DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2001 str. 78     <-- 78 -->        PDF

Problematika vezana za ulogu šumskih zaliha na
razvoj planinskih područja je vrlo složena, pogotovo u
odnosu na značajne socijalekonomske promjene posljednjih
godina, koje nevjerojatnom brzinom mijenjaju
značaj šumskih resursa i njihov utjecaj na ruralne
sredine. Zbog toga i upravljanje šumskim resursima
treba biti usmjereno razvoju tih sredina na lokalnoj
razini, gdje je vrlo važno ohrabriti tržišne tendencije
poboljšanjem kvalitete proizvoda.


Sve češće se nameće zabrinutost na koji način šumarstvo
može održati korak s brzom evolucijom svjetske
ekonomije. Pored potrebe za održanjem razine proizvodnje
drvne mase sve više je naglašena potreba za
održanjem ravnoteže između te proizvodnje i socijalekonomskog
gledišta vezanog za očuvanje ekoloških
vrijednosti. Do danas su samo neke slučajne tendencije
išle u korist planinskih područja i to u glavnom poslije
štetnih događaja koji bi mogli ugroziti šire zone.
Odnos između urbanih i ruralnih područja tj. planine i
ravnice ne bi trebao biti važan samo za one koji su
ostali živjeti u planini, već bi trebao biti interes cijeloga
društva.


Po ekonomskim načelima razvoj konkurentskog
tržišta ovisi o porastu potražnje za proizvodima određenog
područja. Očito je da glavne prizvode koje
može ponuditi planinsko područje treba vidjeti u
razvoju planinskog (naturalističkog) turizma, drvne
industrije i zanatstva.


Planinski turizam može biti izvor prihoda i zaposlenosti,
ali može i negativno djelovati na ravnotežu unutar
regije. Potrebno je turističke aktivnosti uključivati s
posebnom pozornošću, radi socijalnog i kulturnog odnosa,
lokalnog stanovništva i očuvanja raznolikosti i
više funkcionalnosti ekonomske aktivnosti.


Drvna industrija i zanatstvo u planinskim područjima
ne može se usporediti s velikim drvnoindustrijskim
kompleksima koji se nalaze u ostalim dijelovima
Italije. Proizvodi te lokalne industrije i zanatstva nisu
visokog stupnja obrade i orijentirani su uglavnom na
lokalno tržište. Drvo kao izvor energije nalazi primjenu
u lokalnim kućanstvima, a također je još uvijek
razvijena uporaba drveta u vinogradarstvu i poljodijeljstvu,
ali je već česta zamjena betonskim proizvodima.


Posljednjih godina glavni instrumenti politike razvoja
ruralnih sredina posebno su orijentirani na planinska
područja, a obuhvaćeni su u dva programa: zajednički
program "LEADER+" i projekt "Apenini - park
Europe".


"LEADER+" je integralni program usmjeren razvoju
ruralnih sredina, koji promovira strategiju razvoja
na lokalnoj razini preko planova razvoja na bazi resursa
koji su specifični za određeno područje. U tom programu
ključnu ulogu imaju šumski resursi planinskog
područja.


Projekat "Apenini park Europe" koncipiran je na
očuvanju prirode u planinskim zonama gdje se nalazi
najviše zaštićenih predjela. Stvarni cilj je uspjeti uskladiti
politiku sprovođenja zaštite parka i okoliša s lokalnim
razvojem. Ovaj program u prvoj fazi predviđa
niz pilot projekata s raznim sadržajima kao što su
razvoj turističkog sektora, zatim zanatstva, malog
poduzetništva i raznih servisnih služba za domaće
stanovništvo i turiste.


Svaki od ovih modela razvoja treba imati za cilj
poboljšanje uvijeta života, što će ubrzati revitalizaciju
tih područja, a to je više stvar politike nego tehničke i
ekonomske povoljnosti.


Paolo Casanova, Anna Memo 1 i: Šljuka - korištenje
šumskog staništa u području Apenina
Toskane i Romanje


U Italiji (kao i u mnogim drugim zemljama) ne postoje
precizne informacije o dinamici seljenja i gustoći
populacije ptica selica. Tome je uzrok heterogenost njihove
rasprostranjenosti u predjelima gnježđenja i zimovanja.
Razna dosadašnja istraživanja nisu dala realne
procjene o gustoći promatranih populacija, već se
zaključci o brojnom stanju donose na bazi broja odstreljenih
jedinka.


Među pticama selicama svakako najvažnije mjesto
zauzima šljuka (Scolpax rusticola L. 1758) koja pripada
porodici Scolopacideae, red Caradriiforme. Italija
predstavlja posebno važnu zonu za prelet i zimovanje
šljuka, ali je posljednjih stoljeća registrirano smanjenje
njihove prisutnosti. To smanjenje ne bi trebalo pripisati
pretjeranom izlovu već prije svega velikim promjenama
ambijenta koje uzrokuju sve kraće zadržavanje
šljuka prilikom selidbenih zaustavljanja. Napuštanje
poljoprivrednih površina i prestanak njihovog gnojenja,
nedovoljni šumsko-uzgojni radovi koji uzrokuju
starenje panjača i rast nekorisnih vrsta (razni grmovi u
šumi i Brachipodiumpinnatum na napuštenim pašnjacima)
nepovoljno djeluju na trajanje zaustavljanja
šljuka prilikom selidbe, jer nalaze sve manje hrane u
izmjenjenim uvjetima.


Šljuke dolaze u Italiju u širokoj fronti i nakon prelaza
središnjih Apenina jedan dio leti prema južnim obalama
Tirenskog mora a drugi dio prema Sardiniji, Korzici
i Alžiru. Trajanje zaustavljanja ovisi o klimatskim
uvjetima (vjetar, temperatura i kiša) i prikladnosti terena
za traženje hrane.


Istraživanja vršena u trogodišnjem razdoblju od
1998. do 2000. g. nastavak su istraživanja koje je vršio
Casanova i dr. 1991 -1993. g. i imaju za cilj da prošire
saznanja o ulozi staništa na trajanje preleta poslije
gnježđenja (jesenski prelet) i prije gnježđenja (proljetni
prelet).