DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/2001 str. 66 <-- 66 --> PDF |
Kako je došlo do napada? Napadnuta stabla nalaze se u neposrednoj blizini marketa koji uvozi robu iz područja prirodnog rasprostiranja "Zvjezdanog neba" (Kina, Japan, Tajvan). Ambalažno drvo odgovorno za pojavljivanje ovog opasnog štetnika, vjerojatno je uvezeno još prije 2-3 godine (razvoj A. glabripennis traje 1-2 godine), a posebne mjere prevencije uvedene su prije nešto manje od 2 godine. Provedeno suzbijanje U kolovozu ove godine u okolici Braunaua pretražena su sva listopadna stabla. Putem medija pučanstvo je obavješteno o ozbiljnosti problema i zamoljeno za suradnju u otkrivanju štetnika. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva, okoliša i vodoprivrede 1. rujna 2001. godine izdaje Odredbu kojom se propisuje pregled svakog drvenog proizvoda (od ambalaža do dasaka) koji napušta općinu Braunau i izdavanja posebnih propusnica koje su jamstvo da se ne odvozi zaražen materijal. Do sredine kolovoza pronađeno je 16 napadnutih stabala, od čega je 10 javora mliječa, 5 gorskih javora (Acer pseudoplatanusl,.) 1 srebrolisni javor (Acer saccharinum L.). Ta stabla su oborena, a uz njih još 27 susjednih na posebno pripremljene plastične folije, što je omogućilo spaljvanje i uništavanje kompletnih stabala od debla do listova. Tako je onemogućeno zaostajanje zaraženog materijala na tlu. Do kraja kolovoza provjerena su sva stabla koja je prijavilo pučanstavo i pronađeno KNJIGE I ČASOPISI HRVATSKI BAN JOSIP ZBORNIK RADOVA, Zagreb je i uništeno još 4 stabla. U široj zoni žarišta (1.000 m) svako se listopadano stablo pretražuje na imptome, a granična se područja povremeno pregledavaju. Na čitavom području Austrije podijeljene su kratke informacije o štetniku i simptomima napada. Uz tvrtke koje uvoze robu iz područja prirodnog rasprostriranja A. glabripennis uvedene su posebne mjere opreza. Zaključne napomene Kao što se vidi, naslov prof. Donaubauera srećom nije primjenljiv u slučaju pojavljivanja A. glabripennis, jer je reakcija austrijskih entomologa bila brza, a u svezi time i učinkovita. Iako ne valja paničariti, mogućnost da se "Zvjezdano nebo" pojavi u Hrvatskoj više nije tako mala, pa je dobro zapamtiti simptome, kako bi se informacije o napadu dobile rano. Iskustva iz Austrije pokazuju kako je rano otkrivanje i reagiranje jedina mogućnost da se spriječe razaranja kakva su se dogodila u američkim parkovima. Milan Pernek, dipl. ing. šum. Šumarski institut Jastrebarsko Izvori: Forstschutz Aktuell, FBVA-Wien www.braunau.at Fotografije: USDA Forest Servise, James E. Apple University of Illinois, FB VA Wien SOKCEVIC - Vinkovci 2000. Izdavač: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Centar za znanstveni rad Vinkovci Za nakladnika: akademik Andrija Kaštela n Uredničko vijeće: akademik Dušan K1 e p a c akademik Dragutin Tadijanović akademik Mirko Vi d a ko v i ć dr. se. Katica Corkalo Urednici: akademikDušan Klepac dr.se. Katica Corkalo Veličina knjige 16,7 x 23,5 cm, tvrdo ukoričena, s naslovom i slikom bana Josipa Šokčevića. U knjizi su prikazani radovi i ostale aktivnost sa znanstvenog sku- pa povodom obilježavanja 185. obljetnice rođenja i 100. obljetnice smrti hrvatskog bana Josipa Šokčevića. Znanstveni skup; Zagreb -Vinkovci, 16. i 17. prosinca 1996., str. 533. Radovi su pisani na hrvatskom, a sažetci prevedeni na engleski i njemački jezik. Sadržaj: Pozdravne riječi I. II. III. U središtu hrvatske državne politike šezdesetih godina XIX. stoljeća Gospodarska postignuća i osnutak ustanova u Sokčevićevu banskome razdoblju Životopisni prilozi o zavičajnim, rodbinskim obiteljskim korijenima i odnsima Prilozi |
