DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2001 str. 70 <-- 70 --> PDF |
U trećem djelu (str. 379-483) "Životopisni prilozi o zavičajnim, rodbinskim i obiteljskim korjenima i odnosima", šest autora (Josip Kljajić, Ružica Kolare vić-Kovačić, Zlatko Vire, Stjepan Sršan, Martin Grgurovac i Damir Fi lipo vi ć) pišu o životopisu, plemstvu, podrijetlu i grbu bana Sokčevića, o Vinkovcima za banovanja Sokčevića i njegovim posjetima rodnom gradu i majci, 78. Šokčevićevoj pukovniji i Osijeku, senjskoj i slavonsko-privlačkoj lozi od koje potječe Sokčević te o prostorno-povijesnom razvoju i arhitekturi Vinkovaca onog vremena. Mr. Josip K1 j aj i ć piše "Životopis bana Josipa Sokčevića", navodi njegovo porijeklo iz Gunje iz graničarske obitelji, u kojoj je bilo više časnika i podčasnika. Sokčević završava vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu i odmah počinje s uspješnom vojnom karijerom. Relativno brzo napreduje, prima odlikovanja, sudjeluje u ratovima, a car Franjo Josip 1858. g. imenovao gaje zamjenikom bana J. Jelačića. Nakon izbora za bana, Šokčevićevo pozivanje na nastavak politike bana Jelačića te uvođenje hrvatskoga jezika kao službenog uz odstranjivanje svih oblika germanizacije, izazvalo je u hrvatskoj javnosti velike simpatije. Isključivanjem Hrvata iz političkog razgovora o novom ustrojstvu Monarhije te Austro-Ugarskom nagodbom, vodeće političke struje (Samostalna narodna stranka s oslonom na Beč i Liberalna narodna stranka s oslonom na Budim-Peštu) doživjele su neuspjeh. Tim činom srušeni su politički temelji Samostalne narodne stranke i bana Sokčevića. Ban podnosi ostavku i razrješava se banske dužnosti. Umro je u 86. godini života 16. studenog 1896 i pokopan uz sve vojne počasti na bečkom groblju. Mr. Ružica Kolarević-Kovačić piše rad "Plemstvo, podrijetlo i grb bana Josipa Sokčevića". Autorica ističe daje broj civilnog plemstva u vrijeme bana Sokčevića bio u neprestanom opadanju, ponajprije zbog migracija uvjetovanih turskim napadom. Brojna ratna odlikovanja svrstali su ga u red ratnog plemstva te mu omogućili uzvišenje u stalež austrijskih baruna. Nakon odlaska s banske dužnosti odlikovanje križem Leopoldovog reda, a kako nije imao nasljednika, plemstvo je prestalo s njim. U radu su doneseni opisi grbovnice, grba, čuvara grba, nakit i plašt baruna Sokčevića. Mr. Zlatko Vire, arhivist piše "Vinkovci za banovanja Josipa Sokčevića, njegovi posjeti rodnome gradu i majci" u kojemu prikazuje Vinkovce u prvoj polovici XIX. stoljeća gdje je u to vrijeme 37 % stanovništva uključeno u vojnu službu. O Šokčeviću kao đaku brinuli su se njegovi ujaci iz poznate časničke obitelji Colic. Prigodom posjeta majci i rodnom gradu, posjećivao je Gimnaziju i interesirao se za njezin rad. Autor smatra daje Sokčević jedna od najvažnijih povijesnih ličnosti što su ih Vinkovci dali Hrvatskoj. Dr. Stjepan Sršan piše rad "78. Šokčevićeva pukovnija i Osijek" u kojem prikazuje povijest 78. pješa čke pukovnije baruna J. Sokčevića od osnutka 1859., do podignuća spomenika Hrvatski domobran u Osijeku 1898. Pukovnija je bila sastavni dio obrane Hrvatske, posebice nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. godine. Martin Grgurovac piše rad "Senjska i Slavonsko- privlačka loza obitelji Čolić, s osvrtom na podrijetlo banove majke Elize Sokčević, rođene Čolić" u kojem ističe daje to visokoobrazovana i bogata plemićka obitelj Čolić, koja seže još u 15. stoljeće. Jedan ogranak seli u Dubrovnik, zatim u Veneciju, a potom u 16. stoljeću u Senj. Njena privlačka loza je u okvirima Austrijske Monarhije izgradila uspješene vojne karijere. Kapetan Kuzma Čolić sa svojih pet sinova s uspješnom vojnom karijerom predstavlja temeljnu obitelj iz kojih majka baruna J. Sokčevića Eliza Sokčević, rođena Čolić vuče svoje podrijetlo. Damir Filipović, dipl. ing. arh. piše rad "Prostorno- povijesni razvoj i arhitektura Vinkovaca u drugoj polovici XIX. stoljeća" u kojem ističe da su Vinkovci jedan od najstarijih europskih naselja. Današnji izgled dobivaju u 18. stoljeću, u vrijeme osnivanja Vojne granice. Godine 1766. Vinkovci dobivaju status vojnog komuniteta s pravnim i ekonomskim povlasticama. Prostorno-povijesni razvoj grada sredinom i krajem XIX. stoljeća može se dobro pratiti na detaljnim katastarskim kartama toga vremena. Prilozi (str. 487-511) sadrže "Pozdravnu riječ akademika Dušana Klepca prigodom otvaranja izložbe Hrvatski ban Josip Sokčević u Vinkovcima", zatim "Katalog izložbe ban Josip Sokčević" urednice Kataloga dr. Katice Čorkalo i autora izložbe dr. Vladimira Horvata te "Kazalo osoba". Knjiga "Hrvatski ban josip Sokčević" predstavlja vrijedan znanstveni doprinos boljem poznavanju za Hrvatsku vrlo značajnog vremena i osoba u drugoj polovici XIX. stoljeća. Središnja politička, vojna i rodoljubna ličnost toga vremena je ban Josip Sokčević, koji je dao veliki prinos svekolikom razvoju ondašnje Hrvatske i njenom značajnom približavanju razvijenim zemljama Središnje Europe. Upravo za vrijeme sedmogodišnjeg Šokčevićevog banovanja mnoga pozitivna događanja na polju hrvatske znanosti, umjetnosti i gospodarstva svrstavaju ga među uspješne i povijesne ličnosti. Šumarstvo Hrvatske za vrijeme Sokčevića dobiva zaslužno mjesto u obrazovanju, znanosti i gospodarstvu, upravo ono mjesto kojemu po svim europskim kriterijima i pripada. O tome najbolje svjedoče radovi uvaženih šumarskih stručnjaka koji su objavljeni u ovoj vrijednoj knjizi. Prof. dr. se. dr. h. c. Slavko Matić |