DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2001 str. 66     <-- 66 -->        PDF

Kako je došlo do napada?


Napadnuta stabla nalaze se u neposrednoj blizini
marketa koji uvozi robu iz područja prirodnog rasprostiranja
"Zvjezdanog neba" (Kina, Japan, Tajvan). Ambalažno
drvo odgovorno za pojavljivanje ovog opasnog
štetnika, vjerojatno je uvezeno još prije 2-3 godine
(razvoj A. glabripennis traje 1-2 godine), a posebne
mjere prevencije uvedene su prije nešto manje od 2
godine.


Provedeno suzbijanje
U kolovozu ove godine u okolici Braunaua pretražena
su sva listopadna stabla. Putem medija pučanstvo je
obavješteno o ozbiljnosti problema i zamoljeno za suradnju
u otkrivanju štetnika. Ministarstvo poljoprivrede,
šumarstva, okoliša i vodoprivrede 1. rujna 2001. godine
izdaje Odredbu kojom se propisuje pregled svakog drvenog
proizvoda (od ambalaža do dasaka) koji napušta
općinu Braunau i izdavanja posebnih propusnica koje su
jamstvo da se ne odvozi zaražen materijal.


Do sredine kolovoza pronađeno je 16 napadnutih
stabala, od čega je 10 javora mliječa, 5 gorskih javora
(Acer pseudoplatanusl,.) 1 srebrolisni javor (Acer saccharinum
L.). Ta stabla su oborena, a uz njih još 27 susjednih
na posebno pripremljene plastične folije, što je
omogućilo spaljvanje i uništavanje kompletnih stabala
od debla do listova. Tako je onemogućeno zaostajanje
zaraženog materijala na tlu. Do kraja kolovoza provjerena
su sva stabla koja je prijavilo pučanstavo i pronađeno


KNJIGE I ČASOPISI


HRVATSKI BAN JOSIP


ZBORNIK RADOVA, Zagreb


je i uništeno još 4 stabla. U široj zoni žarišta (1.000 m)


svako se listopadano stablo pretražuje na imptome, a
granična se područja povremeno pregledavaju.


Na čitavom području Austrije podijeljene su kratke
informacije o štetniku i simptomima napada. Uz tvrtke
koje uvoze robu iz područja prirodnog rasprostriranja


A. glabripennis uvedene su posebne mjere opreza.
Zaključne napomene


Kao što se vidi, naslov prof. Donaubauera srećom
nije primjenljiv u slučaju pojavljivanja A. glabripennis,
jer je reakcija austrijskih entomologa bila brza, a u
svezi time i učinkovita.


Iako ne valja paničariti, mogućnost da se "Zvjezdano
nebo" pojavi u Hrvatskoj više nije tako mala, pa je
dobro zapamtiti simptome, kako bi se informacije o napadu
dobile rano. Iskustva iz Austrije pokazuju kako je
rano otkrivanje i reagiranje jedina mogućnost da se
spriječe razaranja kakva su se dogodila u američkim
parkovima.


Milan Pernek, dipl. ing. šum.
Šumarski institut Jastrebarsko


Izvori:
Forstschutz Aktuell, FBVA-Wien
www.braunau.at
Fotografije:
USDA Forest Servise, James E. Apple
University of Illinois, FB VA Wien


SOKCEVIC


- Vinkovci 2000.
Izdavač: Hrvatska akademija znanosti i
umjetnosti


Centar za znanstveni rad Vinkovci
Za nakladnika: akademik Andrija Kaštela n
Uredničko vijeće: akademik Dušan K1 e p a c


akademik Dragutin Tadijanović


akademik Mirko Vi d a ko v i ć


dr. se. Katica Corkalo
Urednici: akademikDušan Klepac
dr.se. Katica Corkalo


Veličina knjige 16,7 x 23,5 cm, tvrdo ukoričena, s
naslovom i slikom bana Josipa Šokčevića. U knjizi su
prikazani radovi i ostale aktivnost sa znanstvenog sku-


pa povodom obilježavanja 185. obljetnice rođenja i


100. obljetnice smrti hrvatskog bana Josipa Šokčevića.
Znanstveni skup; Zagreb -Vinkovci, 16. i 17. prosinca
1996., str. 533. Radovi su pisani na hrvatskom, a
sažetci prevedeni na engleski i njemački jezik.


