DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 41     <-- 41 -->        PDF

R. Sabadi: ŠPANJOLSKA - ŠUMARSTVO I ŠUMARSKA POLITIKA; PRLRADA
To dovodi do inflacije, demografskog smanjenja, pa
tako i do propasti pod posljednjim trima Habsburzima
(1598-1700). Kraljevsku kuću Habsburg, bez muškog
nasljednika posljednjeg Karla II (1700), nasljeduje njegov
unuk Louis XIV pod imenom Filip V. Karlo III.
(1759-1788) vladar prosvjetitelj trudi se da Španjolsku
preobrazi politički i gospodarski. Bourbone iz Španjolske
istjeruje Napoleon, koji za kralja postavlja svojeg
brata Josepha Bonaparte 1808. godine. Nakon teškog
rata i borbi za nezavisnost (1808-13) Bourboni ponovno
preuzimaju španjolski prijesto 1813. Ferdinand VII.
zbog revolucije 1820. pristaje na stvaranje ustavne monarhije,
ali ju princ d´Angouleme intervencijom ruši,
pretvarajući zemlju opet u apsolutnu monarhiju 1823.
godine. U tom međuvremenu španjolske kolonije u
Americi postaju nezavisne. Godine 1833. Isabella nasljeduje
Ferdinanda VII. i vlada tridesetpet godina, unatoč
opoziciji don Carlosa, brata preminulog kralja. Revolucija
1868. godine zbacuje ju s prijestolja, a izvršnu
vlast preuzima maršal Serrano sve do dolaska Amadea I.
1870. Ovaj pak poslije tri godine abdicira, postoje izbila
revolucija koja proglašava republiku, nakon čega izbija
pobuna karlista, u korist Alfonsa XII. 1874. godine.
Njegov sin Alfons XIII., rođen 1886. vlada uz regentstvo
majke Marie-Christine sve do preuzimanja vlasti
punoljetstvom 1902.


Godine 1898. u ratu protiv SAD Španjolska gubi
Cubu, Puerto Rico i Filipine. Uslijed svega toga dolazi
do teške društvene i gospodarske krize, s oživljavanjem
regionalizma. Poslije jednog pokušaja direktorija
(stvorenog pod Primo de Rivera-om 1923-30) na municipalnim
izborima 1931. pobjeđuju republikanci.
Alfons XIII. napušta Španjolsku ali bez abdikacije i


14. travnja 1931. proglašena je Republika. U srpnju
1936. poslije izborne pobjede Narodnog fronta (veljača),
general Franco, sljedbenik nacionalista, ustaje protiv
republikanske vlade. Poslije dugog građanskog rata
(srpanj 1936-ožujak 1939) pobjednik Franco proglašava
sebe vođom "caudillo" u kolovozu 1937. i preuzima
apsolutnu vlast u zemlji. Španjolska postaje autoritarna
država. Tijekom Drugog svjetskog rata podupire sile
osovine, iako ostaje neutralna. Godine 1942. ponovno
se osniva parlament (Cortes). Godine 1947. zakon o
nasljedstvu potvrđuje načelo monarhije i 1969. godine
na prijestolje stupa don Juan Carlos de Bourbon, koji
svojim djelovanjem i hrabrošću podstiče demokraciju
Španjolske, koja danas ima suvremenu, racionalno organiziranu
i jeftinu državu, u kojoj su najveći dio negativnosti
suvremenog društva (korupcija, zloporaba, nepotizam
i dr.) u dobroj mjeri pod kontrolom. Regionaliozam,
a i autonomašenje, tradicionalno je sveprisutno
u Španjolskoj, što će ostati problem za rješavanje tijekom
mnogih godina koje dolaze.
ADMINISTRATIVNA ORGANIZACIJA. Sastavljena
iz više zajednica s vrlo naglašenim partikula-


TRGOVINA DRVOM Šumarski list br. 1 2. CXXVI (2002), 35-57


rizmom, koji potječe iz tradicionalnih prava koja se i
dalje priznaju, Španjolska je vrlo decentralizirana zemlja,
gdje koncept nacija-država nije zapravo nikada
mnogo vrijedio. Ondje postoji:


-
centralna administracija s vrlo ograničenim pravima
u izvjesnim oblastima;
-
autonomne zajednice koje imaju punu slobodu organizacije
i inicijativa gotovo potpunih u pitanjima
državne većine, kao npr. upravljanjem teritorijem,
gospodarskom aktivniošću, upravljanje državnom
imovinom, itd.
svaka se autonomna zajednica može dijeliti u provincije
(pokrajine). Katalonija je npr. sastavljena iz
četiri provincije, provincije nemaju stvarnu moć
(osim u Baskiji, gdje se izvukla korist iz dvostrukog
prijenosa nadležnosti: od centralne vlasti na vladu
Baskije, a potom od ove na svaku od provincija u
Baskiji.


u Kataloniji se pojavila nova jedinica, "la Comarca",
koja objedinjuje više komuna u nekakvu vrstu
kantona, koji odgovara geografskoj, kulturnoj i
gospodarskoj jedinici.


važnost "cromarca" treba rasti na račun provincija,
općine, često vrlo rastegnute, obuhvaćaju više naselja
s najrazličitijim propisima.


POLITIČKA ORGANIZACIJA. Kao i na nacionalnoj
razini, svaka autonomna zajednica ima parlament
sastavljen od izabranih poslanika, koji biraju
predsjednika, kojemu je dužnost imenovanje vlade.


Zakoni o decentralizaciji određuju odgovarajuće
kompetencije središnje vlade (obrana, odnosi s inozemstvom
itd.) i autonomnih vlada. Razina delegiranja
kompetencija vrlo je različita već prema zajednicama i
stupnju da li one posjeduju manje ili više autonomije.


Svaka vlada autonomne jedinice ima svoje kompetencije
i svoju vlastitu organizaciju. Taje organizacija
podložna modifikacijama pri svakim izborima, s tim da
ostaje, u grubim obrisima, slična jedna drugoj. Unutar
tih organizacija, nazivlje, a prije svega unutrašnja organizacija
i ovlasti svakog od "ministarstava", razlikuju
se od jedne do druge autnomne zajed-nice.


U svakom od tih autonomih zajednica nalazi se
"ministarstvo" (općenito nazvano "Departman") poljoprivrede,
i u njemu više Generalnih direkcija, koje su
podijeljene u "sekcije".


Funkcija generalnog direktora (katkada istovremeno
i šef službe) je politička (mjesto za koje se kaže da
je pod slobodnom odredbom).