ŠUMARSKI LIST 11-12/2001 str. 67 <-- 67 --> PDF |
JOSIP SOKCEVIC Barun, general i hrvatski ban Vinkovci, 1811Šokčevićevi su podrijetlom iz stare seljačke graničarske obitelji u Gunji. Graničarskoj vojsci Austrijske monarhije dali su veći broj časnika i dočasnika. Prvi se znatnije izdignuo Marko Sokčević, natporučnik Brodske graničarske pukovnije, koji je godine 1777. dobio austrijsko plemstvo. Njegov pranećak Josip Sokčević služio je kao časnik u raznim austrijskim vojnim jedinicama. Vrlo brzo napredovao je u službi, te je već s 39 godina postao general bojnik. Godine 1858. imenovanje zamjenikom oboljelog bana Jelačića, a 1860. banom Hrvatske i Slavonije. Predsjedao je Banskoj konferenciji (1860-1861) i Hrvatskim saborima godine 1861. i 1865. Uveo u službenu uporabu hrvatski jezik. U hrvatskom političkom životu Sokčević zastupa proaustrijsko, tj. protuugarsko usmjerenje. Kada je Hrvatski sabor godine 1867. zbog neriješenih hrvatskougarskih odnosa odbio poslati svoje predstavnike na krunidbu u Peštu, Josip Sokčević se odrekao banske časti. (Tekst s izložbe HRVATSKI BAN JOSIP SOKČEVIĆ, priređene prilikom znanstvenog skupa). HRVATSKI BAN v \JC9LMT tj\JJWJ>Et v *VJ - Beč, 1896. U pozdravnoj riječi predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademika Ivana Supeka je, pored ostalog, posebno istaknuto daje Sokčević uz Jelačića bio odan Bečkome dvoru, ali to nije značilo anuliranje i poništavanje hrvatstva. On je shvatio već 1867. godine da stvaranje Austro-ugarske ruši stari ideal Habsburgovaca, a to je načelo univerzalnosti u odnosu na nacije, a tim činom uvodi se načelo nacionalnosti te istovremeno stavlja u inferioran položaj sve slavenske narode. Sokčević, koji je bio ban od 1860. do 1867, dao je ostavku u trenutku kada je stvorena Austro-ugarska, u znak protesta, kao što je taj protest izrazio i Sabor 1867. godine. U pozdravnoj riječi voditelja Centra za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Vinkovcima, akademika Dušana Klepca, posebno je istaknuto daje Josip Sokčević, nakon imenovanja hrvatskim banom (19. lipnja 1860.) prilikom svog dolaska u Zagreb (12. prosinca 1860.) izjavio, da se ima u škole i urede uvesti hrvatski umjesto njemačkog jezika. Iste godine (19. studenoga 1860.) počelo je s radom Kr. gospodarsko-šumarsko učilište u Križevcima, prvo takvo učilište u Austrijskoj monarhiji, gdje se predavalo na hrvatskom jeziku. Za vrijeme sedmogodišnjeg Sokčevićevog banovanja utemeljena je i oživotvorena Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Sve to i mnogi drugi vrijedni događaji daju hrvatskom banu Josipu Šokčeviću značajno mjesto u hrvatskoj povijesti, poglavito u povijesti hrvatske znanosti i umjetnosti i narodnog gospodarstva. Pozdravna riječ biskupa đakovačkog i srijemskog Msgr. Cirila Kosa, temeljila se na zadovoljstvu što se zaslužni ljudi iz naše prošlosti otimaju iz zaborava i postavljaju na zasluženo postolje. U pozdravnoj riječi župana Vukovarsko-srijemske županije Vlade O š u s t a, ističe se da mlađe generacije, iz dostupne literature nisu mogle ništa saznati o liku i djelu Josipa Šokčevića. Zbog toga shvaća i pozdravlja odluku o održavanju ovoga skupa. U pozdravnoj riječi gradonačelnika Vinkovaca dr. Dražena Š v a g e 1 j a, ističe se da će ovaj skup napokon odrediti mjesto i značaj ovog hrvatskog velikana. U prvom dijelu (str. 19-138) "U središtu hrvatske državne politike šezdesetih godina XIX stoljeća" pet autora (Dubravko J e 1 č i ć, Mirko Va 1 e n t i ć, Agneza Szabo, Jelena Borošak-Marijanović, Stanislav Marijanović i Katica Čorka 1 o) pišu o odnosima bana Šokčevića i Hrvatskog sabora 1861., političkim pogledima bana Josipa Šokčevića, politici Samostalne |