Sadržaj: Pozdravne riječi


I.
II.
III.
U središtu hrvatske državne politike
šezdesetih godina XIX. stoljeća
Gospodarska postignuća i osnutak ustanova u
Sokčevićevu banskome razdoblju
Životopisni prilozi o zavičajnim, rodbinskim


obiteljskim korijenima i odnsima
Prilozi




ŠUMARSKI LIST 11-12/2001 str. 67     <-- 67 -->        PDF

JOSIP SOKCEVIC


Barun, general i hrvatski ban


Vinkovci, 1811Šokčevićevi su podrijetlom iz stare seljačke graničarske
obitelji u Gunji. Graničarskoj vojsci Austrijske
monarhije dali su veći broj časnika i dočasnika.
Prvi se znatnije izdignuo Marko Sokčević, natporučnik
Brodske graničarske pukovnije, koji je godine
1777. dobio austrijsko plemstvo.
Njegov pranećak Josip Sokčević služio je kao časnik
u raznim austrijskim vojnim jedinicama. Vrlo brzo
napredovao je u službi, te je već s 39 godina postao general
bojnik.
Godine 1858. imenovanje zamjenikom oboljelog
bana Jelačića, a 1860. banom Hrvatske i Slavonije.
Predsjedao je Banskoj konferenciji (1860-1861) i


Hrvatskim saborima godine 1861. i 1865.


Uveo u službenu uporabu hrvatski jezik.


U hrvatskom političkom životu Sokčević zastupa
proaustrijsko, tj. protuugarsko usmjerenje. Kada je Hrvatski
sabor godine 1867. zbog neriješenih hrvatskougarskih
odnosa odbio poslati svoje predstavnike na
krunidbu u Peštu, Josip Sokčević se odrekao banske
časti. (Tekst s izložbe HRVATSKI BAN JOSIP SOKČEVIĆ,
priređene prilikom znanstvenog skupa).


