, Kulušić (1996) to ne smatra točnim. Isti autor navodi, prema svojim povijesnim istraživanjima i analizama, daje šuma na Kornatima uvijek bila u kombinaciji s pašnjakom. "Mediteranska »gusta« šuma i ovčarstvo kao osnovna gospodarska djelatnost od Ilira do polovice prošlog stoljeća nisu i ne mogu biti u skladu. »Krpa« šume koja je ostala sačuvana dokaz je svjesno planirane stočarske djelatnosti... ustaljena praksa i kontrolirani proces vođe nja gospodarstva". Isti autor se isto tako ne slaže s au torima koji iznose da su se šumski kompleksi palili u požarima koji su trajali "četrdesetak dana". Velikih po žara je bilo, npr. 1948. godine na otoku Kornatu. Danas Kornati predstavljaju vrlo značajnu i atrak tivnu turističku destinaciju (u nautičkom turizmu vje rojatno i najatraktivniju na našem Jadranu). Pejzaž Kornatskog otočja koji danas imamo posljedica je ti sućljetnog životnog odnosa čovjeka i prirode, njego vog gospodarenja njome. To je rezultiralo ovakvim, drukčijim i jedinstvenim prirodnim obilježjima: pej zažnim, geološko-pedološkim, morfološkim, vegeta cijskim, faunističkim, povijesno-arhitektonskim, an tropološkim i dr. Sagledavajući problematiku u odnosu na definiciju nacionalnog parka prema Zakonu o zaštiti prirode, koju smo naveli, ili pak međunarodno usvojenu defini ciju (New Delhi, 1969) da je nacionalni park "...uglavnom neznatno ili nikako izmijenjen eksploata cijom i ljudskim naseljima...", dolazimo do paradoksal nih i kontradiktornih spoznaja. Dakle, Kornati, prema tome, ne bi ni mogli biti nacionalni park, budući daje sadašnji izgled apsolutno uvjetovan antropogenim dje lovanjem. Ali, on je baš zbog toga jedinstven i s eko loško-biološkog i zaštitarskog aspekta vrijedan, i kao takav zaštićen najvišom kategorijom zaštite. Definicija dalje zabranjuje svaku djelatnost koja ugrožava izvor nost prirode. Stoje u ovom slučaju izvornost? Zabrani ti gospodarsku djelatnost vlasnika Kornata, držanje stoke i "ozelenjavanje" Kornata ili sačuvati "današnju izvornost" i pejzaž poticanjem vjekovne gospodarske aktivnosti na ovome prostoru?! Odgovori na ova pitanja znače i donošenje radikalnih odluka za budućnost. Česti je slučaj gdje ekolozi i zaštitari prirode moraju odlučiti o nečemu što, ustvari, u prirodi kao problem ne postoji, već postoji samo u čovjekovoj težnji i željama. Sjetimo se samo stoljetnog znanstvenog sučeljavanja "za" i "protiv" gašenja prirodnih požara u američkim nacionalnim parkovima, požara nastalih udarom groma. Požari će uništiti stoljetne šume i ljepotu krajolika i "temeljni fenomen" nacionalnog parka, govorili su jedni. Da, ali oni su karika prirodnog ciklusa i života šumskog ekosustava koji je u odnosu na naš kratki život mnogostruko duži, ali čest, bio je argument drugih. I jedni i drugi "drže čvrste argumente". U prilog ovoj raspravi idu i istraživanja provedena među Murteranima, vlasnicima Kornata o njihovom viđenju cjelokupnog problema valorizacije "njihovih Kornata". Jer kako navodi autor istraživanje u svom radu "Murterani su Kornate primili u baštinu, smatra ju ih svojima i kao takve ih žele predati svojim potom cima. Stoga im nije svjedno što se na njima događa kako se s njima upravlja" (S i k i ć, 1996). |