DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 40 <-- 40 --> PDF |
R. Sabadi: ŠPANJOLSKA ŠUMARSTVO I ŠUMARSKA POLITIKA: PRKRADA 1 TRGOVINA DRVOM Šumarski list br. 1 2. CXXV1 (2002). 35-57 Izvan sjeverozapada, gdje ruralno gospodarstvo podsjeća na ono u Aquitaine u Francuskoj (voćnjaci, kukuruz, uzgoj svinja i goveda) i gdje je obalni pojas pun ribolovnih luka, suprotstavljeno je dvjema značajnim kulturama koje su posljedica klimatskih prilika: kulture suhih predjela (secano) i navodnjavane kulture (regadio). Secano se proteže u Meseta, regiji ovčarstva i domeni često ekstenzivnih kultura, u prvom redu pšenice, vinove loze i maslina. Regadio se proteže na istočnim zaravnima (huertas de Valence i huertas de Murcia) te u Andaluziji, koja je usmjerena na uzgajanje riže, leguminoza i voća (u prvom redu agruma). Industrija dosta trpi od nedostatka energije, unatoč značajnim pothvatima korištenja hidrocentrala i ugljena iz Asturije i Lećna. Dobivanje olova, cinka, uranija, bakra i žive u gorju Sierra Morena, dalo je značajan poticaj razvoju primarne metalurgije. Naslage željezne rude (u Baskiji i Asturiji) pridonijele su razvoju siderurgije u Avilesu, koja unatoč čestim proširenjima ne uspijeva zadovoljiti stalno rastuće potrebe. Industrija tekstila (pamuk i vuna posebice) koncentrirana je oko Barcelone, gospodarske metropole zemlje, uvijek u dominantnoj razvojnoj ulozi. Ne tako davno, španjolsko je gospodarstvo po svojoj strukturi i tehnici podsjećalo na tip gospodarstava zemalja u razvoju. Poslije 2. svjetskog rata, a posebno prijelazom na demokratski sustav 1969., kralj Juan Carlos i sukcesivne demokratski izabrane vlade dovode zemlju na put zapanjujućeg i ubrzanog gospodarskog razvoja. Pojedinih godina rast domaćeg bruto proizvoda (DBP) znao je čak postizati dvocifrene brojke. Kako je državni intervencionizam i iz njega nužno rezultirajuća korupcija dovedena pod kontrolu, u Španjolsku su nahrupile vodeće svjetske kompanije sa svježim legalnim kapitalom, što dovodi do stalnog i sve bržeg odljeva radne snage iz poljodjelstva u industriju i uslužne djelatnosti. Zahvaljujući svojemu položaju i bogatoj povijesti, Španjolci su vrlo smjelo i uspješno iskoritili te prednosti, razvijajući masovni turizam (posebno značajan razvoj postignut je na mediteranskoj obali: Costa Brava i Costa del Sol). Ostaje pitanje: da lije to rješenje ili bi turistička ponuda trebala postići diversificiranu ponudu, npr. manji, obiteljski hoteli, hoteli visokog standarda itd. Kako bilo, turističkoj ponudi Španjolske pridonijela je brzo razvijajuća infrastruktura i mala, domaća industrija i obrt. Sva ova kretanja postavljaju silne zahtjeve na građevinarstvo, koje je glavnim pokretačem gospodarskih kretanja, što španjolsko gospodarstvo održava stalno živahnim. Rastuća privreda omogućuje niske porezne stope, uz relativno jeftinu državu (bez suvišne administracije iako se mnogošta može uštedjeti stavljanjem partikularizma pod racionalnu kontrolu), solidan pravni poredak daje investitorima sigurnost za njihove tražbine i dobre izglede plasmana za proizvode i usluge. Ukoliko uspije zamišljena potpuna reforma oporezivanja i dođe do pot punije liberalizacije zakona o radu, kojega Španjolska mora slijediti, jer je ona tek slabiji partner u EZ, a to čine dvije vodeće zemlje EZ Njemačka i Francuska, (to će prisiliti V. Britaniju da učini isto), EZ bi imala izgleda da se približi SAD-u samo ako krene od rješavanja vlastitih slabosti. Inače će Europi, bilo u EZ ili izvan nje, vrijediti i dalje uzrečica: "Kihne li SAD, Europu zahvati prehlada". POVIJEST. Najstariji poznati stanovnici Španjolske su Keltiberi, nastali stapanjem Kelta i Ibera, po ovim posljednjim poluotok je dobio ime: Iberijski. Od kraja drugog tisućljeća osnivaju Feničani i Grci svoje kolonije na obalama Sredozemnog mora. U 3. stoljeću prije naše ere uspostavlja se na zapadnom dijelu vlast Kartage. Kartažane istjeruju Rimljani, koji su zavladali cijelim poluotokom 201. godine pr. Krista. Vlast Rimljana dolazi u pitanje zbog živahnih otpora i ustanaka (Sertorius, 82-72.) sve dok pod Augustusom 19. godine prije Krista nije potpala potpuno pod vlast Rima. Španjolska zadržava rimsku vladavinu sve do provale Alana, Sueva i Vandala u 5. stoljeću naše ere. Da bi se otklonila opasnost od Vandala, Rim poziva u pomoć Vizigote, koji Španjolsku osvajaju 476. godine n.e. Vizigotsko kraljevstvo, koje je doživjelo svoju najveću slavu poslije prijelaza na kršćanstvo pod kraljem Reccaredom (587) razoreno je u invaziji Arapa 711. godine. Od kraja 8. stoljeća emiri Omejida od Kordobe proglašavaju se nezavisnima. Godine 929. Abd al-Rahman III. uzima naslov kalifa. Kalifat Kordobe održao se do 1031., kada se muslimanska Španjolska raspada u nezavisna kraljevstva. Tako je bilo moguće organizirati ponovno kršćansko osvajanje (Reconquista ), koje je započelo na sjeveru Španjolske, iz Asturije, dokle muslimani nisu uspjeli prodrijeti. Kršćanska Španjolska uli . stoljeću obuhvaća Kraljevinu Kastiliju, Leon, Navarru, Aragon, kneževinu Portugal i Barcelonu. Od 1085. kralj Alfonso VI. osvaja Toledo 1242., Juan I. od Aragona zauzima Minorcu, kršćanski Španjolci, potpomognuti europskim križarima odnose pobjedu nad muslimanima kod Las Navas de Tolosa, stisnuvši muslimane da su sredinom 13. stoljeća vladali još samo s kraljevinom Granada. Poslije zastoja koji je bio u znaku stvaranja aragonskog carstva na Sredozemlju i političkih kriza, Reconquista se nastavlja u 15. stoljeću. Godine 1492. Isabella i Ferdinand, "Najkatoličkiji kraljevi" brakom sklopljenim 1496., pripremaju ponovno ujedinjenje Aragona i Kastilije, priključuju Granadu i istjeruju Maure s poluotoka. Ova pobjeda istovremena je s otkrićem Amerike. Španjolska monarhija postiže svoj vrhunac sa svojim kolonijalnim carstvom, za vrijeme vladavine Karla V. (1516-1556), koji 1519. svojim posjedima priključuje austrijske teritorije Habsburgovaca i pod Filipom II. (1556-1598), koji 1580. nasljeduje Portugal. Golemu tvorevinu kojoj nedostaje organsko jedinstvo, ugrožavaju Francuska, Nizozemska i Engleska. |