DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2001 str. 7 <-- 7 --> PDF |
S. Matić. Đ. Raušt, Z. Seletković. Ž. Španjol. 1. Anić. M. Oršanić, 1. Tikvić. D. Barićcvić: PRILOG POZNAVANJU ... Šumarski list br. 11-12, CXXV (2001). 583-598 Trinajstić (1996) navodi na osnovi svih dosadašnjih istraživanja, da vaskularna flora Kornata broji zasada 537 taksona, od kojih 515 samoniklih i 22 uzgojena. Kornatsko otočje samo naizgled izgleda kao pusti kamenjar. Može se uočiti da je biljni pokrov na svim otocima razvijen u određenom tipu vegetacije, u nekome od degradacijskih stadija klimazonalne asocijacije. Smanjenjem pašarenja na otocima primjetno je nadiranje drvenastih vrsta, što predstavlja sukcesiju prema prvotnoj šumi crnike npr. Pistacia terebinthus, Rubus ulmifolius, Paliuretum adviaticum, Cisto-Ericetum arboreae, Pistacia lentiscus, Myrtus communis i dr. (Gazi -Boskova &Bedalov, 1983). Jedini nešto veći kompleks crnikovih šuma, u uzgojnom obliku panjače, nalazimo na sjevernim padinama Kornata, a fragmentarno nalazimo manje ostatke devastiranih crnikovih šuma i na otocima Vodenjak, Lavsa, Piškera, Veli Rašip, Žut (Gazi -Boskov a & B e d a 1 o v, 1983), te na otocima Balun i Levrnaka. Osim ostataka crnikovih šuma značajne su i kulture alepskog bora (Pinus halepensis) i pinije (Pinuspined) na otoku Levrnaka. Značajno je to da alepski bor kao pionirska vrsta postupno osvaja okolne površine, te se zamijećuje njegovo širenje i na drugim otocima npr. Žut, Provarse, Katina. VLASTITA ISTRAŽIVANJA - Investigation results Polovicom mjeseca lipnja 1995. godine, boraveći na su obavili vegetacijska, ekološka i strukturna istraživapodručju N.P. Kornati te Parka prirode Telašćica, autori nja. Rezultati istraživanja dani su prema lokalitetima. N. P. Kornati, otok Balun - Kornati National Park, Island Balun Na otoku Balunu istraživanja su obavljena na degradiranoj panjači, koja je na sjeverozapadnoj ekspoziciji ipak donekle razvijena, dok na zapadnoj ekspoziciji izostaju i takvi oblici. Iz grmova crnike visokih 5-6 m izbija po koje ljepše stablo, a između grmova javlja se Pistacia lentiscus u obliku jastučastog grma koja zauzima prostore između većih grupa hrasta crnike. Dominira na plješinama i na nju treba računati kod stvaranja mikroklime kako tla tako i zraka. Javlja se po koji grm Juniperus macrocarpa i to je uglavnom sve od raslinstva. Na pokusnoj plohi površine 100 irr izmjereno je 20 izbojaka crnike u debljinskom stupnju 2 cm, 24 izbojka u debljinskom stupnju 4 cm i 4 izbojka u debljinskom stupnju 6 cm. To je ukupno 48 izbojaka odnosno 4800 crnikovih izbojaka po hektaru. Slika 2. Sječa šuma za potrebe ogtijeva, otok Balun Figure 2 Felling a forest for fuelwood, the island of Balun Slika 1. Panjača hrasta crnike {Quercus ilex), otok Balun Figure 1 Coppice of holm oak (Quercus ilex), the island of Balun Nagibi su različiti, uz samo more su strmiji sa blažim prijelazima na drugu stranu otoka. Naglašeni oblici vapnenca dominiraju u profilu, a između oštrih ka- Slika 3. Prirodna sukcesija alepskog bora (Pinus halepensis) Figure 3 Natural succession of Aleppo pine (Pinus halepensis) menih blokova nađe se ponešto tla. Relativno užitno svjetlo ispod grmova crnike iznosilo je 9,61 %. |