ŠUMARSKI LIST 11-12/2001 str. 68 <-- 68 --> PDF |
narodne stranke toga doba, povijesti banske vlasti i prikaz uvođenja Sokčevića u bansku čast baruna, odnosima bana Sokčevića i biskupa Strossmayera i povijesti uvođenja hrvatskog jezika u službenu i redovitu uporabu u vrijeme bana Josipa Sokčevića. Akademik Dubravko Jelčić u radu "Hrvatski sabor 1861. i ban Sokčević" osvjetljava složene odnose onoga doba, kada je general Josip Sokčević izabran za bana, a koji je generalno prihvaćen kao dostojan nasljednik Jelačićev. Odnos Kraljevine Ugarske prema Kraljevini Hrvatskoj, sjedinjene Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom, razvojačenje Vojne granice i njeno pripajanje matici hrvatskoj, samo su neka od pitanja koja su dominirala u radu sabora 1861. godine. S osobitim se naglaskom raspravljalo o "srpskom pitanju", jednom o tzv. bijelih, neistraženih mjesta u hrvatskoj povijesti, koji će svojom neriješenošću opterećivati hrvatsku politiku do današnjih dana. Eugen Kvaternik ima jasne stavove o tom pitanju, te u Saboru iznosi osnivanje autokefalne Hrvatske pravoslavne crkve. To pitanje i rješenje odgađalo se unedogled, a Sabor 1861. je aktualizirao srpsko pitanje, koje će znatno utjecati na povijest hrvatskoga naroda do današnjih dana. Znanstveni savjetnik dr. Mrko Valentić u radu "Politički pogledi bana Josipa Sokčevića", ističe da su Šokčevićevi pogledi tijesno vezani uz pitanje hrvatskog suvereniteta i samobitnosti. Sokčević se zalaže za Kraljevinu Hrvatsku kao treću zemlju Monarhije, no u tome ne uspijeva jer je Austrija izabrala rješenje gore za Hrvatsku, dijeleći Monarhiju na austrijski i ugarski dio, s tim da će se Hrvatska nalaziti u interesnom dijelu Ugarske. Upravo zbog toga ban Sokčević daje ostavku, stoje značilo kraj njegove vojne i političke karijere. Dr. Agneza Szabo u svom radu "Politika Samostalne narodne stranke u doba bana Josipa Sokčevića (1860-1867.)" posebno ističe da je Hrvatski sabor u tom vremenu ustrajao u odluci da modernu hrvatsku politiku nastavi graditi na državnopravnoj individualnosti Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, među zemljama koje su priznavale Habsburšku krunu. Bila je to i politika Samostalne narodne stranke, koja je vjerovala da će uz pomoć Beča lakše postići teritorijalnu cjelovitost hrvatskih zemalja. Samostalna narodna stranka, koju su vodili ban J. Sokčević, hrvatski kancelar u Beču I. Mažuranić, kao i zagrebački nadbiskup J. Haulik, užurbano je radila i postigla određene rezultate na modernizaciji zemlje, podizanju gospodarstva, osnivanju novčanih zavoda, izgradnji prometnica i usmjerenosti zemlje prema moru te urbanoj izgradnji, razvoju prosvjete, kulture i znanosti. Jelena Borošak-Marijanović, prof., u radu "Prilog o povijesti banske vlasti, njezinih simbola i prikaz svečanoga uvođenja u bansku čast baruna Josipa Sokčevića 1861. godine", donosi povijesni pregled uloge i značenja banske vlasti i njihovih simbola u ce remonijalu ustoličenja u feudalnoj Hrvatskoj. Hrvatsku trobojnicu stavlja u 1848. te utječe na