HRVATSKI BAN


v


\JC9LMT tj\JJWJ>Et v *VJ


-
Beč, 1896.
U pozdravnoj riječi predsjednika Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti akademika Ivana Supeka
je, pored ostalog, posebno istaknuto daje Sokčević uz
Jelačića bio odan Bečkome dvoru, ali to nije značilo
anuliranje i poništavanje hrvatstva. On je shvatio već
1867. godine da stvaranje Austro-ugarske ruši stari
ideal Habsburgovaca, a to je načelo univerzalnosti u
odnosu na nacije, a tim činom uvodi se načelo nacionalnosti
te istovremeno stavlja u inferioran položaj sve
slavenske narode.
Sokčević, koji je bio ban od 1860. do 1867, dao je
ostavku u trenutku kada je stvorena Austro-ugarska, u
znak protesta, kao što je taj protest izrazio i Sabor
1867. godine.
U pozdravnoj riječi voditelja Centra za znanstveni
rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Vinkovcima,
akademika Dušana Klepca, posebno je istaknuto
daje Josip Sokčević, nakon imenovanja hrvatskim
banom (19. lipnja 1860.) prilikom svog dolaska u
Zagreb (12. prosinca 1860.) izjavio, da se ima u škole i
urede uvesti hrvatski umjesto njemačkog jezika. Iste
godine (19. studenoga 1860.) počelo je s radom Kr.
gospodarsko-šumarsko učilište u Križevcima, prvo
takvo učilište u Austrijskoj monarhiji, gdje se predavalo
na hrvatskom jeziku.
Za vrijeme sedmogodišnjeg Sokčevićevog banovanja
utemeljena je i oživotvorena Hrvatska akademija
znanosti i umjetnosti. Sve to i mnogi drugi vrijedni događaji
daju hrvatskom banu Josipu Šokčeviću značajno
mjesto u hrvatskoj povijesti, poglavito u povijesti
hrvatske znanosti i umjetnosti i narodnog gospodarstva.
Pozdravna riječ biskupa đakovačkog i srijemskog
Msgr. Cirila Kosa, temeljila se na zadovoljstvu što se
zaslužni ljudi iz naše prošlosti otimaju iz zaborava i
postavljaju na zasluženo postolje.
U pozdravnoj riječi župana Vukovarsko-srijemske
županije Vlade O š u s t a, ističe se da mlađe generacije,
iz dostupne literature nisu mogle ništa saznati o liku i
djelu Josipa Šokčevića. Zbog toga shvaća i pozdravlja
odluku o održavanju ovoga skupa.
U pozdravnoj riječi gradonačelnika Vinkovaca dr.
Dražena Š v a g e 1 j a, ističe se da će ovaj skup napokon
odrediti mjesto i značaj ovog hrvatskog velikana.
U prvom dijelu (str. 19-138) "U središtu hrvatske
državne politike šezdesetih godina XIX stoljeća" pet
autora (Dubravko J e 1 č i ć, Mirko Va 1 e n t i ć, Agneza
Szabo, Jelena Borošak-Marijanović, Stanislav
Marijanović i Katica Čorka 1 o) pišu o odnosima
bana Šokčevića i Hrvatskog sabora 1861., političkim
pogledima bana Josipa Šokčevića, politici Samostalne




ŠUMARSKI LIST 11-12/2001 str. 68     <-- 68 -->        PDF

narodne stranke toga doba, povijesti banske vlasti i prikaz
uvođenja Sokčevića u bansku čast baruna, odnosima
bana Sokčevića i biskupa Strossmayera i povijesti
uvođenja hrvatskog jezika u službenu i redovitu uporabu
u vrijeme bana Josipa Sokčevića.


Akademik Dubravko Jelčić u radu "Hrvatski sabor
1861. i ban Sokčević" osvjetljava složene odnose
onoga doba, kada je general Josip Sokčević izabran za
bana, a koji je generalno prihvaćen kao dostojan nasljednik
Jelačićev. Odnos Kraljevine Ugarske prema
Kraljevini Hrvatskoj, sjedinjene Dalmacije s Hrvatskom
i Slavonijom, razvojačenje Vojne granice i njeno
pripajanje matici hrvatskoj, samo su neka od pitanja
koja su dominirala u radu sabora 1861. godine. S osobitim
se naglaskom raspravljalo o "srpskom pitanju", jednom
o tzv. bijelih, neistraženih mjesta u hrvatskoj povijesti,
koji će svojom neriješenošću opterećivati hrvatsku
politiku do današnjih dana. Eugen Kvaternik
ima jasne stavove o tom pitanju, te u Saboru iznosi osnivanje
autokefalne Hrvatske pravoslavne crkve. To pitanje
i rješenje odgađalo se unedogled, a Sabor 1861. je
aktualizirao srpsko pitanje, koje će znatno utjecati na
povijest hrvatskoga naroda do današnjih dana.


Znanstveni savjetnik dr. Mrko Valentić u radu
"Politički pogledi bana Josipa Sokčevića", ističe da su
Šokčevićevi pogledi tijesno vezani uz pitanje hrvatskog
suvereniteta i samobitnosti. Sokčević se zalaže za
Kraljevinu Hrvatsku kao treću zemlju Monarhije, no u
tome ne uspijeva jer je Austrija izabrala rješenje gore
za Hrvatsku, dijeleći Monarhiju na austrijski i ugarski
dio, s tim da će se Hrvatska nalaziti u interesnom dijelu
Ugarske. Upravo zbog toga ban Sokčević daje ostavku,
stoje značilo kraj njegove vojne i političke karijere.


