DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 102 <-- 102 --> PDF |
uzorci bukve kao kontrolni primjerci. Otpornost je istražena na sve važnije vrste ksilofagnih gljiva. Po tim pokusima drvo ovog jasena spada u vrstu koja je vrlo lako napadnuta od raznih vrsta gljiva i spada u četvrtu kategoriju "slabo otporno". Nema očitih razlika u uzorcima uzetima s raznih stabala i raznih pozicija debla. Preporuča se da se drvo koristi za unutrašnja opremanja objekata, gdje vlažnost ne prelazi 18 % i gdje nije potrebno upotrebljavati zaštitna sredstva. Za primjenu u vanjskim konstrukcijama, potrebna su zaštitna sredstva koja ovo drvo prima bolje nego F. excelsior. Vittorio Seu, Marco Bosco, Franco Favilli, Andrea Ta n i: Utjecaj težine žira i cjepljenja s ektomikoriznom gljivom Pisolithus tinctorius (Pers) na razvoj sadnica u rasadniku Dosadašnja šumarska literatura često potvrđuje iskustva da veličina sjemena pozitivno utječe na razvoj mladih biljaka. To se osobito očituje kod stabala s teškim sjemenom. Ovaj članak obrađuje utjecaj veličine sjemena na razvoj sadnica česmine (Quercus ilex) u rasadniku, te posebno utjecaj cjepljenja mladih sadnica s mikoroznom gljivom Pisolithus tinctorius (Pears). Istraživanja su vršena na sljedeći način: žirevi su svrstani u tri težinske skupine - lagana sa prosječnom težinom od 1,75 grama, srednje teška s prosječnom te žinom 3,75 grama i teška s prosječnom težinom od 5,75 grama. Od svake težinske skupine uzet je uzorak od 160 žireva za sadnju u rasadniku. Teren na kojem je vršen pokus izložen je različitim tretmanima i to: sterilizirani teren inficiran micelijom gljive Pisolithus tinctorius - steriliziran teren bez gljive nesteriliziran teren inficiran gljivom i nesteriliziran teren bez prisutnosti gljive Žirevi su posađeni pojedinačno u kontejnere 10. 4. 1998. i praćenje njihov razvoj u idućem razdoblju. Iz rezultata priozlazi da dimenzije sjemena imaju izravan utjecaj na veličinu sadnice. Mikoriza s gljivom P. tinctorius koja je obuhvatila oko 35 % vrhova korjena, stimulirala je razvoj korjenova sustava i omogućila brži rast mladih sadnica, a osobito u slučaju sadnica koje su dobivene od velikih i srednjih žireva. Sadnice koje su nastake od sitnih žireva lošeg su rasta, neovisno o prisutnosti gljive i tipu supstrata. Ova istraživanja imaju važnu praktičnu vrijednost u rasadničkoj proizvodnji, jer se izborom kvalitetnog sjemena i primjenom cjepljenja gljivom povećava kvaliteta proizvedenih sadnica. Vrijednost ovih rezultata moći će se potvrditi nakon uporabe sadnica u pošumljavanju. Frane Grospić dipl. ing. LOVSTVO Sveučilište Josipa Juraja Strossmayera u Osijeku, Poljoprivredni fakultet Osijek, izdalo je krajem 2001. knjigu LOVSTVO. Autori knjige su prof. dr. sc. Zvonimir Tucak, dr. vet. med. Tihomir Florijančić, doc. dr. sc. Marijan Grubešić , prof. dr. sc. Jasenka Topic, dr. sc. Jan Brna, mr. sc. Pavao Dragičev ić, dr. sc. Tatjana Tu Sek i Ksenija Vuku sie, dipl. ing. agr. Knjiga je B5 formata, obujma 382 stranice sa 95 citata domaće i strane literature, mekani uvez. Recenziju knjige obavili su prof. dr. sc. Dominik Raguž, prof. dr. se. Ljudevit Ilijanić, prof. dr. sc. Mirko Potočnjak i prof. dr. sc. Damir Mihelić. Tekst je lektorirala Marija B uri ć, prof. Čitava je knjiga prožeta brojnim tablicama, crtežima te crno-bijelim i kolor fotografijama. Gradivo je podijeljeno na 11 poglavlja, koja je napisao jedan ili dva autora. Ukratko prikazujemo gradivo po poglavljima. 1. Prirodoslovlje divljači (Tucak). U vrlo kratkim crtama čitatelja se uvodi u svijet dovljači, obitavališta i čovjekov odnos prema njima. Na emotivan način govori se o osnovnim svojstvima životinja kao što su sluh, vid, instikt opstojnosti, razmnožavanje i dr., te o njihovoj ekološkoj i trofejnoj vrijednosti. 2. Arheozoologija u razotkrivanju tajni biološke prošlosti (Tušek). Autorica najprije objašnjava što je arheozoologija, zatim govori o fosilizaciji i ističe da tijekom eocena započinje razvoj prastarih viših sisavaca. Dio napisa odnosi se na fosilne ostatke sisavaca u Hrvatskoj. 3. Biologija divljači (Tucak). U ovom poglavlju opisuju se životinjske vrste, raspoređeno na podpoglavlja: Krupna divljač (10 vrsta), Sitna divljač (17 vrsta) i Pernata divljač (35 vrsta). U prva dva podpoglavlja za svaku je vrstu naveden znanstveni i hrvatski naziv. Za svaku vrstu opisan je areal, glavne karakteristike, način života, lova i njegovi prirodni neprijatelji. Slično su opisane i vrste pernate divljači, uz isticanje njihove specifičnosti. Sve je popra |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 103 <-- 103 --> PDF |