oblikovanje banske zastave Josipa Jelačića. Ta se zastava smatra pretečom hrvatske državne zastave. Zastava bana Josipa Sokčevića u svim elementima predstavlja kopiju instalacijske zastave bana Jelačića. Za vrijeme banovanja Sokčevića vraćena je zabranjena trobojnica i vraćena su narodna odijela. Provodio je program "ponarođenja" i uklanjao sve oblike germanizacije. Prof. dr. Stanislav Marijanović u radu "Hrvatski ban Sokčević i Biskup Strossmayer" raščlanjuje odnose dvojice velikana hrvatske političke i kulturne povijesti. Dokazuje doticanje i prožimanje njihovih političkih pogleda. Po mišljenu autora s današnjeg motrišta razvidno je da bi Sokčevićev i Mažuranićev politički program donio Hrvatskoj, a s tim i srednjoeuropskom prostoru, više dobra u proteklome stoljeću od Strossmayerovog narodnjačkog puta, uz uvjet da je u Beču bilo više sluha za hrvatska pitanja i posebnosti. Znanstvena savjetnica dr. Katica Č o r k a 1 o u svom radu "Povijest uvođenja hrvatskog jezika u službenu i uredovnu uporabu u vrijeme bana Josipa Sokčevića" naglašava da je proglašenje hrvatskog jezika službenim i diplomatskim najuže skopčano s povijesnim i političkim djelovanjem i odlukama Hrvatskog sabora godine 1861. i razdobljem banovanja bana Josipa Sokčevića, koji je predsjedao sjednicom navedenog Sabora. Dobivši zakonsku podlogu, hrvatski je jezik postupno, ali sigurno osvojio sva područja državnog, institucionalnog i javnoga života zahvaljujući djelotvornosti Hrvatskoga sabora godine 1861. i Šokčevićevoj banskoj politici. U drugom dijelu (str. 143-376) "Gospodarska postignuća i osnutak ustanova u Sokčevićevu banskom razdoblju", sedam autora (Mira Kolar, Dušan Klepac, Rudolf Sab ad i, Dragutin Pavličević, Biserka B e 1 i c z a, Anica B i 1 i ć i Đuro Va n đ u r a) piše o gospodarskoj politici tog vremena, hrvatskom šumarstvu u drugoj polovici XIX stoljeća, šumarskoj politici u Hrvatskoj toga vremena, počecima hrvatskoga zadružnog zakonodavstva, pripremama za reorganizaciju zdravstva i osnivanje Medicinskog fakulteta u Zagrebu, hrvatskom glumištu i o romantizmu ili o likovnoj umjetnosti toga doba. Prof. dr. Mira Kolar-Dimitrrjević u radu "Gospodarska politika u Hrvatskoj za vrijeme Bana Josipa Sokčevića" navodi da se Šokčevićevo vrijeme u našoj historiografiji nazivalo prednagodbenjačkimvrlo pozitivnim glede razvoja gospodarstva, prometa, školstva, osnivanja i rada gospodarskih i kulturnih zavoda i novina, ali se unatoč tome uvijek izbjegavalo spominjati Šokčevićevo ime. Bio je principijelan i nije odustajao od svoje protumađarske politike, a proaustrijsku politiku koristio je u borbi za cjelovitost i autonomiju Hrvatske. Zbog svojih stavova zamjerio se |
ŠUMARSKI LIST 11-12/2001 str. 69 <-- 69 --> PDF |
svima, a nakon njega car više nije imenovao banom čovjeka koji je kao Šokčević imao vojnu i građansku vlast. Organizirao je 1864. veliku gospodarsku izložbu u Zagrebu, želio je da dođe do izgradnje željezničke pruge vlastitim sredstvima te 1862. organizira željezničku konferenciju. Sustavno radi na rješavanju gospodarskih pitanja smatrajući Hrvatima i Srbe u Hrvatskoj. U katalogu izložbe 1864. koju je otvorio Srbi se politički uvrštavaju u Hrvate, ali im se priznaje posebna vjera. Tu politiku već 1865. i 1866. nije moguće provoditi, jer Srbi traže status naroda u Hrvatskoj. Nesloga Hrvata i Srba ide u prilog Mađarima, koji Hrvatsko-ugarskom nagodbom preuzimaju gospodarska pitanja u svoje ruke. Akademik Dušan K1 e p a c u