DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 101 <-- 101 --> PDF |
U "ostale šumske zone" uključene su površine s pojedinačnim stablima i grmovima koji pokrivaju od 5-10 % površine a visina im je manja od 5 m. "Stabla izvan šume" su površine s pojedinačnim stablima, drvoredi i nasadi u ruralnim sredinama. Po podacima FRA 2000 površina šuma na svijetu iznosi 38,6 milijuna km2, sa sljedećim rasporedom: kontinent, podkontinent površina u milijunima km2 Afrika 6,5 Oceanija 2,0 Azija bez Ruske federacije 5,4 Ruska federacija 8,5 Europa bez Ruske federacije 1,9 Italija 0,1 Sjeverna Amerika 5,3 Centralna Amerika i Karibi 0,2 Južna Amerika 8,7 Ukupno 38,6 Prije 10 godina taje zaliha iznosila 39,5 milijuna km2. To znači daje u 10 godina smanjena površina za 2 % ili 9 milijuna ha godišnje, ali u praksi godišnje se uništi više od 15 milijuna ha prirodnih šuma, i to osobito u tropskim predjelima gdje se taj gubitak samo djelomično pokriva novim kulturama. U umjerenom pojasu situacija je povoljnija, jer se površina šuma povećava za 3 milijuna ha godišnje, dijelom zbog novih pošumljavanja (1/3) i zbog širenja šuma na napuštene površine (2/3). Autori naglašavaju da ovi podaci daju samo red veličina i ne mogu se upotrebljavati za operativne planove, jer bez inventarizacije i kvalitetnijih podataka (iz zemalja u razvoju, a i nekih razvijenih npr. Italija), kvalitetna procjena nije moguća. Po procjenama Italija ima 100 028,64 km2 šuma, 1 330 km2 plantaža, 9 850 km2 ostalih šumskih zona. Godišnje povećanje šumskih površina za razdoblje od 1990-2000 g iznosi 29 500 ha. Enrico L. De Capua: Prirodna otpornost drveta poljskog jasena (Fraxinus oxyphylla Bieb, F. oxycarpa Gaertn., F. angustifolia L.) iz Toskane na napad gljiva bazidiomiceta Autor opisuje ovaj jasen kao jednu vrstu (te su latinski nazivi sinonimi) koja je slična gorskom (bijelom) jasenu (F. excelsior), pa ga mnogi autori smatraju njegovom varijacijom. Kao osnovnu razliku autor navodi boju pupova koji su kod ovog jasena smeđi ili smeđe žutkasti, dok su kod F. excelsior crni, a postoje i minimalne razlike u obliku lista i sjemenke. To je heliofilna, termofilna i više kserofilna vrsta nego F. excelsior. U Italiji zauzima u raznim formama izrazito južna, mediteranska područja i otoke gdje zamjenjuje F. excelsior. Na Siciliji se uzgaja radi produkcije mane koja služi za medicinske svrhe. Drvo jasena ima bijeliku i srž koji su raspoređeni u različitim omjerima. Proljetno drvo je porozno s vidljivim trahejama, dok kasno drvo ima guste i sitne traheje. Drvo je teže i čvršće nego drvo F. excelsior. Vrlo elastično i zbog te kvalitete se mnogo upotrebljava u proizvodnju sportske opreme, a u prošlosti se upotrebljavalo u avionskoj i automobilskoj industriji. Istraživanja su vršena radi boljeg poznavanja ove vrste, čije mjesto u sistematizaciji nije precizno određeno, najviše zbog raskidanog areala i različitih forma koje još nisu detaljno istražene. Važno je upoznati karakteristike drveta ove vrste, a određivanje prirodne trajnosti i otpornosti daju korisne elemente u svrhu povećanja tehnološke uporabe drveta. Pod nazivom "prirodna otpornost" smatra se rezistencija drveta na destrukciju koju uzrokuju ksilofagne gljive. Ta otpornost ovisi o učešću fungicidnih i insekticidnih sastojaka u drvetu srži, koje u pravilu bjelika nema. Istraživanja pokazuju da ti sastojci mogu varirati u raznim zonama drveta i najviše ih ima u središnjim i bazalnim dijelovima debla. Ti sastojci mogu biti toksični za pojedine vrste gljiva, a netoksični za druge, pa trajnost drveta ovisi o vrsti gljive. U umjerenim zonama najčešći su napadi od gljiva bazidiomiceta koje često uzrokuju destrukciju drveta. Prirodna otpornost na gljive daje podatke o mogućnosti uporabe drveta u određenim okolnostima. Na rasprostranjenost i aktivnost gljiva znatan utjecaj ima temperatura, oborine i karakteristike terena. Medu najpoznatije gljive koje uzrokuju destrukciju drveta spadaju: Coniophora puteana, Gloeophyllum trabeum i Trametes versicolor. Prve dvije uglavnom napadaju celulozu, dajući drvetu tamnu boju zbog većeg učešća lignina. U uznapredovanoj fazi drvo ima duboke pukotine u uzdužnom i poprečnom smjeru i smanjenje volumena. Gljiva Gloeophyllum trabeum napada stojeća stabla, oboreno drvo i drvne prizvode ugrađene u vanjske i unutarnje dijelove građevinskih konstrukcija. Trametes versicolor uzrokuje bijelu trulež na drvetu listača (rijetko četinjača). Napada najprije lignin, zatim celululozu i ugljikohidrate. Napada trupce i panjeve te drvne proizvode u određenim intervalima temperture i vlage. Studij trajnosti (prirodne otpornosti) vršen je u laboratoriju po normama UNI EN 113 "Utvrđivanje praga učinkovitosti sredstava za zaštitu drveta protiv djelovanja ksilofagnih gljiva" i EN 350/1 "trajnost drveta i drvnih proizvoda i klasifikacija prirodne otpornosti drveta". Trajnost drveta ocjenjivana je na bazi gubitka drvne mase u odnosu na suhu tvar drveta nakon napada gljive u određenim kontroliranim uvjetima. Na temelju tih kriterija drvo se svrstava u 5 kategorija, od vrlo otpornih do neotpornih vrsta. Tom prilikom korišteni su i |