DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 44 <-- 44 --> PDF |
R. Sabadi: ŠPANJOLSKA - ŠUMARSTVO I ŠUMARSKA POLITIKA; PRERADA I TRGOVINA DRVOM Šumarski list br. 1-2, CXXV1 (2002). 35-57 fit), samo jedna trećina šuma i šumskog zemljišta pripada javnim institucijama jedne ili druge vrste. Dekapitalizacija koja se vidi u španjolskim šumama i šumskom zemljištu (posebno ovom potonjem) zahvaća jednako tako i javni posjed, i to u zabrinjavajućem stupnju. Mediteranska regija u središnjem dijelu ima zajedničke vrste sa središnjom iberijskom regijom kao što su npr. Pinus halepensis, Pinus pinea, Pinus pinaster, Quercus ilex, a na ponekim mjestima i Querem suber. Obrast je međutim manje gust zbog suhoće i ogromnih degradiranih područja koja mjestimično liče na pustinju. Na obalnim pješčanim dinama priobalja, vrijedni su pokušaji pošumljivanja šumskim drvećem. Isto tako valja spomenuti šumu palmi u Elche, južno od glavnog grada Alicante istoimene provincije (u Valenciji). Važna komponenta mediternskih šuma je semiaridna vegetacija sa i bez drveća dehesa (otvoreno, savani slično zemljište, rezultat djelomičnog krčenja prijašnjih mediteranskih šuma tipizirana multiplim korištenjem za poljoprivredu, pašarenje i šumarenje. Ovaj oblik šuma vrlo je važan u mediteranskom bazenu, a i te kako znakovit za Španjolsku i Portugal, uz dakako i druge europske mediteranske zemlje kao što su Francuska, Italija, Hrvatska i Grčka, te neeuropske zemlje Male Azije, Bliskog istoka i sjeverne Afrike)). Ove formacije šumskog zemljišta samo u španjolskim zapadnim i jugozapadnim provincijama zauzimaju površinu 5,82 milijuna ha, uz visoke šume, pretežito brzorastuće, na površini oko 1,2 milijuna ha. Površine dehesa (s i bez drveća) predstavljaju dakle 52 % agrikulturno korištenog zemljišta unutar tih provincija i 27 % od ukupnih šumskih zemljišta Španjolske. Glavni problemi koje dehesa šumsko zemljište sučeljava, sasvim su različiti od onih koji utječu na brzorastuće šume zasađene zbog proizvodnje drveta i plantaže, više na sjeveru i u industrijskim zemljama Europe. Npr. problemi kao što su kisele kiše te regionalni debalansi između tražnje i ponude drveta nisu specifični za dehesas. Dehesas čine primarnu formaciju mediteranskog šumskog zemljišta nađenu na Iberskom poluotoku. Porijeklo bezdrvnih dehesas leži najčešće u degradaciji tih formacija. Osim dehezas, u mediteranske šumske površine ulaze još i aridna područja kao što su ona u provincijama Almeria, Murcia i Alicante. Gospodarska aktivnost u tim područjima uobičajeno je mariginalna. Ta su područja često predmetom mnogih istraživanja, kao i javne gospodarske politike, s ciljem da se zaustavi desertifikacija, uglavnom uslijed olujnih poplava. Danas javne institucije odgovaraju najčešće na ta pitanja sadnjom četinjača, topola i eukaliptusa. Uvođenje nekih od ovih egzotičnih vrsta međutim dovodi do lokalnih okolišnih degradacija. Na primjer u semiaridnoj Španjolskoj, takve plantaže podložne su šumskim požarima, najčešće zbog potpunog odsustva važnih šumskouzgojnih gospodarskih praktičnih iskustava. Uz pretežito mediteranske značajke Španjolske, uzgajanje mora biti različito od srednje europske prakse, u kojoj se drvo mora promatrati kao sekundarno po značenju. Različiti pašnjački resursi s druge strane upućuju da ispaša treba sačinjavati glavnu gospodarsku aktivnost. Španjolsko šumsko zemljište izrazito je važan pridonositelj čuvanju tala i voda. Također mediteransko šumsko zemljište pruža nezamjenjiv habitat za brojnu ekološki važnu faunu Europe i Afrike, jednako tako kao i za autohtone iberijske vrste. Ni službena politika, niti upravna praksa izvedena iz zakonskih propisa koji se tiču zaštitnih područja, nisu davali prednost punom gospodarskom i okolišnom potencijalu tih područja. Općenito se to dogodilo zbog financijske politike, koja je trebala osigurati potrajan razvoj prirodnih izvora i okolišnih i gospodarskih, koji se simultano uvode. Takvo zakonodavstvo je zaštitu nekih područja proglasilo najvećom ekološkom vrijednošću koja je moguća. Nacionalni park Monfragüe dobar je primjer za to. Ispasišta, tla obrasla česminom (crnika, Q. ilex) i plutnjakom (Q. suber), grmlje (matorral) i mediteranska fauna u tom području, sve je bilo razarano i substituirano novim šumskim plantažama s brzorastućim egzotičnim vrstama sredinom 1970-tih godina, da bi se djelomično obnovilo zahvaljujući tim zakonskim mjerama. Šume i šumsko zemljište. Uporaba zemljišta predmetom je periodičkih promjena koje imaju utjecaj i na veličinu zemljišta pod poljoprivrednim korištenjem (Espacios utilizad para agricultura - EUA) i njihovu raspodjelu između stočarstva, ratarstva i šumarstva. Tendencija prema redukciji u veličini zemljišta namijenjenog poljodjelstvu, uzrokovano je turizmom, izgradnjom kuća za odmor (vikendica), urbanim, industrijskim, transportnim i ostalim zahtjevima. Ostali fizički, gospodarski, društveni i politički čimbenici međutim također vrše utjecaj na pretvorbu poljoprivrednog zemljišta u šumsko ili obratno. Međudjelovanja ovako uvelike mijenjajućih čimbenika čine razgraničenja veličine šumskog zemljišta, teškim, ako ne i nemogućim. Veliki troškovi provedbe inventarizacije šuma koja je stoga rijetka, potvrđuje postojanje problema. Čak i sada, samo je jedna inventarizacija šuma u Španjolskoj objavljena 1975. (FFI 1975), a druga je nedavno završena (1993/94). Španjolsko zakonodavstvo pomno definira razliku šumskog zemljišta od poljodjelskog "kao zemljište koje nije karakterizirano poljodjelskim usjevima". Službena gospodarska statistika definira poljoprivredne proizvode prema kriterijima uspostavljenim za potrebe nacionalnih računa. Šumska su zemljišta stoga definirana zabunom. Dodatno još toj statističkoj konfuziji, miješane šume i kultivirane površine smatraju se |