Dr. Agneza Szabo u svom radu "Politika Samostalne
narodne stranke u doba bana Josipa Sokčevića
(1860-1867.)" posebno ističe da je Hrvatski sabor u
tom vremenu ustrajao u odluci da modernu hrvatsku
politiku nastavi graditi na državnopravnoj individualnosti
Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije,
među zemljama koje su priznavale Habsburšku
krunu. Bila je to i politika Samostalne narodne stranke,
koja je vjerovala da će uz pomoć Beča lakše postići teritorijalnu
cjelovitost hrvatskih zemalja. Samostalna
narodna stranka, koju su vodili ban J. Sokčević, hrvatski
kancelar u Beču I. Mažuranić, kao i zagrebački nadbiskup
J. Haulik, užurbano je radila i postigla određene
rezultate na modernizaciji zemlje, podizanju gospodarstva,
osnivanju novčanih zavoda, izgradnji prometnica
i usmjerenosti zemlje prema moru te urbanoj
izgradnji, razvoju prosvjete, kulture i znanosti.


Jelena Borošak-Marijanović, prof., u radu
"Prilog o povijesti banske vlasti, njezinih simbola i prikaz
svečanoga uvođenja u bansku čast baruna Josipa
Sokčevića 1861. godine", donosi povijesni pregled
uloge i značenja banske vlasti i njihovih simbola u ce


remonijalu ustoličenja u feudalnoj Hrvatskoj. Hrvatsku
trobojnicu stavlja u 1848. te utječe na oblikovanje banske
zastave Josipa Jelačića. Ta se zastava smatra pretečom
hrvatske državne zastave. Zastava bana Josipa
Sokčevića u svim elementima predstavlja kopiju instalacijske
zastave bana Jelačića. Za vrijeme banovanja
Sokčevića vraćena je zabranjena trobojnica i vraćena
su narodna odijela. Provodio je program "ponarođenja"
i uklanjao sve oblike germanizacije.


Prof. dr. Stanislav Marijanović u radu "Hrvatski
ban Sokčević i Biskup Strossmayer" raščlanjuje
odnose dvojice velikana hrvatske političke i kulturne
povijesti. Dokazuje doticanje i prožimanje njihovih
političkih pogleda. Po mišljenu autora s današnjeg motrišta
razvidno je da bi Sokčevićev i Mažuranićev politički
program donio Hrvatskoj, a s tim i srednjoeuropskom
prostoru, više dobra u proteklome stoljeću od
Strossmayerovog narodnjačkog puta, uz uvjet da je u
Beču bilo više sluha za hrvatska pitanja i posebnosti.


Znanstvena savjetnica dr. Katica Č o r k a 1 o u svom
radu "Povijest uvođenja hrvatskog jezika u službenu i
uredovnu uporabu u vrijeme bana Josipa Sokčevića"
naglašava da je proglašenje hrvatskog jezika službenim
i diplomatskim najuže skopčano s povijesnim i političkim
djelovanjem i odlukama Hrvatskog sabora godine
1861. i razdobljem banovanja bana Josipa Sokčevića,
koji je predsjedao sjednicom navedenog Sabora.
Dobivši zakonsku podlogu, hrvatski je jezik postupno,
ali sigurno osvojio sva područja državnog, institucionalnog
i javnoga života zahvaljujući djelotvornosti Hrvatskoga
sabora godine 1861. i Šokčevićevoj banskoj
politici.


