DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 43 <-- 43 --> PDF |
R. Sabadi: ŠPANJOLSKA ŠUMARSTVO I ŠUMARSKA POLITIKA; PRERADA I TRGOVINA DRVOM Šumarski list br. 1-2, CXXVI (2002), 35-57 Tijekom posljednjih tridesetak godina, šume se šire na površini 25-26 milijuna ha, sa šumom obraslim površinama varirajući između 11 i 12 milijuna ha. Šumom pokrivena tla i zemljište s drvećem (ali ne šuma) čine oko 56 % i 23 % EUA (Tablica 3). Valja naglasiti daje količina pokrivača drvećem u španjolskim šumama i šumskom zemljištu izrazito nizak, usporedivši ga s njegovim ekološkim potencijalom. Procijenjeno je da je oko 5,5 milijuna ha sposobno za pošumljivanje, s tim da bi se samo oko 9 % od toga smjelo pošumiti brzorastućim vrstama2. Predominantnost mediteranskih klimatskih uvjeta mora se također podvući. Unutar godišnje i sezonske nepravilnosti oborina, plus ljetna suša i visoke temperature koje obilježavaju ovu klimu, dobro su poznate. Slučajna područja moguće je naći, a predstavljaju prijelaz u uvjete humidne Španjolske ili pak u polupustinjske uvjete, ovi potonji pak odražavaju blizinu Africi. U većini područja, semiaridni uvjeti su dominantni. Dalji čimbenik kojeg valja imati u vidu je vladajući udio siromašnih tala na područjima silikata i vapnenaca. Niska plodnost tala u vezi s klimatskim značajkama opisanim naprijed, rezultiraju proizvodnjom drva ispod prosjeka, usporede li se sa središnjom ili sjevernom Europom. Površine pod drvećem. Španjolsku je moguće podijeliti u dvije glavne klimatske zone: (a) aridnu i semiaridnu koja zauzima 75 % kopnene Španjolske, znakovitom mediteranskom klimom, te (b) humidno područje koje zauzima ostalih 25 % - općenito znakovitom umjerenom oceanskom klimom zbog blizine Biskajskog zaljeva (ova kategorija uključuje i Pirineje, koji imaju više kontinentalnu klimu). Semiaridna Španjolska u znaku je sklerofilnih vrsta drveća (i ostalog raslinja), a humidna Španjolska vrstama drveća listača, iako visine lokalnih mikroklima imaju velik utjecaj, pa se površine listača slične onima u humidnoj Španjolskoj mogu naći i unutar mediteranskog područja. Optimalne prirodne vrste semiaridnih područja s drvećem koje dominiraju su crnika (q. ilex) i hrast plutnjak (q. suber). Četinjače kao što su španjolski crni bor (p. nigra var. hispanica i var. pyrenaica, alepski bor i primorski bor znakoviti su po otpornosti prema suši i malim potrebama za vodom i predstavljaju degradiranu mješavinu vrsta u odnosu na prirodan optimum. U humidnim izoliranim površinama unutar mediteranske Španjolske, zimzelene vrste i vrste listača razvijaju se pod optimalnim prirodnim uvjetima. Portugalski hrast, alžirski hrast i q. eulanginosa su tipični. Vrste četinjača u tim džepovima su španjolska jela i korzikanski bor. Miješane površine pod drvećem sa škotskim borom i primorskim borom također su nađene3. U prirodnim površinama pod drvećem u humidnoj Španjolskoj pridolaze bukva, hrast lužnjak, hrast kitnjak, q. eulanginosa i u manjoj mjeri pitomi kesten i srebrna breza. Na višim terenima zastupljeni su škotski bor, srebrna jela i gorski bor. Prema inventarizaciji šuma 1975. klasificirano je 11,791.600 ha kao šuma. Vrste listača predstavljaju 52 % a četinjače 46 % (2 % ostalo raslinje bez klasifikacije). Gotovo trideset godina ranije, 1946. godine taj odnos listača i četinjača bio je u korist listača4. Između 1940. i 1974. pošumljeno je u Španjolskoj 2,832.000 ha (24 % ukupnih šumskih površina utvrđenih inventarizacijom 1975). Ova su pošumljivanja međutim umanjena uklanjanjem crnike i hrasta plutnjaka, i to sječom ili pak šumskim požarima. Tijekom desetljeća 1976-85. ukupna površina zahvaćena šumskim požarima (972.790 ha) premašila je površine namijenjene planskom pošumljivanju (830.222 ha). Vrste pošumljivanja koje su se provodile značajno su promijenile sastav vrsta. U humidnoj Španjolskoj velike su površine pošumljene neautohtonim vrstama kao što su primorski bor, Monterey bor i eukaliptus. U semiaridnim područjima eukaliptusovi nasadi istisnuli su mediteranske vrste i čak degradirale sastojine crnike i plutnjaka, prouzročivši time lokalna odstupanja od prirodnih optimuma5. Dominantne vrste španjolskih šuma još uvijek su crnika (25 % od sveukupne površine pod drvećem). Slijedi primorski bor (11 %), alepski bor (10 %) i škotski bor (7 %). Ostatak španjolskih površina pod drvećem sastavljeno je od brojnih vrsta, od kojih su neke od izvanrednog značenja za okoliš (španjolska jela, alžirski hrast, itd.). Površine klasificirane kao šume obuhvaćaju 25,6 milijuna ha ili 50,8 % ukupne površine Španjolske koja je 50,5 milijuna ha. Površine klasificirane kao šuma obuhvaćaju nešto oko 13 milijuna ha ispasišta i "matorral" (gustiš, šiblje i grmlje), 11,8 milijuna ha površina gdje krošnje drveća pokrivaju preko 10% površine tla, samo 8,3 milijuna haje šuma, od čega su gospodarske šume samo 6,5 milijuna ha. U relativnom smislu Španjolska ima dosta šumskog zemljišta. Ovi resursi su međutim karakterizirani niskom prosječnom produktivnošću, uglavnom zbog semiaridnih uvjeta koji prevladavaju u većini tih površina. Španjolskim drvom obraslim površinama pretežito se gospodari na privatnim načelima (usmjerenje na pro : Madrigal, A., Fernandez, T.J.G., La selvicultura y el sector forestal en Espana: factores condicionantes y orientaciones a promover su desarollo 3 Ferreras, C, Arozena, M.F., 1987.. Gui´a fisica de Espana 2. Los Bosques, Allianza Editorial, Madrid 4 Solana Gutiercz, .1. 1987., Los recursos de las masas forestales, Acercamiento a su evalucion global en la Peninsula e Istal Baleares, Escuela TSIM, Madrid 5 GarciaAbril, A., ct al., 1989., La rcpoblaciön forestal, Adena, Madrids 41 |