svom radu "Hrvatsko šumarstvo u drugoj polovici XIX. stoljeća" ističe daje to vrijeme vrlo značajno za hrvatsko šumarstvo. Osnivanjem Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva 1846. godine, hrvatsko šumarstvo dobiva zamah u razvoju. To se vidi po Zakonu o šumama 1852., koji je u Hrvatskoj stupio na snagu 1858. godine. Dvije godine kasnije, tj. 1860. osniva se u Križevcima Gospodarsko i šumarsko učilište. U to je vrijeme Josip Šokčević imenovan hrvatskim banom. Za njegovo vrijeme utemeljena je i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Hrvatsko Sveučilište osnovano je 1874. i djelovalo je s tri fakulteta - Pravnim, Bogoslovnim i Mudroslovnim. Nakon pripojenja Vojne Krajine banskoj Hrvatskoj (1881), površina Hrvatske iznosi 45.532 km2 s 15.325 km2 šuma. Znanstveni i stručni časopis Šumarski list počinje izlaziti 1877. godine i neprekidno izlazi do danas. Godine 1894. zakonom se uređuje šumarska služba kod političke uprave, a 1898. godine osnovana je šumarska akademija koja je bila prislonjena na Mudroslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Prof. dr. Rudolf Sab ad i u radu "Šumarska politika u Hrvatskoj s posebnim osvrtom na vrijeme bana baruna Josipa Šokčevića (1860-1867)" piše da je u vrijeme Kossuthova ustanka Hrvatska već doživjela preporod nacionalne svijesti. Za vrijeme bana Josipa Šokčevića dolazi do razvojačenja Vojne granice te su postavljeni imovinsko-pravni temelji razvojačenja. Po navodu autora, podjela između vlastele i kmetova te države i graničara u osnovi je bila poštena. Godinu dana nakon Šokčevićevog preuzimanja banske dužnosti, u Hrvatskoj postaje važećim Zakon o šumama iz 1852. kojim je zajamčena potrajnost šuma i prihoda. Sedamdesetih godina prošloga stoljeća dolazi do odredaba o šumarskom osoblju, školskoj izobrazbi, stručnim ispitima, časnom obavljanju poslova te o odgovornosti i napredovanju u službi. Osniva se Hrvatska šumarska akademija, a hrvatski stručnjaci stječu znanja na fakultetima u Münchenu, Beču i drugdje. Oni se bore za održavanje naših šuma prirodnim te su s pravom zaslužili naziv nositelja ideje Zagrebačke šumarske škole. Znanstveni savjetnik dr. Dragutin Pavličevi ć u radu "Počeci hrvatskoga zadružnog zakonodavstva u doba bana Josipa Šokčevića (1861-1867)"» ističe da se pitanje kućnih zadruga nametnulo u Hrvatskoj nakon ukinuća kmetstva 1848. Značenje tog pitanja prvi je uočio ban Jelačić, ali klima tog vremena nije bila pogodna za rješavanje bilo kojeg nacionalnog pitanja pa tako ni zadružnog. Temelje tog pitanja postaviti će povijesni Hrvatski sabor iz godine 1861. pod predsjedanjem bana Josipa Šokčevića. U dugotrajnoj saborskoj raspravi do izražaja su došli brojni nagomilani problemi hrvatskog sela, s temeljnim pitanjem o diobi zadruga i zadružne imovine. Tijekom rasprave iskristalizirao se kompromisni prijedlog usvojen većinom glasova, ali nikad prihvaćen od Dvorske kancelarije u Beču. Član suradnik HAZU dr. Biserka Belicz a piše rad "Pripreme za reorganizaciju zdravstva u Hrvatskoj i osnivanje Medicinskog fakulteta u Zagrebu 1861/62" u kojem ističe daje stanje zdravstva i pokušaj osnivanja medicinskog fakulteta, veterinarskog i primaljskog učilišta u doba bana Josipa Šokčevića samo djelomično proučeno. Za ova istraživanja autorica je koristila vrlo obilnu prepisku između prof. dr. Josipa Zlatarevića, baruna Metela Ožegovića i bana Josipa Šokčevića, nastala u razdoblju između 12. prosinca 1861. i 14. ožujka 1862. Iz pisama