U drugom dijelu (str. 143-376) "Gospodarska postignuća
i osnutak ustanova u Sokčevićevu banskom razdoblju",
sedam autora (Mira Kolar, Dušan Klepac,
Rudolf Sab ad i, Dragutin Pavličević, Biserka
B e 1 i c z a, Anica B i 1 i ć i Đuro Va n đ u r a) piše o gospodarskoj
politici tog vremena, hrvatskom šumarstvu u
drugoj polovici XIX stoljeća, šumarskoj politici u Hrvatskoj
toga vremena, počecima hrvatskoga zadružnog
zakonodavstva, pripremama za reorganizaciju zdravstva
i osnivanje Medicinskog fakulteta u Zagrebu, hrvatskom
glumištu i o romantizmu ili o likovnoj umjetnosti
toga doba.


Prof. dr. Mira Kolar-Dimitrrjević u radu
"Gospodarska politika u Hrvatskoj za vrijeme Bana Josipa
Sokčevića" navodi da se Šokčevićevo vrijeme u
našoj historiografiji nazivalo prednagodbenjačkimvrlo pozitivnim glede razvoja gospodarstva, prometa,
školstva, osnivanja i rada gospodarskih i kulturnih zavoda
i novina, ali se unatoč tome uvijek izbjegavalo
spominjati Šokčevićevo ime. Bio je principijelan i nije
odustajao od svoje protumađarske politike, a proaustrijsku
politiku koristio je u borbi za cjelovitost i autonomiju
Hrvatske. Zbog svojih stavova zamjerio se




ŠUMARSKI LIST 11-12/2001 str. 69     <-- 69 -->        PDF

svima, a nakon njega car više nije imenovao banom čovjeka
koji je kao Šokčević imao vojnu i građansku
vlast. Organizirao je 1864. veliku gospodarsku izložbu
u Zagrebu, želio je da dođe do izgradnje željezničke
pruge vlastitim sredstvima te 1862. organizira željezničku
konferenciju. Sustavno radi na rješavanju gospodarskih
pitanja smatrajući Hrvatima i Srbe u Hrvatskoj.
U katalogu izložbe 1864. koju je otvorio Srbi se politički
uvrštavaju u Hrvate, ali im se priznaje posebna vjera.
Tu politiku već 1865. i 1866. nije moguće provoditi,
jer Srbi traže status naroda u Hrvatskoj. Nesloga Hrvata
i Srba ide u prilog Mađarima, koji Hrvatsko-ugarskom
nagodbom preuzimaju gospodarska pitanja u
svoje ruke.


Akademik Dušan K1 e p a c u svom radu "Hrvatsko
šumarstvo u drugoj polovici XIX. stoljeća" ističe daje
to vrijeme vrlo značajno za hrvatsko šumarstvo. Osnivanjem
Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva
1846. godine, hrvatsko šumarstvo dobiva zamah u razvoju.
To se vidi po Zakonu o šumama 1852., koji je u
Hrvatskoj stupio na snagu 1858. godine. Dvije godine
kasnije, tj. 1860. osniva se u Križevcima Gospodarsko
i šumarsko učilište. U to je vrijeme Josip Šokčević
imenovan hrvatskim banom. Za njegovo vrijeme utemeljena
je i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.
Hrvatsko Sveučilište osnovano je 1874. i djelovalo je s
tri fakulteta - Pravnim, Bogoslovnim i Mudroslovnim.
Nakon pripojenja Vojne Krajine banskoj Hrvatskoj
(1881), površina Hrvatske iznosi 45.532 km2 s 15.325
km2 šuma. Znanstveni i stručni časopis Šumarski list
počinje izlaziti 1877. godine i neprekidno izlazi do danas.
Godine 1894. zakonom se uređuje šumarska služba
kod političke uprave, a 1898. godine osnovana je
šumarska akademija koja je bila prislonjena na Mudroslovni
fakultet Sveučilišta u Zagrebu.


