DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2001 str. 6 <-- 6 --> PDF |
S. Malić. B. Raušt. / . Sclctkmić, Ž. Spanjol. I. Anić. M. Oršanić. I. Tikvić, D. Barićc\ic: PRILOG POZNAVANJU ... Šumarski list br. II 12. CXXV (2001), 583-598 šem primorju, sastojine crnike s mirtom najtermofilnije su zajednice. S obzirom na višestoljetni antropogeni utjecaj (požare, ispaše, sječe i si.), a na temelju poznatih povijesnih podataka, teško je sa sigurnošću govoriti o šumovitosti kornatskog otočja u povijesti. Kornati samo na prvi pogled izgledaju kao goli kamenjar. Biljni pokrov na otočju razvijen je u nekom od degradacijskih stadija klimatskozonske vegetacije: kamenjar, pašnjak, garig, makija, panjača. Smanjenjem gospodarskih aktivnosti (krčenje, pašarenje stoke) po ZEMLJOPISNI POLOŽAJ Broj otoka i otočića te površinu Kornata, mnogi autori pišu drukčije, već prema različitim polazištima pojedinih pisaca. Kako navodi Friganovi ć (1996) broj i površina Kornata međusobno su zavisne veličine. U širem bi smislu kornatska otočna skupina obuhvaćala 149 otoka, otočića i grebena s oko 320 km2 otočnomorske površine. Na same otoke otpada 69,5 km2 (K u lušić, 1996). Današnji Nacionalni park Kornati čini 101 otok, otočić i hrid s ukupno 224 knf otočno-morske površine. Radi se, kako piše Friganović (1996), o polinezijskom prostoru (brojem) i mikronezijskom prostoru (prosječnom jediničnom površinom). Od svog proglašenja 24. srpnja 1980. godine, pa do 1988. godine, Nacionalni park Kornati obuhvaćao je i dio Dugoga otoka - uvalu Felašćica koja je zbog nemogućnosti suradnje tada dviju postojećih uprava parka, jedne za područje tadašnje šibenske, a druga za područje tadašnje zadarske općine, odlukom Sabora is čeo je proces progresivne sukcesije vegetacije i u elementima autohtone vegetacije, i u osvajanju novih površina pionirskim vrstama: alepskim borom {Pinus halepensis) i pinijom (Pinus pined). Upravo taj prirodni proces predstavlja veliko pitanje u kojem smjeru razvijati Kornatsko otočje, poglavito nacionalni park, s obzirom na njegovu definiciju i zakonsku regulativu (gospodarske i sve ostale aktivnosti, čuvanje prirodnosti i izvornosti, valorizacija i si.). Region of investigation ključena iz nacionalnog parka i proglašena Parkom prirode 24. ožujka 1988. godine na površini od 6 706 ha. Kornati su sa sjeverozapada omeđeni Dugim otokom, na jugoistoku otocima ispred Žirja, prema kopnu otocima Pašmanom, Vrgadom i Murterom, dok su prema jugozapadu svom duljinom od 35 km izloženi otvorenom moru. Najveća širina Kornata je 13 km u smjeru sjeveroistok-jugozapad (Riđanović & Simunov i ć, 1996). Pružaju se u četiri usporedna otočna niza i tri kanala: sitski otočni niz i sitski kanal, žutski otočni niz i žutski kanal, kornatski otočni niz i piškerski otočni niz. Između kornatskog i piškerskog otočnog niza Kornatski je kanal. Stanovnici naselja Murter i Betine sitski i žutski otočni niz nazivaju Donji Kornat, a kornatski i piškerski otočni niz Gornji Kornat (Riđanović &Simunović, 1996). VEGETACIJSKA OBILJEŽJA Vegetation Vegetacija i flora Kornatskog otočja istražuje se već gotovo 200 godina. Prema novijim istraživanjima (Frinajstić, 1996) u vegetacijsko-fitogeografskom smislu svi Kornatski otoci pripadaju eumediteranskoj vegetacijskoj zoni mediteransko-litoralnog pojasa mediteranske regije, a fitogeografski pripadaju istočnojadranskom sektoru jadranske provincije. Prema tome, osnovicu klimazonalne šumske vegetacije tvori zajednica Myrto-Quercetum ilicis, vegetaciju stjenjača Phagnalo-Centaureetum ragusinae, a priobalnih grebenjača Plantagini-Limonietum cancellati. U realnom biljnom pokrovu svi su veći i za ispašu ovaca i koza prikladni otoci bez šumskog pokrova, dok su maleni otočići, posebice oni u vanjskom nizu i danas više-manje šumoviti. Na nekima od njih susreću se i elementi stenomediteranske vegetacijske zone sveze Oleo-Ceratonium (zajednica Oleo-Euphorbietum dendroidis). Veći otoci obrasli su pašnjačkim oblicima vegetacije, jer su tijekom dugog povijesnog razdoblja (usp. P e valek, 1930, Kulušić, 1965; Filipi, 1972) šume sustavno paljene, kako bi se na taj način dobile površine za ispašu ovaca i koza. Međutim, zanimljivo je naglasiti da pašnjaci Kornatskih otoka u fitocenološkom smislu ne pripadaju eumediteranskim vegetacijskim oblicima, što bi bilo logično, već submediteranskim vegetacijskim oblicima, što je prividno nelogično. Razlog tomu prividnomu neskladu između primarnih i sekundarnih vegetacijskih oblika treba tražiti u činjenici da su Kornati praktički od davnine vlasništvo Murterana, koji su stoku, ovce i koze prebacivali iz kopnenog zaleđa na Kornate, te runom, sijenom i nečistim sjemenom prenijeli niz submediteranskih pašnjačkih vrsta i najrazličitijih korova. Kako se sve vrste pašnjačkih oblika vegetacije ne šire epizookorno, to su Kornatski pašnjaci izrazito siromašni vrstama. U povremenim naseljima na pojedinim kornatskim otocima, oko staja, po poljima, vinogradima i maslinicima susreće se mnoštvo vrsta različitih oblika korovne i ruralne vegetacije, što posebno obogaćuje njihovu floru, pa možemo smatrati da je čovjek sveukupnom svojom aktivnošću u znatnome pridonio sastavu i bogatstvu flore Kornatskih otoka (Frinaj stić, 1996). |