DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2001 str. 21 <-- 21 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 11-12. CXXV (2001). 599-610 UDK 630* 156 I 262 (001) ZNAČAJ I ULOGA BILJNIH VRSTA SVJETLIH PRUGA U PODRUČJU EUMEDITERANA KAO PREHRAMBENOG POTENCIJALA ZA UZGOJ KRUPNE DIVLJAČI´ THE IMPORTANCE AND ROLE OF PLANT SPECIES FROM OPEN STRIPS IN THE EU-MEDITERRANEAN AS A NUTRITIVE POTENTIAL FOR THE GROWTH OF BIG GAME Krešimir KRAPINEC* SADRŽAJ: U radnje dana analiza oštećenosti biljnih vrsta na svijetlim prugama od muflona (Ovis ammon musimon Pal.) i jelena aksisa (Axis axis Erx). Ukupno je zabilježeno 70 biljnih vrsta, od kojih je divljač konzumirala njih 35. Zeljanice su bile zastupljene sa 37 vrsta, trave i šaševi sa 14, a drvenaste vrste s 19 vrsta. Preferabilnost vrsta određena je primjenom preference ratio indexa. Dio za divljač palatabilnih biljnih vrsta za stoku je škodljiv ili loše kvalitete pa bi stoga uzgoj divljači u ovim uvjetima predstavljao rentabilnu proizvodnju jer nije potrebna znatnija melioracija staništa. Pet najpreferabilnijih vrsta bile su: Raphanus raphanistrum, Picris hieracioides, Senecio erraticus, Verbena officinalis i Daucus major. Za razliku od krmnih površina, za divljač na svijetlim prugama je tijekom cijele godine moguće naći biljne vrste koje su više ili manje zelene i tako pogodne za pašu, što je u sušnom dijelu godine bitan čimbenik prirodne prehrane divljači u eumediteranskim uvjetima. Ključne riječi: svjetlepruge, prosjeke, muflon (Ovis ammon musimon Pal.), jelen aksis (Axis axis Erx.), drvenaste vrste, zeljanice, trave, paša, preferabilnost, preference ratio index. UVOD - Introduction Razvoj znanosti o ishrani životinja seže daleko u liki projekti zaštite rijetkih i ugroženih životinjskih vrsprošlost, odnosno prati razvoj čovjeka. Naši su daleki ta, gospodarenje populacijama divljih biljojeda u Sjepreci, orjentirani isključivo na lov, ribolov i sakupljavernoj Americi i Africi. Uspjehu poludivljeg uzgoja nje plodova, veliku pozornost posvećivali hranidbedivljih biljojeda u Skandinaviji, bivšem Sovjetskom nim navikama pojedinih vrsta živih organizama koje Savezu, Sjevernoj Americi te na Novom Zelandu, uprasu rabili u prehrani, kako bi ista znanja mogli iskoristivo su doprinijela znanja proizašla iz ovih istraživanja. ti pri stavljanju mamaca u svrhu primamljivanja istih. Traženje hrane dominantna je aktivnost divljih ži Sistematski pristup istraživanju prehrane divljih životinja. Samo na traženje hrane životinje utroše 40 do votinja počinje u drugoj polovici 19. stoljeća (Ada-60 % vremena tijekom dana (Adamič, 1990 cit. mič, 1990 cit. Medin 1970, te cit. Robbins Wick ström et al. 1984). Iz toga proizlazi da je pre1983: 1), no pravi su uspon ova istraživanja doživjela hrambena strategija determinanta ekologije divljih binakon Drugog svjetskog rata. U to vrijeme počinju ve-ljoždera. Stanište divljači nalazi se u stalnoj promjeni. Na velikom prostoru čovjek ima male mogućnosti utjecaja na interakciju između životinja. Upravo iz tog Članak je sažetak magistarskog rada obranjenog 8. veljače 2001. na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Magistarski rad je izrađen u razloga za gospodarenje populacijama divljih biljojeda Zavodu za zaštitu šuma i lovstvo pod mentorstvom Doc. dr. se. potrebno je puno više temeljnih spoznaja koje omoguMarijana Grubešića. ćavaju razumijevanje, predviđanje te korištenje istih Mr. sc. Krešimir Krapinec, Šumarski fakultet Sveučilišta u Za interakcija u procesu gospodarenja. grebu, Svetošimunska 25. |