Prof. dr. Rudolf Sab ad i u radu "Šumarska politika
u Hrvatskoj s posebnim osvrtom na vrijeme bana
baruna Josipa Šokčevića (1860-1867)" piše da je u vrijeme
Kossuthova ustanka Hrvatska već doživjela preporod
nacionalne svijesti. Za vrijeme bana Josipa Šokčevića
dolazi do razvojačenja Vojne granice te su postavljeni
imovinsko-pravni temelji razvojačenja. Po
navodu autora, podjela između vlastele i kmetova te
države i graničara u osnovi je bila poštena. Godinu dana
nakon Šokčevićevog preuzimanja banske dužnosti,
u Hrvatskoj postaje važećim Zakon o šumama iz 1852.
kojim je zajamčena potrajnost šuma i prihoda. Sedamdesetih
godina prošloga stoljeća dolazi do odredaba o
šumarskom osoblju, školskoj izobrazbi, stručnim ispitima,
časnom obavljanju poslova te o odgovornosti i
napredovanju u službi. Osniva se Hrvatska šumarska
akademija, a hrvatski stručnjaci stječu znanja na fakultetima
u Münchenu, Beču i drugdje. Oni se bore za
održavanje naših šuma prirodnim te su s pravom zaslužili
naziv nositelja ideje Zagrebačke šumarske škole.


Znanstveni savjetnik dr. Dragutin Pavličevi ć u
radu "Počeci hrvatskoga zadružnog zakonodavstva u
doba bana Josipa Šokčevića (1861-1867)"» ističe da se
pitanje kućnih zadruga nametnulo u Hrvatskoj nakon
ukinuća kmetstva 1848. Značenje tog pitanja prvi je
uočio ban Jelačić, ali klima tog vremena nije bila pogodna
za rješavanje bilo kojeg nacionalnog pitanja pa
tako ni zadružnog. Temelje tog pitanja postaviti će povijesni
Hrvatski sabor iz godine 1861. pod predsjedanjem
bana Josipa Šokčevića. U dugotrajnoj saborskoj
raspravi do izražaja su došli brojni nagomilani problemi
hrvatskog sela, s temeljnim pitanjem o diobi zadruga
i zadružne imovine. Tijekom rasprave iskristalizirao
se kompromisni prijedlog usvojen većinom glasova,
ali nikad prihvaćen od Dvorske kancelarije u Beču.


Član suradnik HAZU dr. Biserka Belicz a piše
rad "Pripreme za reorganizaciju zdravstva u Hrvatskoj
i osnivanje Medicinskog fakulteta u Zagrebu 1861/62"
u kojem ističe daje stanje zdravstva i pokušaj osnivanja
medicinskog fakulteta, veterinarskog i primaljskog
učilišta u doba bana Josipa Šokčevića samo djelomično
proučeno. Za ova istraživanja autorica je koristila
vrlo obilnu prepisku između prof. dr. Josipa Zlatarevića,
baruna Metela Ožegovića i bana Josipa Šokčevića,
nastala u razdoblju između 12. prosinca 1861. i 14.
ožujka 1862. Iz pisama je razvidna velika želja navedenih
da se reorganizira i unaprijedi zdravstvena zaštita u
Hrvatskoj, s posebnim naglaskom o potrebi osnivanja
medicinskog fakulteta u Zagrebu, do čijeg je osnivanja
i otvaranja došlo, na žalost, tek 1917. godine.


Mr. Ana Bilić , asistent, piše rad pod naslovom
"Hrvatsko glumište u vrijeme Bana Josipa Šokčevića".
U radu iznosi podatak daje za vrijeme pojave i ostavke
bana Josipa Šokčevića na političkoj sceni, hrvatsko
glumište, iako u znaku političkih i kulturnih previranja,
obilježeno značajnim teatarskim zbivanjima. Protjerivanjem
njemačkih glumaca od strane zagrebačke publike
i njezine scene, 24. studenoga 1860. uveden je hrvatski
jezik na hrvatsku pozornicu, a Hrvatski sabor
donošenjem prvog kazališnog zakona to potvrđuje
1861. U hrvatskom glumištu toga razdoblja prikazuju
se domaća i prevedena dramska ostvarenja, a po prvi
puta se izvodi Shakespeare, Molicre, Schiler, Goethe,
Goldoni, čime hrvatsko glumište prati najveće domete
europske kazališne scene.


