DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 110 <-- 110 --> PDF |
A. sylvaticiis, A. agrarhis, Clethrionomys glareolus, Microtus agrestis, M. arvalis, Arvicola terrestris i Mus musculus. Dominantne vrste bile su Apodemus agrarius, A. flavicollis i C. glareolus. Tijekom ulova sitnih glodavaca svim lovnim metodama ostvareno je 24818 klopka/noći. Ulovljena je i determinirana 1821 jedinka. Statističkom analizom ulova "Y"- metodom, u subasocijacijama Carpino betuli-Quercetum roboris typicum i Carpino betuli-Quercetum roboris fagetosum, nisu utvdene razlike u brojnosti populacija glodavaca. Na eksperimentalnim plohama praćene su promjene u brojnosti populacija prije i poslije primjene rodenticida "Ratox-mamak". Na više lokaliteta analizirane su štete od sitnih glodavaca na šumskom sjemenu (najviše žir hrasta lužnjaka) i na mladim biljkama hrasta lužnjaka i poljskoga jasena, starosti dvije do pet godina. Intenzitet oštećenja ovisi o urodu sjemena i brojnosti populacija sitnih glodavaca. U laboratoriju i rasadniku istražena je klijavost pet kategorija oštećenog žira hrasta lužnjaka, kitnjaka i cera od sitnih glodavaca. U rasadniku je praćena dinamika visinskog i debljinskog prirasta biljaka izniklih iz takvoga sjemena. Na 11 lokaliteta istražena je zaraženost ulovljenih jedinki na leptospiroze reakcijom mikroskopske aglutinacije i renokulturom. Od analiziranih 379 jedinki u 48 slučajeva utvrđen je nalaz protutijela za leptospire, dok je izolacija leptospira uspjela kod 17 jedinki. Dobiveni rezultati makrorestrikcije kromosomske DNA (istraživanje obavljeno u Institutu Pasteur, Paris) upućuju da determinacija seroloških varijanti izolata leptospira može biti korisna u procjeni epidemiologije leptospiroza u Republici Hrvatskoj. Najviše zaraženih jedinki utvrđeno je u dijelu populacija vrsta Apodemus agrarius, A. flavicollis i Mus musculus. Dcndrokronološkim analizama istraživan je utjecaj sitnih glodavaca na visinski i debljinski prirast osmogodišnjih jasenovih biljaka, te je utvrđeno da su oni pospješili njihovu diferencijaciju. Velike izglede za opstanak i tvorbu buduće šumske sastojine imaju neoštećena stabla (kategorija I) i dijelom slabije oštećena stabla (kategorija II), dok će izrazito oštećena stabla (kategorija III) većinom biti osuđena na propast. Prema rezultatima analiza zaključeno je da su glodavci najviše oštetili one biljke koje su i u rasadniku bile najmanjih dimenzija. Intenzitet oštećenja obrnuto je proporcionalan visinskom i debljinskom prirastu analiziranih stabala. U laboratoriju je istražena preferiranost Apodemus flavicollis, A. sylvaticiis, A. agrarius i Clethrionomys glareolus na 19 vrsta hrane, te je utvrđena razlika u odabiru hrane pojedinih vrsta. Zajednička im je osobina da se ne hrane oboljelim žirom od gljiva: Ciboria batschiana, Phomopsis quercella, Botritys sp. i Penicillium sp. Nesklonost je izražena i prema sjemenu biljke Amorfa fruticosa. Vrlo je izražena preferiranost svih vrsta sitnih glodavaca prema ličinkama kukaca iz roda Curculio. U laboratoriju je istražen utjecaj kemijskih preparata "Brodilon parafinski blokovi" i "Faciron forte" na smrtnost vrsta A. flavicollis, A. sylvaticus, A. agrarius i Cglareolus. Na uzorcima šumskoga sjemena (urod 1999. i 2000. godine) analizirana je zastupljenost makro i mikro hraniva (N, P, K, Ca, Mg, Fe, Zn, Mn, Cu i Na), te organskih spojeva (bjelančevine, škrob, pepeo, suha tvar i tanin) standardnim metodama i FT-IR tehnikom. Izrazite promjene intenziteta vrpci snimljenih spektara nakon izlaganja netretiranog listića pri frekvenciji ~ 1515 cm1, ukazuju na promjene u ligninu. Istraživane su i razlike u kemijskom sastavu zdravog i oboljeloga žira hrasta lužnjaka od gljive Ciboria batschiana, a koji je različito preferiran od sitnih glodavaca. Kemijske analize šumskog sjemena obavljene su u Zavodu za ploče i kemijsku preradu drva Šumarskog fakulteta u Zagrebu, Institutu "Ruđer Bošković", Zavodu za ishranu bilja (Agronomski fakultet Zagreb), Zavodu za hranidbu stoke (Agronomski fakultet Zagreb) i u analitičkom laboratoriju Sveučilišta u Kaposväru (University of Kaposvär, Faculty of Animal Science, Hungary). U lužnjakovoj sastojini, kao metoda zaštite šuma, istražen je utjecaj ponude sjemena na razvoj konkurentskih odnosa između pojedinih vrsta sitnih glodavaca (uzorakovana 691 jedinka). Mišljenje - Sagledavajući postavke istraživanja, tijek i samostalnost rada, multidisciplinarnost, proučenu literaturu, brojne kontakte i suradnju s drugim znanstvenicima može se bez dvojbe zaključiti da se kroz svoju disertaciju dr.sc. Josip Margaletić uklapa u poglede europskih znanstvenika koji se bave sličnim istraživanjima. Dapače, ponosni smo na to da su poznati europski istraživači koji su informirani o radu tijekom istraživanja izjavili da su njegove postavke nove na tom znanstvenom polju. Posebno ističem da su dobiveni rezultati u ovoj disertaciji izuzetan doprinos šumarskoj znanosti i praksi, poglavito u zaštiti šuma. K tomu Josip Margaletić je prvi šumar koji se opširno bavi znanstvenim istraživanjem sitnih glodavaca u našoj zemlji sa stajališta sagledavanja njihove uloge u šumarstvu, a kroz istraživanja je postavio nekoliko baza i za druge discipline iz kemijskog, veterinarskog, pa i humanog područja, što samo ukazuje na zrelo shvaćanje ove problematike. Na kraju zaključujem daje autor rasvijetlio velik broj nepoznanica o sitnim glodavcima kao značajnim članovima šumskih cenoza. Prof. dr. sc. Milan Glavaš |