je razvidna velika želja navedenih da se reorganizira i unaprijedi zdravstvena zaštita u Hrvatskoj, s posebnim naglaskom o potrebi osnivanja medicinskog fakulteta u Zagrebu, do čijeg je osnivanja i otvaranja došlo, na žalost, tek 1917. godine. Mr. Ana Bilić , asistent, piše rad pod naslovom "Hrvatsko glumište u vrijeme Bana Josipa Šokčevića". U radu iznosi podatak daje za vrijeme pojave i ostavke bana Josipa Šokčevića na političkoj sceni, hrvatsko glumište, iako u znaku političkih i kulturnih previranja, obilježeno značajnim teatarskim zbivanjima. Protjerivanjem njemačkih glumaca od strane zagrebačke publike i njezine scene, 24. studenoga 1860. uveden je hrvatski jezik na hrvatsku pozornicu, a Hrvatski sabor donošenjem prvog kazališnog zakona to potvrđuje 1861. U hrvatskom glumištu toga razdoblja prikazuju se domaća i prevedena dramska ostvarenja, a po prvi puta se izvodi Shakespeare, Molicre, Schiler, Goethe, Goldoni, čime hrvatsko glumište prati najveće domete europske kazališne scene. Đuro Vanđura , prof, piše "O romantizmu ili o likovnoj umjetnosti u doba bana Šokčevića" te ističe da je u radu predočeno vrlo zanimljivo razdoblje hrvatske kulture i umjetnosti, s posebnim naglaskom na likovnu kulturu obilježenu estetikom romantizma. Autor ističe da su u Šokčevićevom banskom razdoblju svoju djelatnost započela značajna likovna imena (Kršnjavi i Quiquerez), osnivaju se crtačke škole po hrvatskim gradovima, javljaju se putujući slikari i dr. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/2001 str. 70 <-- 70 --> PDF |
U trećem djelu (str. 379-483) "Životopisni prilozi o zavičajnim, rodbinskim i obiteljskim korjenima i odnosima", šest autora (Josip Kljajić, Ružica Kolare vić-Kovačić, Zlatko Vire, Stjepan Sršan, Martin Grgurovac i Damir Fi lipo vi ć) pišu o životopisu, plemstvu, podrijetlu i grbu bana Sokčevića, o Vinkovcima za banovanja Sokčevića i njegovim posjetima rodnom gradu i majci, 78. Šokčevićevoj pukovniji i Osijeku, senjskoj i slavonsko-privlačkoj lozi od koje potječe Sokčević te o prostorno-povijesnom razvoju i arhitekturi Vinkovaca onog vremena. Mr. Josip K1 j aj i ć piše "Životopis bana Josipa Sokčevića", navodi njegovo porijeklo iz Gunje iz graničarske obitelji, u kojoj je bilo više časnika i podčasnika. Sokčević završava vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu i odmah počinje s uspješnom vojnom karijerom. Relativno brzo napreduje, prima odlikovanja, sudjeluje u ratovima, a car Franjo Josip 1858. g. imenovao gaje zamjenikom bana J. Jelačića. Nakon izbora za bana, Šokčevićevo pozivanje na nastavak politike bana Jelačića te uvođenje hrvatskoga jezika kao službenog uz odstranjivanje svih oblika germanizacije, izazvalo je u hrvatskoj javnosti velike simpatije. Isključivanjem Hrvata iz političkog razgovora o novom ustrojstvu Monarhije te Austro-Ugarskom nagodbom, vodeće političke struje (Samostalna narodna stranka s oslonom na Beč i Liberalna narodna stranka s oslonom na Budim-Peštu) doživjele su neuspjeh. Tim činom srušeni su politički temelji Samostalne narodne stranke i bana Sokčevića. Ban podnosi ostavku i razrješava se banske dužnosti. Umro je u 86. godini života 16. studenog 1896 i pokopan uz sve vojne počasti na bečkom groblju. Mr. Ružica Kolarević-Kovačić piše rad "Plemstvo, podrijetlo i grb bana Josipa Sokčevića". Autorica ističe daje broj civilnog plemstva u vrijeme bana Sokčevića bio u neprestanom opadanju, ponajprije zbog migracija uvjetovanih turskim