Đuro Vanđura , prof, piše "O romantizmu ili o likovnoj
umjetnosti u doba bana Šokčevića" te ističe da
je u radu predočeno vrlo zanimljivo razdoblje hrvatske
kulture i umjetnosti, s posebnim naglaskom na likovnu
kulturu obilježenu estetikom romantizma. Autor ističe
da su u Šokčevićevom banskom razdoblju svoju djelatnost
započela značajna likovna imena (Kršnjavi i Quiquerez),
osnivaju se crtačke škole po hrvatskim gradovima,
javljaju se putujući slikari i dr.




ŠUMARSKI LIST 11-12/2001 str. 70     <-- 70 -->        PDF

U trećem djelu (str. 379-483) "Životopisni prilozi o
zavičajnim, rodbinskim i obiteljskim korjenima i odnosima",
šest autora (Josip Kljajić, Ružica Kolare
vić-Kovačić, Zlatko Vire, Stjepan Sršan,
Martin Grgurovac i Damir Fi lipo vi ć) pišu o životopisu,
plemstvu, podrijetlu i grbu bana Sokčevića, o
Vinkovcima za banovanja Sokčevića i njegovim posjetima
rodnom gradu i majci, 78. Šokčevićevoj pukovniji
i Osijeku, senjskoj i slavonsko-privlačkoj lozi od
koje potječe Sokčević te o prostorno-povijesnom razvoju
i arhitekturi Vinkovaca onog vremena.


Mr. Josip K1 j aj i ć piše "Životopis bana Josipa Sokčevića",
navodi njegovo porijeklo iz Gunje iz graničarske
obitelji, u kojoj je bilo više časnika i podčasnika.
Sokčević završava vojnu akademiju u Bečkom Novom
Mjestu i odmah počinje s uspješnom vojnom karijerom.
Relativno brzo napreduje, prima odlikovanja, sudjeluje
u ratovima, a car Franjo Josip 1858. g. imenovao gaje
zamjenikom bana J. Jelačića. Nakon izbora za bana,
Šokčevićevo pozivanje na nastavak politike bana Jelačića
te uvođenje hrvatskoga jezika kao službenog uz odstranjivanje
svih oblika germanizacije, izazvalo je u hrvatskoj
javnosti velike simpatije. Isključivanjem Hrvata
iz političkog razgovora o novom ustrojstvu Monarhije
te Austro-Ugarskom nagodbom, vodeće političke struje
(Samostalna narodna stranka s oslonom na Beč i Liberalna
narodna stranka s oslonom na Budim-Peštu) doživjele
su neuspjeh. Tim činom srušeni su politički temelji
Samostalne narodne stranke i bana Sokčevića. Ban podnosi
ostavku i razrješava se banske dužnosti. Umro je u


86. godini života 16. studenog 1896 i pokopan uz sve
vojne počasti na bečkom groblju.
Mr. Ružica Kolarević-Kovačić piše rad "Plemstvo,
podrijetlo i grb bana Josipa Sokčevića". Autorica
ističe daje broj civilnog plemstva u vrijeme bana Sokčevića
bio u neprestanom opadanju, ponajprije zbog migracija
uvjetovanih turskim napadom. Brojna ratna odlikovanja
svrstali su ga u red ratnog plemstva te mu omogućili
uzvišenje u stalež austrijskih baruna. Nakon odlaska
s banske dužnosti odlikovanje križem Leopoldovog
reda, a kako nije imao nasljednika, plemstvo je prestalo
s njim. U radu su doneseni opisi grbovnice, grba, čuvara
grba, nakit i plašt baruna Sokčevića.


