DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 107 <-- 107 --> PDF |
MILAN ORŠANIĆ Dr. sc. Milan Oršanić, dipl. ing. šum., obranio je 17. 12. 2001. godine disertaciju pod naslovom "Strukturne osobine i dinamika šumskih sastojina obične smreke (Picea abies (1.) Kast.) na sjevernom Velebitu". Time je stekao akademski stupanj doktora znanosti u području biotehničkih znanosti, polje šumarstvo. Postupak je obavljen na Šumarskom fakultetu, pred povjerenstvom u sastavu: prof. dr. sc. Joso Vukelić (predsjednik), prof.dr. se. h. c. Slavko Matić (mentor), dr. se. Stevo Orlić (član). Milan Oršanić rođen je je 1. rujna 1963. godine u Otočcu. U rodnom gradu pohađao je osnovnu i srednju školu. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu upisuje 1983. godine. Diplomira 1988. godine, te se iste godine zapošljava u Primorsko-Goranskom šumskom gospodarstvu Delnice, OOUR za iskorištavanje šuma Senj. Od 1990. zaposlenje na Šumarskom fakultetu kao asistent na predmetu Uzgajanje šuma 1 i II. Na fakultetu završava poslije diplomski studij iz silvikulture, te 1994. godine brani magistarski rad po naslovom " Uspijevanje šumskih kultura obične smreke (Picea abies (1.) Karst.), Crnoga bora (Pinus nigra Arn.) i Europskog ariša (Larix decidua Mili.) na Zagrebačkoj gori." Sudjelovao je u radu više domaćih i inozemnih znanstvenih skupova. Cetri mjeseca proveo je na specijalizaciji iz uzgajanja planinskih šuma, na ETH-a u Švicarskoj. Na kraćim stručnim ekskurzijama bio je u Njemačkoj, Slovačkoj, Češkoj, Mađarskoj, Italiji, Austriji i Finskoj. Do sada je objavio samostalno i u koautorstvu 50 znanstvenih članaka i studija. Zamjenik je upravitelja na NPŠO - Zagreb, te voditelj rasadnika Šumarskog fakulteta. Sudionik je Domovinskog rata 1991/92. Disertacija dr. se. Milana Oršanić a rezultat je višegodišnjeg istraživanja uzgojne problematike strukture i obnove smrekovih sastojina na sjevernom Velebitu. Istraživanje je provedeno na sjevernom Velebitu, na području uprave šuma Senj. Ciljevi istraživanja bili su: 1) istražiti strukturne osobine sastojina smreke u sas tojinama različitih strukturnih, sastojinskih i eko loških osobina; 2) istražiti smjer razvoja (sukcesiju) smrekovih sastojina, te povezano tim i sastojine jele i bukve koje nastaju u procesima sukcesije smrekovih šuma; 3) istražiti faze sukcesije u smrekovim šumama, kao i progresivne procese u njima; 4) istražiti stanje prirodnog pomlađivanja i specijalne oblike pomlađivanja; 5) istražiti specijalne strukturne oblike (grupimična struktura); 6) istražiti načine gospodarenja (tipovi sječe); 7) istražiti glavne odlike staništa koji utječu na pridolazak smre kovih sastojina. Sama diseratcija podijeljena je u devet poglavlja. U uvodu autor iznosi značajke smreke kao vrste kod nas i u svijetu. Naglašava da je rod smreka najrašireniji rod na svijetu i zauzima velike površine. Kod nas smreka ima manje značenje i zauzima tek 1 % površina pod šumama. U uvodnom dijelu autor naglašava i neke specifi čnosti vezane za staništa smreke. U poglavlju opis vrste autor detaljno opisuje ekološke zahtjeve smreke s obzirom na tlo, svijetlo, oborine, zračnu vlagu i temperaturu. Isto tako obraduju se uzgojne značajke, sjeme smreke, rasadnička proizvodnja, te značajnija istraživanja smreke. Autor je u poglavlju o sukcesijkim tipovima u smrekovim šumama vrlo detaljno obaradio sve tipove sukcesije u smrekovim šumama, te usporedio to s postojećim stanjem na istraživanom području. Životne oblike biljaka, s obzirom na sukcesijsko-ekološke značajke, autor je podijelio na pionirske, intermedijarne i klimaksne vrste, te postavio tezu da smreka po svojim obilježjima spada i u pionirske vrste kao i u intermedijarne. U poglavlju "metod istaživanja" autor navodi da je terenski rad proveden na stalnim pokusnim plohama, kao i na brojnim profilima na istraživanom području, koji su najbolje prikazivali istraživanu problematiku. Rezultati istraživanja podijeljeni su u deset podpoglavlja. To je ujedno i najopširniji dio disertacije. Rezultati istraživanja počinju sa strukturnim istraživanjima, gdje autor na sedam trajnih pokusnih ploha vrši izmjeru osnovih strukturnih elemenata, te dolazi do rezultata da je smreka vrlo produktivna vrsta, koja izgrađuje vrlo vrijedne i stabilne sastojine. Drvna zaliha na istraživanom području kreće se od 600 do 900 mVha. Uglavnom su to čiste sastojine smreke, s primjesom bukve i jele. Ovdje je uočena zakonitost da na nižim nadmorskim visinama smreka tvori ljepše i produktivnije sastojine, dok na višim nadmorskim visinama kvaliteta sastojina, kao i drvne zalihe, su manje. Glede drvne mase to su čiste sastojine smreke, dok su glede broja stabla to mješovite sastojine bukve i jele, posebice u nižim predjelima. Ovi rezultati posebice su značajni, jer ukazuju na smjer progresije u smrekovim zajednicama. Distribucija smreke uglavnom je unimodalana, kada se promatra samo smreka, a zajedno s bukvom i jelom, posebice u tanjim deb- Ijinskim razredima, uočava se skok te dobivamo prebor |