napadom. Brojna ratna odlikovanja svrstali su ga u red ratnog plemstva te mu omogućili uzvišenje u stalež austrijskih baruna. Nakon odlaska s banske dužnosti odlikovanje križem Leopoldovog reda, a kako nije imao nasljednika, plemstvo je prestalo s njim. U radu su doneseni opisi grbovnice, grba, čuvara grba, nakit i plašt baruna Sokčevića. Mr. Zlatko Vire, arhivist piše "Vinkovci za banovanja Josipa Sokčevića, njegovi posjeti rodnome gradu i majci" u kojemu prikazuje Vinkovce u prvoj polovici XIX. stoljeća gdje je u to vrijeme 37 % stanovništva uključeno u vojnu službu. O Šokčeviću kao đaku brinuli su se njegovi ujaci iz poznate časničke obitelji Colic. Prigodom posjeta majci i rodnom gradu, posjećivao je Gimnaziju i interesirao se za njezin rad. Autor smatra daje Sokčević jedna od najvažnijih povijesnih ličnosti što su ih Vinkovci dali Hrvatskoj. Dr. Stjepan Sršan piše rad "78. Šokčevićeva pukovnija i Osijek" u kojem prikazuje povijest 78. pješa čke pukovnije baruna J. Sokčevića od osnutka 1859., do podignuća spomenika Hrvatski domobran u Osijeku 1898. Pukovnija je bila sastavni dio obrane Hrvatske, posebice nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. godine. Martin Grgurovac piše rad "Senjska i Slavonsko- privlačka loza obitelji Čolić, s osvrtom na podrijetlo banove majke Elize Sokčević, rođene Čolić" u kojem ističe daje to visokoobrazovana i bogata plemićka obitelj Čolić, koja seže još u 15. stoljeće. Jedan ogranak seli u Dubrovnik, zatim u Veneciju, a potom u 16. stoljeću u Senj. Njena privlačka loza je u okvirima Austrijske Monarhije izgradila uspješene vojne karijere. Kapetan Kuzma Čolić sa svojih pet sinova s uspješnom vojnom karijerom predstavlja temeljnu obitelj iz kojih majka baruna J. Sokčevića Eliza Sokčević, rođena Čolić vuče svoje podrijetlo. Damir Filipović, dipl. ing. arh. piše rad "Prostorno- povijesni razvoj i arhitektura Vinkovaca u drugoj polovici XIX. stoljeća" u kojem ističe da su Vinkovci jedan od najstarijih europskih naselja. Današnji izgled dobivaju u 18. stoljeću, u vrijeme osnivanja Vojne granice. Godine 1766. Vinkovci dobivaju status vojnog komuniteta s pravnim i ekonomskim povlasticama. Prostorno-povijesni razvoj grada sredinom i krajem XIX. stoljeća može se dobro pratiti na detaljnim katastarskim kartama toga vremena. Prilozi (str. 487-511) sadrže "Pozdravnu riječ akademika Dušana Klepca prigodom otvaranja izložbe Hrvatski ban Josip Sokčević u Vinkovcima", zatim "Katalog izložbe ban Josip Sokčević" urednice Kataloga dr. Katice Čorkalo i autora izložbe dr. Vladimira Horvata te "Kazalo osoba". Knjiga "Hrvatski ban josip Sokčević" predstavlja vrijedan znanstveni doprinos boljem poznavanju za Hrvatsku vrlo značajnog vremena i osoba u drugoj polovici XIX. stoljeća. Središnja politička, vojna i rodoljubna ličnost toga vremena je ban Josip Sokčević, koji je dao veliki prinos svekolikom razvoju ondašnje Hrvatske i njenom značajnom približavanju razvijenim zemljama Središnje Europe. Upravo za vrijeme sedmogodišnjeg Šokčevićevog banovanja mnoga pozitivna događanja na polju hrvatske znanosti, umjetnosti i gospodarstva svrstavaju ga među uspješne i povijesne ličnosti. Šumarstvo Hrvatske za vrijeme Sokčevića dobiva zaslužno mjesto u obrazovanju, znanosti i gospodarstvu, upravo ono mjesto kojemu po svim europskim kriterijima i pripada. O tome najbolje svjedoče radovi uvaženih šumarskih stručnjaka koji su objavljeni u ovoj vrijednoj knjizi. Prof. dr. se. dr. h. c. Slavko Matić |