Mr. Zlatko Vire, arhivist piše "Vinkovci za banovanja
Josipa Sokčevića, njegovi posjeti rodnome gradu
i majci" u kojemu prikazuje Vinkovce u prvoj polovici


XIX. stoljeća gdje je u to vrijeme 37 % stanovništva
uključeno u vojnu službu. O Šokčeviću kao đaku brinuli
su se njegovi ujaci iz poznate časničke obitelji Colic.
Prigodom posjeta majci i rodnom gradu, posjećivao
je Gimnaziju i interesirao se za njezin rad. Autor
smatra daje Sokčević jedna od najvažnijih povijesnih
ličnosti što su ih Vinkovci dali Hrvatskoj.
Dr. Stjepan Sršan piše rad "78. Šokčevićeva pukovnija
i Osijek" u kojem prikazuje povijest 78. pješa


čke pukovnije baruna J. Sokčevića od osnutka 1859.,
do podignuća spomenika Hrvatski domobran u Osijeku
1898. Pukovnija je bila sastavni dio obrane Hrvatske,
posebice nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. godine.


Martin Grgurovac piše rad "Senjska i Slavonsko-
privlačka loza obitelji Čolić, s osvrtom na podrijetlo
banove majke Elize Sokčević, rođene Čolić" u kojem
ističe daje to visokoobrazovana i bogata plemićka
obitelj Čolić, koja seže još u 15. stoljeće. Jedan ogranak
seli u Dubrovnik, zatim u Veneciju, a potom u 16.
stoljeću u Senj. Njena privlačka loza je u okvirima Austrijske
Monarhije izgradila uspješene vojne karijere.
Kapetan Kuzma Čolić sa svojih pet sinova s uspješnom
vojnom karijerom predstavlja temeljnu obitelj iz kojih
majka baruna J. Sokčevića Eliza Sokčević, rođena Čolić
vuče svoje podrijetlo.


Damir Filipović, dipl. ing. arh. piše rad "Prostorno-
povijesni razvoj i arhitektura Vinkovaca u drugoj
polovici XIX. stoljeća" u kojem ističe da su Vinkovci
jedan od najstarijih europskih naselja. Današnji
izgled dobivaju u 18. stoljeću, u vrijeme osnivanja Vojne
granice. Godine 1766. Vinkovci dobivaju status vojnog
komuniteta s pravnim i ekonomskim povlasticama.
Prostorno-povijesni razvoj grada sredinom i krajem
XIX. stoljeća može se dobro pratiti na detaljnim
katastarskim kartama toga vremena.


Prilozi (str. 487-511) sadrže "Pozdravnu riječ akademika
Dušana Klepca prigodom otvaranja izložbe
Hrvatski ban Josip Sokčević u Vinkovcima", zatim
"Katalog izložbe ban Josip Sokčević" urednice Kataloga
dr. Katice Čorkalo i autora izložbe dr. Vladimira
Horvata te "Kazalo osoba".


Knjiga "Hrvatski ban josip Sokčević" predstavlja
vrijedan znanstveni doprinos boljem poznavanju za Hrvatsku
vrlo značajnog vremena i osoba u drugoj polovici
XIX. stoljeća. Središnja politička, vojna i rodoljubna
ličnost toga vremena je ban Josip Sokčević, koji je
dao veliki prinos svekolikom razvoju ondašnje Hrvatske
i njenom značajnom približavanju razvijenim zemljama
Središnje Europe. Upravo za vrijeme sedmogodišnjeg
Šokčevićevog banovanja mnoga pozitivna događanja na
polju hrvatske znanosti, umjetnosti i gospodarstva svrstavaju
ga među uspješne i povijesne ličnosti.


Šumarstvo Hrvatske za vrijeme Sokčevića dobiva
zaslužno mjesto u obrazovanju, znanosti i gospodarstvu,
upravo ono mjesto kojemu po svim europskim
kriterijima i pripada. O tome najbolje svjedoče radovi
uvaženih šumarskih stručnjaka koji su objavljeni u
ovoj vrijednoj knjizi.


Prof. dr. se. dr. h. c. Slavko Matić