DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 108     <-- 108 -->        PDF

nu distribuciju. Ovim se objašnjava određena poluskiofilnost
smreke u mladoj dobi, kao i veća heliofilnost u
starijoj dobi, pa gospodarenje smrekom prebornim načinom
nikako ne odgovara. Svi parametri koji ukazuju na
prebornu strukturu, dokazuju da smreka nigdje ne tvori
prcbornu strukturu, te da se s njom ne može na taj način
gospodariti.


Grupimična struktura, kao jedna od osobitosti
smreke, uočena je i prilikom osvajanja staništa smrekom.
Sto su stanišni uvjeti teži, izraženija je i grupimična
struktura. Na istraživanom području uočeni su svi
tipovi grupimične strukture: stupnjevit, s plastom i jezgrom,
bez jezgre i bez plašta.


Prirodno pomlađivanje kao prirodni fenomen koji
je uvjet za opstanak šume na nekom području, ovisi o
mnogim čimbenicima kao što su: nedostatak topline,
pokretanje snježnih masa, vegetacijska konkurencija,
nedostatak klijavog sjemena, mraz, tlo i stanje staništa.
Imajući sve na umu prilikom analiziranja prirodnog
pomlađivanja, pokazalo se daje prirodno pomlađivanje
u navedenim sastojinama vrlo loše, a posebno s pomlađivanjem
obične smreke. Tako je uočeno da na pojedinim
plohama ni tijekom četverogodišnje izmjere
nije zabilježno niti jedno pojavljivanje ponika ni podmlatka
smreke.


Kao specifični način obnove istraženo je pomlađivanje
na trulim stablima - panjevima. Ovaj način obnove
posebice je došao do izražaja gdje je konkurencija
vegetacije izražena i tamo gdje su velike nakupine
snijega. Stoga autor preporučuje da se kod iskorišćivanja
šuma ostavljaju manje vrijedni sortimenti, kao mjesta
na kojima bi se mogla obnoviti smreka.


Analizom kvalitete sjemena, odnosno klijavosti sjemena,
autor navodi daje laboratorijska klijavost vrlo niska,
a urod češera vrlo slab. I kod kvalitete sjemena i kod
uroda češera, pokazao se daje u povoljnijim stanišnim
uvjetima sjeme kvalitetnije, a urod je češći i obilniji.


Analiza radijalnog prirasta pokazala je da su prirasti
vrlo mali i kreću se od 1 mm do 1,4 mm. Na pojedinim
stablima izmjereni prirast iznosi i manje od 0,5 mm.
Totalne analize stabala pokazale su određene pravilnosti
kod rasta i prirasta smreke. Isto tako uočene su i
neke nepravilnosti, što upućuje na specifičnosti staništa.
Kulminacija tečajnog visinskog prirasta nastupa
između 40 i 45 godine, te je nešto manji nego u literaturi.
Ovdje se potvrdilo pravilo da je visinski prirast
pod jakom genetskom kontrolom, i kada biljka dođe u
povoljne svjetlosne uvjete onda snažno prirašćuje. Dugotrajnim
zasjenjivanjem, stoje čest slučaj u prirodnim
prebornim šumama, visinski prirast može biti prigušen
i pomaknut prema starijoj dobi za čak 100 godina. Debljinski
rast i prirast vrlo je utjecan različitim čimbenicima,
tako da dobiveni rezultati imaju velike oscilacije.
Kulminacija volumnog prirasta nije potvrđena niti na
jednoj plohi, unatoč velikoj starosti istraživanih staba


la, što pokazuje da smreka na istraživanom području


vrlo dugo prirašćuje.


Način gospodarenja ili tip sječe, a time i obnova
sastojine, vrlo je bitan za sukcesiju smrekovih sastojina.
Na istraživanom području uglavnom se provodi
stablimična sječa, bez uzgojnih radova njege. Takvim
se načinom gospodarenja, pozitivni pomaci (sukcesija),
često vraća na početak. Na onim dijelovima istraživanog
područja gdje se gospodarilo grupimično, obnova
je bolja. Na temelju toga autor preporučje da se na
navednom području gdje stanišni uvjeti dozvoljavaju,
gospodari grupimično-skupinastim načinom. Autor je
u disertaciji detaljno obradio ovaj način gospodarenja,
njegove prednosti kao i mane.


Analiza terena pokazuje da smreka pridolazi u širokom
rasponu visina od 1000 pa do 1600 m.n.m. Udio
smreke 50 % i više javlja se na visinama od 1200 do
1500 m. Smreka zauzima umjerene do srednje povoljne
terene (zaravni), obično su to dna dubokih udolina.
Najpovoljnija ekspozicijaje sjeverna i sjeveroistočna.


Dr. se. Milan Oršanić, dipl. ing. šumarstva izradio
je i javno obranio doktorsku disertaciju, kojoj je cilj bila
smrekova šuma kao posebno dinamična pionirska sastojina
na Velebitu te njen prirodni i ekološki fenomen.


U svojoj disertaciji došao je do novih spoznaja i činjenica
koje se odnose na biološka svojstva i ekološke
zahtjeve smreke i njenih sastojina u vrlo specifičnim
ekološkim uvjetima Velebita. Uočio je da se smreka
javlja u ekološki najekstremnijim uvjetima Velebita,
gdje devastirano tlo, mraz, i niske temperature, onemogućavaju
pojavu jele i bukve bez prethodne pojave
smrekovih sastojina. Dokazana je zakonitost sukcesije
smrekovh sastojina na nova staništa, uz istovremenu
konverziju istih u mješovite šume jele, bukve i smreke.
Kod toga vrijeme ime beznačajnu ulogu, jer dugo trajanje
procesa stanišnih i strukturnih promjena smrekovih
sastojina je beznačajno uz činjenicu daje šuma vječna.


Ovaj rad značajan je prilog šumarskoj znanosti, kao
i šumarskoj praksi, koja ukazuje da se na specifičnim
stanišnim uvjetima u planinama kao stoje Velebit, zahtijeva
poseban pristup te studioznija istraživanja. Samo
je na taj način i takvim pristupom određeno sadašnje
stanje staništa i strukture smrekovih šuma Velebita, a
dr. se. Milan O r š a n i ć je na temelju toga stanja dobro
definirao prošlost i pravilno odredio budućnost tih sastojina.
Uloga šumara uzgajivača je nezamjenjiva i odlučujuća
za takve procese.


Želja nanije dr. se. Milan Oršanić i dalje proširuje
obzore šumarskoj znanosti, jer su oni prije svega u
funkciji boljitka hrvatskog šumarstva, šuma i znanosti
uopće.


Prof. dr. se. dr. h. c. Slavko Matić