DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/2001 str. 69 <-- 69 --> PDF |
svima, a nakon njega car više nije imenovao banom čovjeka koji je kao Šokčević imao vojnu i građansku vlast. Organizirao je 1864. veliku gospodarsku izložbu u Zagrebu, želio je da dođe do izgradnje željezničke pruge vlastitim sredstvima te 1862. organizira željezničku konferenciju. Sustavno radi na rješavanju gospodarskih pitanja smatrajući Hrvatima i Srbe u Hrvatskoj. U katalogu izložbe 1864. koju je otvorio Srbi se politički uvrštavaju u Hrvate, ali im se priznaje posebna vjera. Tu politiku već 1865. i 1866. nije moguće provoditi, jer Srbi traže status naroda u Hrvatskoj. Nesloga Hrvata i Srba ide u prilog Mađarima, koji Hrvatsko-ugarskom nagodbom preuzimaju gospodarska pitanja u svoje ruke. Akademik Dušan K1 e p a c u svom radu "Hrvatsko šumarstvo u drugoj polovici XIX. stoljeća" ističe daje to vrijeme vrlo značajno za hrvatsko šumarstvo. Osnivanjem Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva 1846. godine, hrvatsko šumarstvo dobiva zamah u razvoju. To se vidi po Zakonu o šumama 1852., koji je u Hrvatskoj stupio na snagu 1858. godine. Dvije godine kasnije, tj. 1860. osniva se u Križevcima Gospodarsko i šumarsko učilište. U to je vrijeme Josip Šokčević imenovan hrvatskim banom. Za njegovo vrijeme utemeljena je i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Hrvatsko Sveučilište osnovano je 1874. i djelovalo je s tri fakulteta - Pravnim, Bogoslovnim i Mudroslovnim. Nakon pripojenja Vojne Krajine banskoj Hrvatskoj (1881), površina Hrvatske iznosi 45.532 km2 s 15.325 km2 šuma. Znanstveni i stručni časopis Šumarski list počinje izlaziti 1877. godine i neprekidno izlazi do danas. Godine 1894. zakonom se uređuje šumarska služba kod političke uprave, a 1898. godine osnovana je šumarska akademija koja je bila prislonjena na Mudroslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Prof. dr. Rudolf Sab ad i u radu "Šumarska politika u Hrvatskoj s posebnim osvrtom na vrijeme bana baruna Josipa Šokčevića (1860-1867)" piše da je u vrijeme Kossuthova ustanka Hrvatska već doživjela preporod nacionalne svijesti. Za vrijeme bana Josipa Šokčevića dolazi do razvojačenja Vojne granice te su postavljeni imovinsko-pravni temelji razvojačenja. Po navodu autora, podjela između vlastele i kmetova te države i graničara u osnovi je bila poštena. Godinu dana nakon Šokčevićevog preuzimanja banske dužnosti, u Hrvatskoj postaje važećim Zakon o šumama iz 1852. kojim je zajamčena potrajnost šuma i prihoda. Sedamdesetih godina prošloga stoljeća dolazi do odredaba o šumarskom osoblju, školskoj izobrazbi, stručnim ispitima, časnom obavljanju poslova te o odgovornosti i napredovanju u službi. Osniva se Hrvatska šumarska akademija, a hrvatski stručnjaci stječu znanja na fakultetima u Münchenu, Beču i drugdje. Oni se bore za održavanje naših šuma prirodnim te su s pravom zaslužili naziv nositelja ideje Zagrebačke šumarske škole. Znanstveni savjetnik dr. Dragutin Pavličevi ć u radu "Počeci hrvatskoga zadružnog zakonodavstva u doba bana Josipa Šokčevića (1861-1867)"» ističe da se pitanje kućnih zadruga nametnulo u Hrvatskoj nakon ukinuća kmetstva 1848. Značenje tog pitanja prvi je uočio ban Jelačić, ali klima tog vremena nije bila pogodna za rješavanje bilo kojeg nacionalnog pitanja pa tako ni zadružnog. Temelje tog pitanja postaviti će povijesni Hrvatski sabor iz godine 1861. pod predsjedanjem bana Josipa Šokčevića. U dugotrajnoj saborskoj raspravi do izražaja su došli brojni nagomilani problemi hrvatskog sela, s temeljnim pitanjem o diobi zadruga i zadružne imovine. Tijekom rasprave iskristalizirao se kompromisni prijedlog usvojen većinom glasova, ali nikad prihvaćen od Dvorske kancelarije u Beču. Član suradnik HAZU dr. Biserka Belicz a piše rad "Pripreme za reorganizaciju zdravstva u Hrvatskoj i osnivanje Medicinskog fakulteta u Zagrebu 1861/62" u kojem ističe daje stanje zdravstva i pokušaj osnivanja medicinskog fakulteta, veterinarskog i primaljskog učilišta u doba bana Josipa Šokčevića samo djelomično proučeno. Za ova istraživanja autorica je koristila vrlo obilnu prepisku između prof. dr. Josipa Zlatarevića, baruna Metela Ožegovića i bana Josipa Šokčevića, nastala u razdoblju između 12. prosinca 1861. i 14. ožujka 1862. Iz pisama je razvidna velika želja navedenih da se reorganizira i unaprijedi zdravstvena zaštita u Hrvatskoj, s posebnim naglaskom o potrebi osnivanja medicinskog fakulteta u Zagrebu, do čijeg je osnivanja i otvaranja došlo, na žalost, tek 1917. godine. Mr. Ana Bilić , asistent, piše rad pod naslovom "Hrvatsko glumište u vrijeme Bana Josipa Šokčevića". U radu iznosi podatak daje za vrijeme pojave i ostavke bana Josipa Šokčevića na političkoj sceni, hrvatsko glumište, iako u znaku političkih i kulturnih previranja, obilježeno značajnim teatarskim zbivanjima. Protjerivanjem njemačkih glumaca od strane zagrebačke publike i njezine scene, 24. studenoga 1860. uveden je hrvatski jezik na hrvatsku pozornicu, a Hrvatski sabor donošenjem prvog kazališnog zakona to potvrđuje 1861. U hrvatskom glumištu toga razdoblja prikazuju se domaća i prevedena dramska ostvarenja, a po prvi puta se izvodi Shakespeare, Molicre, Schiler, Goethe, Goldoni, čime hrvatsko glumište prati najveće domete europske kazališne scene. Đuro Vanđura , prof, piše "O romantizmu ili o likovnoj umjetnosti u doba bana Šokčevića" te ističe da je u radu predočeno vrlo zanimljivo razdoblje hrvatske kulture i umjetnosti, s posebnim naglaskom na likovnu kulturu obilježenu estetikom romantizma. Autor ističe da su u Šokčevićevom banskom razdoblju svoju djelatnost započela značajna likovna imena (Kršnjavi i Quiquerez), osnivaju se crtačke škole po hrvatskim gradovima, javljaju se putujući slikari i dr. |