DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 115 <-- 115 --> PDF |
IN MEMORIAM STJEPAN MATAN, dipl. ing. šumarstva (1929 - 2002) Dana 14. siječnja 2002. godine, u 73. godini života zauvijek nas je napustio naš dragi kolega Stjepan Ma tan , dipl. ing. šumarstva. Tog izuzetnog čovjeka i kolegu bilo je vrijedno poznavati, s njime surađivati i družiti se. Mi, njegove kolege iz Šumarske i drvodjeljske škole Karlovac, imali smo tu sreću i zadovoljstvo. Stjepan Matan, dipl. ing. šum. rodio se 8. kolovoza 1929. godine u Novakima u blizini Karlovca. Iste godine upisao je šumarstvo na Poljoprivredno- šumarskom fakultetu u Zagrebu. Nakon odslušana četri semestra, prekida studij zbog materijalnih teškoća. Zaposlio se u Kotarskoj šumariji Karlovac u svojstvu šumarskog tehničara 1952. godine, kada je položio državni stručni ispit. Radio je pretežito na poslovima uzgajanja šuma i rasadničarske proizvodnje. Godine 1973. prelazi na Šumarsku školu u Karlovcu kao voditelj praktične nastave. Uz rad nastavlja studij šumarstva na Šumarskom fakultetu u Zagrebu i diplomira u sječnju 1979. godine. Nakon diplome šumarskog inženjera, počinje predavati na školi uzgajanje šuma sve do odlaska u mirovinu 31. prosinca 1991. godine. Volio je šumu i prirodu, a bio je najsretniji kad je s učenicima imao terensku nastavu, gdje je svoje teorijsko i praktično znanje nesebično prenosio istima i dao im čvrstu osnovu za njihov rad u struci. Kao umirovljenik u blizini svoje kuće u Novakima, osniva mali hortikulturni rasadnik, što je potvrda da ni u mirovini ne miruje, jer je šumarstvo i prirodu volio iznad svega. U današnjem arboretumu Šumarske i drvodjeljske škole ima dosta sadnica koje su upravo iz njegovog rasadnika. U duši je bio dijete prirode, bio je ponajprije šumar, a u mirovini vrstan uzgajivač raznih hortikulturnih vrsta. Svi mi koji smo ga bolje poznavali znamo da je bio divan čovjek, uvijek spreman pomoći svima koje je poznavao. Mnogo puta znao nas je razveseliti svojom harmonikom i pjesmama. Od Stjepana i kolege nažalost morali smo se oprostiti 15. siječnja 2002. godine na mjesnom groblju Hrnetići. Ostati će nam u dragoj i trajnoj uspomeni, a za sve što je za života činio nek mu je vječna hvala. Laka mu bila hrvatska gruda! Stjepan Slat, dipl. ing. šum. ZVONIMIR ZEMCAK, dipl. ing. šum., (1. 1. 1927. - 10. 3. 2001.) Vrijeme brzo prolazi. Poput leta jesenskog lišća na vjetru. Svjedoci smo ove misli osobito kada se bliži godišnjica rastanka s nekim tko nam je drag. Takve osjećaje, poštovane kolege - čuđenje i zabrinutost, izaziva sjećanje na našega šumarskog savjetnika, člana HŠD-a, Ogranak Bjelovar, šumara i lovca, Zvonimira Zemčaka. Zvonko Zemčak. Tako smo ga zvali, a i sam je sebe tako volio predstaviti. Za neke je on bio šef, za neke direktor, predsjednik, inspektor. No, za sve ili za većinu ostao je u sjećanju - prijatelj. Prijatelj koji je kršćanski i biblijski primjenjivao poslovicu: "U dobru se ne uzvisi, a u zlu se ne ponizi". Bio je doista prijatelj i kad mu je bilo dobro, ali i kada je bilo problema u životu. A njemu su se kao čovjeku sa čvrstim stavovima, načelima i poštenjem, životna kola kretala raznim usponima i strminama. VOLAT ENIM AETAS (Cicero) Znao je zalupiti vratima i otići. Imao je gospodskog i diplomatskog strpljenja. Bio je gospodskog držanja, ali prepoznatljivog odbijanja onoga što se nije uklapalo u njegov etički okvir života. Ma što rekli nje govi neprijatelji o njemu, ali čestitosti, poštenja i umjerenosti, čega danas toliko nedostaje, Zvonku Zemčaku nikada nije manjkalo. Nije imao potrebu za velikim posjedovanjem. Zvonko je dijete rimokatolika, majke Genoveve (rođene u Austriji), oca Franje (rođenog u Varaždinu), čiji su se roditelji doselili iz Slovačke u potrazi za poslom. Obitelj, Zvonka Zemčaka - čiji je otac Franjo radio kao predradnik na pilanama od Bosne do Sušaka selila se prema potrebi posla za šumskim sječinama. Obitelj je na poslijetku došla iz Varaždina u Bjelovar 1956. godine, a otac se zaposlio u tadašnjoj "Česmi". Zvonko je 1945. godine upisao Medicinski fakultet u Zajgrebu, no iste se godine upisao na Šumarski fakultet. Nakon odsluženja vojnog roka počeo je 1951. godine raditi u Bjelovarskoj oblasti kao mlad diplomirani inženjer šumarstva. Nakon |