ćeno tabličnim prikazom karakteristika razmnožavanja i kolor fotografijama pojedinih vrsta. 4. Osnove anatomije i fiziologije divljači (Tucak). U prvom dijelu ovoga poglavlja opisane su osnovne značajke anatomije i fiziologije sisavaca. Najprije se govori o tri skupine divljači s obzirom na odnos nogu i tijela te tragovima nogu, stoje popraćeno crtežima. Poslije se opisuje vanjski pokrivač i posebice izrasline, pa koža i žlijezde. Nadalje je posebno opisan koštani sustav, dišni sustav, krvožilni sustav, endokrilni sustav, tjelesne šupljine, probavni sustav, živčani sustav, mokraćno-spolni sustav, oplodnja i osjetni sustav. U drugom dijelu autor ističe da su osnovna morfološko-anatomska obilježja ptica kljun, krila i perje što detaljno opisuje. Pored toga opisane su i druge značajke ptica uz nešto detaljniji prikaz spolnih organa, razvoj jajeta i ležanje. 5. Vegetacija (Raslinstvo) Hrvatske (Topić). Autorica navodi da u Hrvatskoj postoji oko 4000 vrsta vaskularnih biljaka, te daje u vegetaciji naše zemlje opisano oko 300 fitocenoloških jedinica. Sve su zajednice vrlo važne u održavanju biološke i krajobrazne raznolikosti. Od ukupne naše flore šumskim zajednicama pripada oko 30 %. Po klimatskim i vegetacijskim pojasima biljne je zajednice ugrubo svrstala u primorsko i kopneno područje, uz njihov kratak opis. 6. Gospodarenje lovištem (Brna). Na početku dosta opširnog poglavlja čitatelja se upućuje na prirodni uzgoj divljači i objašnjava bonitiranje strukturne populacije, gospodarsku starost i dinamiku razvoja fonda krupne divljači. Zatim se u detalje opisuje uzgoj jelenske divljači, srne, muflona, divokoza, divlje svinje, zeca, trčke i fazana. Ukratko je obrađen uzgoj divljači u uzgajalištima i ograđenim lovištima. Na kraju se govori o vrstama lova i značenju osnovnih zakonskih pojmova i odredaba u lovištu. 7. Bolesti divljači (Tucak, Florijančić). U uvodnom dijelu općenito se govori o uzročnicima i uvjetima nastanka bolesti. Pojedine bolesti opisane su u posebnim potpoglavljima. U potpoglavlju Zarazne bolesti opisano je 25 bakterioza, 3 mikoze i 13 viroza. U potpoglavlju Invazijske bolesti (paraziti ili nametnici) opisano je oko 40 vrsta bolesti. Na kraju se upućuje na radnje usmjerene na zoohigijenu lovišta. 8. Postupak s odstrijeljenom divljači (Tucak). U ovom kratkom poglavlju govori se kako se vade unutarnji organi odstreljenoj krupnoj, sitnoj i persnatoj divljači, kako se divljač transportira i kako se skida i suši koža. 9. Ocjenjivanje lovačkih trofeja (Grubešić). U ovom poglavlju autor detaljno tretira navedenu materiju. U uvodnom dijelu daje definiciju lovačkog trofeja i dijeli ih na one koji se ocjenjuju i na one koji se ne ocjenjuju, a za obje skupine navodi životinje koje obitavaju na području Hrvatske. Posebno naglašava da trofej uz sve svoje vrijednosti pokazuje i kvalitetu lovišta i razinu lovnog gospodarenja. Upućuje se na propisni pribor, obrasce trofejnih listova, te pravila za ocjenjivanje lovačkih trofeja, uz veliko naglašavanje uloge Međunarodnog savjeta za lovstvo i zaštitu divljači (CIC). Nakon toga obrađena su pravila za ocjenjivanje trofeja naših vrsta divljači s tabličnim prikazom na kraju teksta. 10.Lovna kinologija (Tucak, Dragičević). Na početku poglavlja objašnjava se pojam kinologije i unutar toga lovne kinologije. Zatim se ukratko tumači porijeklo psa i anatomske karakteristike lovnih pasa. Osjetila pasa (njuh, sluh, okus i opip) opisana su dosta detaljno, kao i pseća zubala, probavni sustav i osnovne hranjive tvari u hranidbi pasa. Posebno je opisana hranidba kuja u vrijeme skotnosti i dojenja, te hranidba štenadi. Slijedi opis kinoloških pojmova, metoda uzgoja i držanje pasa. Posebno potpoglavlje posvećeno je lovačkim pasminama pasa. Autor ovoga dijela teksta ističe da od 10 skupina pasmina pasa lovački pripadaju u 6 skupina, koje je dalje i opisao. Na kraju ovoga poglavlja nalazi se preko 50 slika različitih pasmina lovačkih pasa. : .VI: i ičll IŠTE JOSIPA JURJA !»i RO:;: IMA I I RA U OSIJE Kl 1 POLJOPRIVREDNI FAKUI II I OSIJI Y Zvonimir Tucak - Tihomir Florijančić - Marijan Grubesic Jasenka Topic - Jan Brna - Pavao Dragičević Tatjana Tnšek - Ksenija Vnkiišic LOVSTVO |