DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 111 <-- 111 --> PDF |
IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA OSVRT NA FLORISTIČKA ISTRAŽIVANJA VELEBITA LJUDEVIT ROSSI Floristička istraživanja Like i Vlebita počela su krajem 18. stoljeća i danas se smatraju, po mišljenju mnogih stručnjaka, najbolje istraženim dijelovima Hrvatske. Medu pionirima istražiteljima flore Like i Velebita, posebno se ističe Ljudevit Rossi. Rodio se u Senju 1850. god, a ljubav i sklonost prema prirodi i Velebitu potječe iz njegove najranije mladosti. Po zanimanju je bio časnik Austro-Ugarske Monarhije Karlovačkog generalata, a kao botaničar bio je amater i veliki zaljubljenik u Velebit. Floru Velebita počeo je istraživati od svoje rane mladosti, pa sve do kraja života. Danas ga možemo s punim pravom smatrati jednim od prvaka istraživanja flore Like i Velebita. Njegovom radu na istraživanju flore, kao sporednom zanimanju, divili su se mnogi botaničari, kao Vouk 1928. iHorvat 1930. godine. Kao časnik u austro-ugarskoj vojsci proveo je službujući u Rijeci, Napulju, Zagrebu i Karlovcu, gdje je i umro 1932. godine. Uz svoj hrvatski jezik odlično je poznavao talijanski i njemački jezik. Svaki puta kada je posjećivao rodni Senj i Liku, uvijek je iskoristio priliku da posjeti Velebit i skupi nešto bilja s nekog lokaliteta. -t /i iytu:C<-r rt č-7/ftff /il zspcćUA r>q Ate* o-cćef/ttts /´ -t /I « i ^p„ c /a Z´i´, O svim svojim istraživanjima flore Velebita i Like i pohodima, vodio je dnevnik koji je obznanio tek 1928. godine u Karlovcu. Dnevniku je dao naslov "Velebitom i njegovim primorjem uzduž i poprijeko". Isti sadrži sve bilješke sa svih njegovih putovanja i istraživanja Like i Velebita, počevši još od 1869. pa do 1914. godine. Dnevnik sadrži 640 stranica pisan njegovim rukopisom, a kasnije je ukoričen u knjigu. Dnevniku je Rossi priložio 152 slike, pretežito fotografije, a manjim dijelom crteže. Dnevnik se i danas čuva u Botaničkom zavodu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, kao poklon istraživača Rossija. Taj dnevnik do danas nije objavljen i ostao je nepoznat široj javnosti, iako predstavlja djelo velike dokumentarne vrijednosti. U Rossijevu dnevniku svaki čitatelj naići će nešto zanimljivo, jer isti sadrži mnogo putnih doživljaja, opisa krajeva, ljudi običaja s područja Like i Velebita. Posebice su zanimljiva Rossijeva putovanja po Velebitu i to u ono vrijeme kad nije bilo niti jednog skloništa, pa je sa svojim pratiteljima noćivao na otvorenom uz vatru u hladnim noćima. Također su interesantna njegova putovanja kroz Liku kada nije bilo ni željeznice ni autobusa. U dnevniku ljubitelji povijesti naći će mnogo zapisa o starinama ličkih gradića i sela, kao i arheoloških nalazišta. Zanimljivo je daje Rossi tijekom više decenija mjerio temperetaru voda na području Like i Velebita, posebno izvora pitke vode, čije se temperature mogu danas komparirati u znanstvene svrhe. Zoolozi će u dnevniku naći mnogo podataka o puževima, čiju je rasprostranjenost Rossi bilježio s raznih lokaliteta. Svoju zbirku puževa poklonio je tada Narodnom muzeju u Zagrebu. Težište Rossijevih istraživanja ipak je bilo usmjereno na floristička istraživanja Like i Velebita, koje je objavio u svojim radovima 1904, 1908, 1911, 1913, 1914, 1915, 1924, i 1930. godine. Vrijednost dnevnika je u tom što nam daje veliki izvor informacija o flori Velebita i Like. Dnevnik sadrži kazalo po abecednom redu, koje omogućuje brzo snalaženje pri traženju pojedine biljke (str. 611-639). Iz dnevnika se može točno utvrditi daje njegov interes za Velebit počeo 1869. godine, kada je za vrijeme kraćeg boravka u Senju odlučio istraživati floru Vele |