DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 117 <-- 117 --> PDF |
te brojne vesele, tužne, ali i pomalo nevjerojatne dogodovštine koje je proživio kao revirnik Trakošćana i Ivančice, gdje je bio omiljen među šumskim radnicima i mještanimatog kraja. Mi koji smo jedan dio svog radnog vijeka radili s njime, zauvijek ANTO C TON NN TON TONTONE EE SIMONI SIMONISIMONIČ (193 (193(1931 11 - -- Pred skorašnji 70-ti rođendan, nakon kratke i teške bolesti, 28. srpnja 2001. preminuo je u Ljubljani Anton Tone Simonič, dipl. ing. šumarstva, jedan od ponajboljih slovenskih stručnjaka za gospodarenje krupnom divljači na Visokom kršu, prijatelj i savjetnik šumarnika i lovnih stručnjaka Gorskog kotara. lako po nacionalnosti Slovenac stijecanjem okolnosti rodio se u Hrvatskoj na Sušaku (Rijeka) 11. rujna 1931. Nakon završene srednje škole studij šumarstva upisao je na Fakultetu za agronomiju, šumarstvo i veterinarstvo u Ljubljani, diplomiravši na šumarskom odsjeku 1958. godine. Iako je prvo ozbiljnije zaposlenje dobio u Birou za planiranje u šumarstvu u Ljubljani (1962) radeći na šumskogospodarskim osnovama kao mladi taksator, među prvima je u Sloveniji izradio i više dugoročnih lovnogospodarskih planova, davši jasno do znanja da će lovstvo biti njegovo temeljno životno opredjeljenje. Bjelodano je to dokazao već na svojoj sljedećoj dužnosti, na radnom mjestu direktora Gojitvenog lovišča "Jelen-Snežnik" (1976) na kojoj, kao prvi susjed s goranskim šumarnicima, uvodi kontrolnu metodu u gospodarenju jelenskom divljači. Od godine 1988. kao već afirmirani lovni stručnjak, imenovan je savjetnikom za lovstvo i šumarstvo u Ministarstvu za poljoprivredu, šumarstvo i prehranu Republike Slovenije, a na toj je dužnosti okončao i svoju aktivnu službu. Anton Simonič ne miruje ni nakon umirovljenja. Kao plodan lovački pisac, dugogodišnji suradnik ljubljanskog "Loveca", autor monografije "Srnjad -biologija in gospodarjenje" (1976) i priručnika "Kontrolna metoda pri gospodarjenju z divjado" (1982), ponovno se laća pera aktivno sudjelujući na više stručnih skupova o gospodarenju krupnom zvjeradi. Uz interesantnu i korisnu brošuru "Srečanje z medvedoirT (1996), o kojoj je bilo riječi i na stranicama našeg glasila, autor je zapaženog referata "Strategija ohranitve prosto v naravi živečega rjavega medveda -Ursus arctos L. -na ozemlju Slovenije", objavljenog u Zborniku referata sa stručnog savjetovanja Clovek in velike zveri održanog u Kranju 14. ožujka 2000. Posljednji puta sreli smo se u Bistri kod Vrhnike na otkrivanju spomenika smeđem medvjedu "prirodnoj rijetkosti koju smo dužni štititi i očuvati". Za svoje izvanredne zasluge za razvoj slovenskog lovstva, primio je prestižno Jesenkovo priznaje i veliku plaketu Udruženja za lovstvo i ribarstvo Slovenije. Daje Anton Tone Simonič zadužio i hrvatsko lovstvo pojasnit ću na dva primjera konkretne suradnje s nama kolegama s područja sjeverozapadne Hrvatske, točnije Gorskog kotara i dijela Hrvatskog primorja, koji na dijelu od Čabra i Prezida do Lisca i Klane graniče s Javorniškonotranjskim područjem, na kojem je pokojnik najduže djelovao. Polazeći od načela da život u prirodi nije moguće šablonizirati, visinu odstrjelnih zahvata u populacijama jelenske i srneće divljači temeljio je na odnosima tih populacija spram prehrambene baze. Kao indikator (neuskla ćemo ga imati u sjećanju, Članovi HŠD-a Ogranka Varaždin 2001 20012001) )) đenosti poslužili su mu, za svaku konkretnu godinu posebno, odstupanja težina odstrijeljene divljači s od ranije utvrđenih prosječnih težina po spolu i starosnim razredima. Ako se odnos populacije sa životnom sredinom kreće u nepoželjnom smjeru, ako se raskorak između brojnosti divljači i mogućnosti staništa na udovoljenju njenih životnih potreba povećava, težine će najzornije pokazati trend populacije. U takvom slučaju mora se pojačanim posezanjem odstrjelom brojnost dotične vrste smanjiti, sve dok se težine ne vrate na željenu visinu i obrnuto; ako su težine divljači u skladu s prosječnima, odstrjel će ostati na istoj razini ili će ga se morati smanjiti. Analizu praćenja tjelesnih težina dopunjavao je analizom napada kvalitete trofeja, zdravosti divljači i/ili prirodnim gubicima, te, za nas šumare od važnosti, stupnjem iskorištenosti podstojne etaže u sloju grmlja i prizemnog rašća. Na temelju tako provedenih istraživanja kasnih sedamdesetih godina prošloga stoljeća, nedvojbeno utvrdivši prekobrojnost jelenske divljači na Notranjskoj, godišnje odstrjelne kontigente znao je do te mjere povećati (i realizirati!) da su oni u pojedinim godinama bili i do 10 puta veći u odnosu na odstrjel na istovrsnim lovnim površinama susjednog čabarsko- klanjskog bazena u Hrvatskoj, gdje se štedljivim zahvatima nastojalo pospješiti širenje jelenske divljači prema istoku. Simonič i njegovi sljedbenici zorno su pokazali da su tako visoki odstrjeli mogući, bez narušavanja stabilnosti i strukture populacije, ako se provode u kategoriji mladih grla, poglavito teladi te jelena i košuta u drugoj godini života, uz striktnu poštedu srednje starih grla (reprodukcijski dio populacije!) i jelena "krunaša" do pune zrelosti. Tu je tajna, znao bi nam reći pri svakogodišnjim susretima na smotri lovačkih trofeja u |