DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 112 <-- 112 --> PDF |
bita, te se počeo pripremati. Prvi pohod na Velebit počeo je 1871. godine, u vrijeme kada je službovao u Rijeci. Iste godine istražuje Senjsku dragu, Vratnik, Mali i Veliki Rajinac, Hajdučke kukove, Mali Stolac i tom prilikom pronalazi više biljaka, između ostalih Cirsium Eriphorum, Stellariu glocidispermu i Chrysanthemum macrophylum i dr. Drugi istraživački pohod u Liku i Velebit bio je 1874. god., a to je putovanje trajalo nekoliko mjeseci. Tada je kolima s konjskom zapregom otišao iz Karlovca, preko Slunja, Korenice, Udbine, Gračaca, Gospića do Karlobaga. Na tom putovanju sakupljao je floru i slagao u kola i sve vozio sa sobom. Iz Karlobaga se vraća u Gospić, Otočac, Žutu Lokvu, Vratnik i Senj. U vremenu od 1884. do 1894. godine Rossi putuje službeno kroz Liku prisustvujući novačenju vojnika u Otočku i Gospićku pukovniju, a u slobodno vrijeme skuplja i popisuje floru krajeva kroz koje je prolazi. Godine 1896. počinje veliku eskurziju kroz Liku i Velebit. Tada je uzeo dvomjesečni odmor samo s jednim ciljem: da skuplja floru Velebita i Like. Na put je krenuo vlastitim kolima i kočijašem, a po potrebi unajmljivao je ljude koji su pomagali u nošenju sakupljenih biljaka i herbara. Rossi se vraćao s terena s herbarijima teškim i do nekoliko stotina kilograma, a sušenje i spremanje bilja zadavalo mu je mnogo brige. Iste godine obilazi sjeverni Velebit, Jezera kod Krasna, Zavižan pa sve do Karlobaga, gdje na Ljubićevom brdu nalazi rijetku biljku Draba armata. Na str. 156. dnevnika Rossi je zapisao: Kad smo ostavili vratolomni hrbat Ljubićkog brda prema istoka na visini od 1307 m, naiđemo rta jednu osamljenu pećinu, koja je pri dnu zemljom ispunjena. Zavirivši u unutrašnjost tog zjala opazim neku biljku i izvadivši je raspoznam odmah da je to tražena Draba armata Schott. Kako je ona došla na ovo samotno mjesto pomislim i potražim u okolini, ali bez uspjeha. Razumije se da sam bio izvan sebe i vanredno obradovan (...). Godine 1909. dr. A. Dege n posjetio je Karlovac s namjerom da pogleda Rossijev herbarij, tada je ugledao istu biljku i bio je iznenađen. Dr. Degen mu je čestitao na pronalasku tako rijetke i tražene biljke i zamolio ga da mu da D. armatu iz herbara. Rossi je oštro odreagirao i rekao Degenu da istu ne može trgati iz herbarija. Tako će Botaničko Fiziološki zavod iz Zagreba, gdje herbarij spremljen, biti jedini posjednik ove tako znamenite i rijetke, a možda i izumrle biljke - piše Rossi. Nakon Ljubićkog brda Rossi je obišao: Alaginac, Kizu, Metlu i Panos i preko Brušana do Gospića, gdje je posjetio Jasikovac i zabilježio čak 55 vrsta bilja. Iz Gospića Rossi nastavlja put za Udbinu i Ličku Plješivicu, gdje je istraživao: Oleblin, Rudi Lisac, Kremen, odakle se spušta u Bruvno i Gračac u Crkopac. Rossijevo sklonište pod Pasarićevim kukom I pored obilja materijala Rossi nije bio zadovoljan, jer na ovom putu nije pronašao runolist (Leonthopodium alpinum). Iz Crnopca odlazi na Veliku Popinu i Poštak te se ponovno vraća kroz Lovinac u Sveto Brdo. Sljedeće putovanje koje Rossi opisuje u dnevniku obavio je 1901. god. i to vlastitim kolima i konjima, putujući preko Plitvičkih jezera i Udbine za Gračac i tom prilikom posjećuje Poštak, Medak i Bunovac, gdje se nalaze i najviši vrhovi Velebita i to Vaganski vrh, Babin vrh i Badanj. Odavde produžuje za Gospić i Visočicu. Godine 1907. Rossi istražuje srednji Velebit u potrazi za Degenovim nalazom hrvatske sibireje. Kada je Rossi čuo daje Degen u Velincu kraj Karlobaga pronašao jednu biljku iz roda Sibireaea, koja se razlikuje od Sibireaea altaiensis (Laxm.) C. Schneider nazvavši je "Sibireaea croatica", odlučuje istu sam potražiti, što mu i uspijeva također u Velincu, nakon čega je bio presretan i zadovoljan. God. 1909. Rossi ponovno posjećuje srednji Velebit, također zbog Degenovog nalaza "Lesquerella velebitica " - kojoj je H ay e k kasnije dao ime "Degenia velebitica " u čast Degenu. Rossi se je uvijek žurio bojeći se da ga tudinci ne preteknu. Nakon dugog traženja njemu uspjeva naći istu biljku (endem) u Miljković brdu. Tada Rossi vrlo detaljno istražuje srednji Velebit i to Sladovaču, Sadikovac, Ramino korito, Sugarsku dulibu, Veliki stolac, Japage i Stolačku pećinu, otkrivši pritom niz rijetkih vrsta. Sabrani materijal s ovog područja bio je toliko težak, da ga je sedam nosača jedva nosilo do Oštarija. Materijalni troškovi bili su veliki, a samo su nosači koštali oko 200 forinti. Opisujući troškove Rossi je zapisao u dnevniku: Samo vanredna ljubav za upoznavanje prirode domaće grude može opravdati takve troškove i žrtve pojedinca. (str. 424) |