DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 102 <-- 102 --> PDF |
uzorci bukve kao kontrolni primjerci. Otpornost je istražena na sve važnije vrste ksilofagnih gljiva. Po tim pokusima drvo ovog jasena spada u vrstu koja je vrlo lako napadnuta od raznih vrsta gljiva i spada u četvrtu kategoriju "slabo otporno". Nema očitih razlika u uzorcima uzetima s raznih stabala i raznih pozicija debla. Preporuča se da se drvo koristi za unutrašnja opremanja objekata, gdje vlažnost ne prelazi 18 % i gdje nije potrebno upotrebljavati zaštitna sredstva. Za primjenu u vanjskim konstrukcijama, potrebna su zaštitna sredstva koja ovo drvo prima bolje nego F. excelsior. Vittorio Seu, Marco Bosco, Franco Favilli, Andrea Ta n i: Utjecaj težine žira i cjepljenja s ektomikoriznom gljivom Pisolithus tinctorius (Pers) na razvoj sadnica u rasadniku Dosadašnja šumarska literatura često potvrđuje iskustva da veličina sjemena pozitivno utječe na razvoj mladih biljaka. To se osobito očituje kod stabala s teškim sjemenom. Ovaj članak obrađuje utjecaj veličine sjemena na razvoj sadnica česmine (Quercus ilex) u rasadniku, te posebno utjecaj cjepljenja mladih sadnica s mikoroznom gljivom Pisolithus tinctorius (Pears). Istraživanja su vršena na sljedeći način: žirevi su svrstani u tri težinske skupine - lagana sa prosječnom težinom od 1,75 grama, srednje teška s prosječnom te žinom 3,75 grama i teška s prosječnom težinom od 5,75 grama. Od svake težinske skupine uzet je uzorak od 160 žireva za sadnju u rasadniku. Teren na kojem je vršen pokus izložen je različitim tretmanima i to: sterilizirani teren inficiran micelijom gljive Pisolithus tinctorius - steriliziran teren bez gljive nesteriliziran teren inficiran gljivom i nesteriliziran teren bez prisutnosti gljive Žirevi su posađeni pojedinačno u kontejnere 10. 4. 1998. i praćenje njihov razvoj u idućem razdoblju. Iz rezultata priozlazi da dimenzije sjemena imaju izravan utjecaj na veličinu sadnice. Mikoriza s gljivom P. tinctorius koja je obuhvatila oko 35 % vrhova korjena, stimulirala je razvoj korjenova sustava i omogućila brži rast mladih sadnica, a osobito u slučaju sadnica koje su dobivene od velikih i srednjih žireva. Sadnice koje su nastake od sitnih žireva lošeg su rasta, neovisno o prisutnosti gljive i tipu supstrata. Ova istraživanja imaju važnu praktičnu vrijednost u rasadničkoj proizvodnji, jer se izborom kvalitetnog sjemena i primjenom cjepljenja gljivom povećava kvaliteta proizvedenih sadnica. Vrijednost ovih rezultata moći će se potvrditi nakon uporabe sadnica u pošumljavanju. Frane Grospić dipl. ing. LOVSTVO Sveučilište Josipa Juraja Strossmayera u Osijeku, Poljoprivredni fakultet Osijek, izdalo je krajem 2001. knjigu LOVSTVO. Autori knjige su prof. dr. sc. Zvonimir Tucak, dr. vet. med. Tihomir Florijančić, doc. dr. sc. Marijan Grubešić , prof. dr. sc. Jasenka Topic, dr. sc. Jan Brna, mr. sc. Pavao Dragičev ić, dr. sc. Tatjana Tu Sek i Ksenija Vuku sie, dipl. ing. agr. Knjiga je B5 formata, obujma 382 stranice sa 95 citata domaće i strane literature, mekani uvez. Recenziju knjige obavili su prof. dr. sc. Dominik Raguž, prof. dr. se. Ljudevit Ilijanić, prof. dr. sc. Mirko Potočnjak i prof. dr. sc. Damir Mihelić. Tekst je lektorirala Marija B uri ć, prof. Čitava je knjiga prožeta brojnim tablicama, crtežima te crno-bijelim i kolor fotografijama. Gradivo je podijeljeno na 11 poglavlja, koja je napisao jedan ili dva autora. Ukratko prikazujemo gradivo po poglavljima. 1. Prirodoslovlje divljači (Tucak). U vrlo kratkim crtama čitatelja se uvodi u svijet dovljači, obitavališta i čovjekov odnos prema njima. Na emotivan način govori se o osnovnim svojstvima životinja kao što su sluh, vid, instikt opstojnosti, razmnožavanje i dr., te o njihovoj ekološkoj i trofejnoj vrijednosti. 2. Arheozoologija u razotkrivanju tajni biološke prošlosti (Tušek). Autorica najprije objašnjava što je arheozoologija, zatim govori o fosilizaciji i ističe da tijekom eocena započinje razvoj prastarih viših sisavaca. Dio napisa odnosi se na fosilne ostatke sisavaca u Hrvatskoj. 3. Biologija divljači (Tucak). U ovom poglavlju opisuju se životinjske vrste, raspoređeno na podpoglavlja: Krupna divljač (10 vrsta), Sitna divljač (17 vrsta) i Pernata divljač (35 vrsta). U prva dva podpoglavlja za svaku je vrstu naveden znanstveni i hrvatski naziv. Za svaku vrstu opisan je areal, glavne karakteristike, način života, lova i njegovi prirodni neprijatelji. Slično su opisane i vrste pernate divljači, uz isticanje njihove specifičnosti. Sve je popra |