DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2001 str. 67 <-- 67 --> PDF |
JOSIP SOKCEVIC Barun, general i hrvatski ban Vinkovci, 1811Šokčevićevi su podrijetlom iz stare seljačke graničarske obitelji u Gunji. Graničarskoj vojsci Austrijske monarhije dali su veći broj časnika i dočasnika. Prvi se znatnije izdignuo Marko Sokčević, natporučnik Brodske graničarske pukovnije, koji je godine 1777. dobio austrijsko plemstvo. Njegov pranećak Josip Sokčević služio je kao časnik u raznim austrijskim vojnim jedinicama. Vrlo brzo napredovao je u službi, te je već s 39 godina postao general bojnik. Godine 1858. imenovanje zamjenikom oboljelog bana Jelačića, a 1860. banom Hrvatske i Slavonije. Predsjedao je Banskoj konferenciji (1860-1861) i Hrvatskim saborima godine 1861. i 1865. Uveo u službenu uporabu hrvatski jezik. U hrvatskom političkom životu Sokčević zastupa proaustrijsko, tj. protuugarsko usmjerenje. Kada je Hrvatski sabor godine 1867. zbog neriješenih hrvatskougarskih odnosa odbio poslati svoje predstavnike na krunidbu u Peštu, Josip Sokčević se odrekao banske časti. (Tekst s izložbe HRVATSKI BAN JOSIP SOKČEVIĆ, priređene prilikom znanstvenog skupa). HRVATSKI BAN v \JC9LMT tj\JJWJ>Et v *VJ - Beč, 1896. U pozdravnoj riječi predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademika Ivana Supeka je, pored ostalog, posebno istaknuto daje Sokčević uz Jelačića bio odan Bečkome dvoru, ali to nije značilo anuliranje i poništavanje hrvatstva. On je shvatio već 1867. godine da stvaranje Austro-ugarske ruši stari ideal Habsburgovaca, a to je načelo univerzalnosti u odnosu na nacije, a tim činom uvodi se načelo nacionalnosti te istovremeno stavlja u inferioran položaj sve slavenske narode. Sokčević, koji je bio ban od 1860. do 1867, dao je ostavku u trenutku kada je stvorena Austro-ugarska, u znak protesta, kao što je taj protest izrazio i Sabor 1867. godine. U pozdravnoj riječi voditelja Centra za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Vinkovcima, akademika Dušana Klepca, posebno je istaknuto daje Josip Sokčević, nakon imenovanja hrvatskim banom (19. lipnja 1860.) prilikom svog dolaska u Zagreb (12. prosinca 1860.) izjavio, da se ima u škole i urede uvesti hrvatski umjesto njemačkog jezika. Iste godine (19. studenoga 1860.) počelo je s radom Kr. gospodarsko-šumarsko učilište u Križevcima, prvo takvo učilište u Austrijskoj monarhiji, gdje se predavalo na hrvatskom jeziku. Za vrijeme sedmogodišnjeg Sokčevićevog banovanja utemeljena je i oživotvorena Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Sve to i mnogi drugi vrijedni događaji daju hrvatskom banu Josipu Šokčeviću značajno mjesto u hrvatskoj povijesti, poglavito u povijesti hrvatske znanosti i umjetnosti i narodnog gospodarstva. Pozdravna riječ biskupa đakovačkog i srijemskog Msgr. Cirila Kosa, temeljila se na zadovoljstvu što se zaslužni ljudi iz naše prošlosti otimaju iz zaborava i postavljaju na zasluženo postolje. U pozdravnoj riječi župana Vukovarsko-srijemske županije Vlade O š u s t a, ističe se da mlađe generacije, iz dostupne literature nisu mogle ništa saznati o liku i djelu Josipa Šokčevića. Zbog toga shvaća i pozdravlja odluku o održavanju ovoga skupa. U pozdravnoj riječi gradonačelnika Vinkovaca dr. Dražena Š v a g e 1 j a, ističe se da će ovaj skup napokon odrediti mjesto i značaj ovog hrvatskog velikana. U prvom dijelu (str. 19-138) "U središtu hrvatske državne politike šezdesetih godina XIX stoljeća" pet autora (Dubravko J e 1 č i ć, Mirko Va 1 e n t i ć, Agneza Szabo, Jelena Borošak-Marijanović, Stanislav Marijanović i Katica Čorka 1 o) pišu o odnosima bana Šokčevića i Hrvatskog sabora 1861., političkim pogledima bana Josipa Šokčevića, politici Samostalne |