DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 113     <-- 113 -->        PDF

Ostavši svoj golemi herbarij na čuvanje u gostionici
u Oštarijama, odlazi u Medak, gdje unajmljuje pet nosača
i s njima kreće na Bunovac, gdje je proveo pet
dana, noćivajući u nekom stočarskom stanu. Tom prigodom
obilazio je najviše vrhove srednjeg Velebita
(Malovan, Segestin, Babin i Vaganski vrh). Odavde se
opet vraća u Brušane i Oštarije. Na povratku s ove ekskurzije
u Brušanima susreće dr. Arpada Degena. Tom
prilikom Degen gaje pozvao da podu zajedno na Velebit,
ali Rossi nije udovoljio pozivu. Iako je Rossi cijenio
Degenov rad na istraživanju flore Velebita, iz dnevnika
se može zaključiti daje svim silama nastojao preteći
Degena u istraživanju. To mu je u velikoj mjeri i
uspjelo, jer su njegova floristička istraživanja objavljena
nekoliko godina prije Degenovog kapitalnog djela
"Flora Velebitica".


Godine 1911. Rossi odlazi u mirovinu i iste godine
nastanjuje se u Gračacu zbog istraživanja flore južnog
Velebita. Tada istražuje Tremzinu, Crnopac, Lisac, Velike
vrbice, Ćelavac, Puci, Cadje i Korita. To mu je bila
i posljednja veća ekskurzija na Velebit. Putovanja na
kojima je bio 1913. i 1914. god. odnosila su se na primorska
mjesta u okolici Senja.


Na kraju možemo zaključiti da je Rossijevo djelo
na istraživanjima flore Velebita kapitalno i neprocjenjivo.
Iz njegovog se dnevnika vidi kako su naši prirodoslovci
putovali kroz Liku i Velebit, istražujući floru uz
puno teškoća i materijalnih izdataka. Doista Rossijeva
ljubav prema Velebitu i Lici bila je ogromna i nakon
njega ni jedan botaničar u tolikoj mjeri nije radio na
ovom području.


Iz dnevnika je vidljivo da mu nije bilo svejedno
zbog toga što stranci istražuju floru naše zemlje. To ga
je mučilo, pa je užurbano radio ne bi li ih pretekao.


Rossijev dnevnik danas ima određenu znanstvenu
vrijednostjer se u njemu nalaze popisi svih florističkih
nalaza s Velebita i Like.


Najvrjednija ostavština Ljudevita Rossija je njegov
bogati herbarij sabran na području Like i Velebita, koji
danas čini osnovu herbarijske zbirke Botaničkog zavoda
Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Rossijev
marljiv i uporan rad na istraživanju flore nije ostao
nezapažen. Potkraj svog života primio je više priznanja,
a 1928. godine izabran je za dopisnog člana Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.


Rossijevo životno dijelo ogleda se njegovom dnevniku
iz kojeg se može vidjeti daje najveći dio svoga života
i rada posvetio Lici i Velebitu. Zbog toga mu zahvaljujemo
i rado ga se sjećamo.


Marko Vukelić, dipl. ing. šum.
šumarski savjetnik


Literatura:


1.
Degen, A.: Flora Velebitica I-IV Budapest
1936-1938. godine
2.
Horv at, I.: Ljudevit Rossi, Hrvatski planinar 26,
3-8 Zagreb 1930. godine
3.
Rossi, Lj.: Standorte der Primula kitaibeliana
Schot, magyar bot. Lapok III, 113-116. Budapest
1904.
4.
Rossi, Lj.: Silene graminea Vis. in Kroatien.
Magyar bot. Lapok VII. 278-279. Budapest 1908.
5.
Rossi, Lj.: Bei träge zur Kenntniss der Ptemdophyten
Süd Kroatiens. Magyar bot. Lapok X,
22-38, Budapest 1911.
6.
Rossi, Lj.: U šugarskoj Dulibi, Prilog k poznavanju
flore Velebita. Glasnik Hrv. prir. društva
XXIII, 3-23. Zagreb 191 La.
7.
Rossi, Lj.: Die Plješivica und ihr Verbindungszug
mit dem Velebit in botanischer Hinsiht.
Magyar bot. Lapok XII, 37-106. Budapest 1913.
8.
Rossi, Lj.: Floristička istraživanja po jugoistočnoj
Hrvatskoj. Glasnik Hr. prir. društva XXVI (4),
221-230. Zagreb 1914.
9.
Rossi, Lj.: Floristička istraživanja po jugoistočnoj
Hrvatskoj. Glasnik Hrv. prir. društva XXVII
(2), 65-70. Zagreb 1915.
10 Rossi, Lj.: Grada za floru južne Hrvatske. Prir.
istraž. JAZU 15, 1-217. Zagreb 1924.


11.
Rossi, Lj.: Pregled flore Hrvatskog primorja.
Prir. istraž. JAZU 17, 1-368. Zagreb 1930.
12.
Vouk, V: Ljudevit Rossi. Ljetopis JAZU 41,
102-105. Zagreb 1928.
13.
Marković , Lj.: Lika i Velebit u neobjavljenoj
botaničkoj ostavštini Lj. Rossija. Zbornik radova
II. znanstv. simpozija Gospić 1979. godine