DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2001 str. 34 <-- 34 --> PDF |
S. Posavec: RASPRAVA O METODAMA ZA PROCJENU VRIJEDNOSTI ŠUME Šumarski list br. II 12. CXXV (2001), 611-617 movno naravno. Imovina nekog poduzeća obuhvaća zgrade, strojeve, gotovinu, zalihe, te znanje i iskustvo, sadržano u tehnologiji proizvodnje konkretnih proizvoda. U šumarstvu je dakako pojam imovine mnogo širi, što je razumljivo, jer se radi o prirodnom resursu, čiji bitak nije samo proizvodnja drveta i uz drveće vezanih tzv. sporednih proizvoda, već je to širok kompleks konkretne proizvodnje utrživih proizvoda (šumski drvni sortimenti, sporedni šumski proizvodi, naplata za pašarenje, listinac itd.) te čitav niz neutrživih učinaka: zaštita tla, klime, okoliša, krajobraza, flore i faune itd., te rekreativnih učinaka, koji mogu, ali ne moraju, biti utrživi (npr. plaćanje ulaznica za posjet nacionalnim parkovima itd.). Obuhvaćena je vrijednost sastojina, što obuhvaća cjelokupnu tržišnu vrijednost drveta i tzv. sporednih šumskih proizvoda te njihov biološki, ekološki, zaštitni, općekorisni i klimatski potencijal. Budući da je šuma osnovom za ispunjavanje niza funkcija, potrebno je poznavanje stanja šume kako bi se ona mogla vrednovati. Popis šuma služio je u nas u prvom redu (a služi pretežito još i danas) ustanovljenju količine drva koja se u njoj nalazi, njezine strukture po vrstama, obrastu te prosječnom godišnjem i tečajnom godišnjem prirastu sastojine po vrstama drveća. Kako se vidi, u popisuje mnogo toga uglavnom bilo usmjereno na utvrđivanje robne sastavnice šumarske proizvodnje. U popisivanju, posebice pak pri izradi šumskogospodarskih osnova, uredivači šuma su od najranijih vremena obraćali veliku pozornost i na ustanovljenje i razvrstavanje određenih čimbenika bitnih i za pokrivanje ostalih funkcija šume (npr. opisivanje tala, opisivanje šumskih sastojina kao biljnih zajednica, orografija, ekspozicija, klimatski čimbenici itd.). Za razliku od Austrije i Njemačke, gdje danas permanentne inventure šuma sve više obuhvaćaju inventarizaciju svih relevantnih vrijednosti, učinaka i funkcija šuma, bez obzira radi li se o monetarnim ili nemonetarnim vrijednostima učinaka ili roba. Iz iznesenoga izlazi daje popis šuma snimljeno stanje šuma glede obujma, obrasta, smjese vladajućih vrsta drveće, dobi, prirasta i drugih relevantnih činjenica koje služe podlogom za iskazivanje vrijednosti šuma. Popis obuhvaća, kao i u drugim područjima gospodarskog života, imovinu različitih oblika. Ono stoje proizvodni program proizvodnoga poduzeća, to je u šumarstvu struktura sastojine. Stoje struktura bolja, to je vrednije drvo, više je potencijala za proizvodnju usluga općekorisnih funkcija šume, to je imovina sadržana u šumi veća i vrednija. Popis šuma, kao stoje rečeno, služi kao podloga za procjenu vrijednosti imovine šumskoga poduzeća, ali isto tako, na nacionalnoj ili regionalnoj osnovi, kao podloga za procjenu ukupne vrijednosti imovine u šumarstvu nacije ili regije. Ona je, kao takva, ne samo podlogom utvrđivanju vrijednosti imovine već i podlogom za donošenje i primjenu mjera unapređivanja gospodarenja šumama vezano uz šumarsku politiku te planiranje, stoje već posebno naglašeno. 2. PROBLEMATIKA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA - Problem and area Postoji mnogo pokušaja u proučavanju vrijednosti. Iz njih su se razvila razna usmjerenja. 1. Vrijednosti se shvaćaju kao viša razina stava u smislu Eysenckove hijerarhijske strukture. U tom značenje one bi bile svojevrstan svjetonazor, opći pogled na život i svijet i to bi bilo usko pojmu "meta stavova" kako ih naziva Allport (1958). 2. Neki autori smatraju da su vrijednosti izraz potreba, pa tako M a s 1 o w (1959) razlikuje: više vrijednosti, koje su izraz potreba za rastom, razvojem, samoaktualizacijom; i niže vrijednosti, koje su izraz nekog nedostatka, na primjer fizioloških potreba. 3. Pod vrijednostima se podrazumijevaju temeljna područja interesa, kao stoje to učinjeno u Allport-Vernonovoj ljestvici za mjerenje vrijednosti, gdje se razlikuje šest temeljnih vrijednosti: teorijske, ekonomske, estetske, socijalne, političke i religijske. 4. Pod vrijednošću se prije svega podrazumijeva preferencija, odnosno poželjnost nekog objekta, situacije ili ponašanja, ili koncepti ispravnog i neispravnog, dobrog i lošeg, poželjnog i nepoželjnog. Budući daje sustav vrijednosti karakteristika određenog društva, a pojedinci su socijalizirani i prilagođe ni društvu, ljudi se međusobno ne razlikuju po tome posjeduju li ili ne neke vrijednosti, već prije svega po tome kako su te vrijednosti organizirane u vrijednosni sustav, odnosno u svojevrsnu hijerarhiju s obzirom na percipiranu važnost. Vrijednosti, kao temeljni referentni okvir, omogućuju pojedincu da opravda, objasni i racionalizira sve ono što radi, odnosno da interpretira u pojmovima poželjnih oblika ponašanja i egzistencije, koji su osobno i socijalno vrijedni da se za njih pojedinac zalaže. Prema tome, vrijednosti su svojevrsni internalizirani koncepti poželjnog s obzirom na globalna društvena opredjeljenja. Predmet koji zadovoljava neku našu potrebu može biti i poklon prirode, koji nas ništa nije stajao - kao zrak, voćke što rastu u prirodi, šumska bujica koju ćemo iskoristiti za rad vodenice i si., a može biti rezultat našeg rada, više ili manje napornog (kao cipele, pokućstvo i si.). Dakle, razlike postoje u tome kakvu potrebu zadovoljava neki proizvod (fizičku ili duhovnu), kako je zadovoljava (posredno ili neposredno), i na koji način smo do tog proizvoda došli (radom ili prisvajanjem onoga što nam pruža priroda). |