DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 64 <-- 64 --> PDF |
A. Frković: SUMARNICI RUDOLF I ARTHUR BFRGAN I FARMA SREBRODLAKIH LISICA Šumarski list br. I 2, CXXVI (2002), 59-67 ra podružnice izabrani su: Janko Šušteršič (dotadašnji predsjednik), Bartol Grgurić, Vilim Kniewald, Ivan Mihelčić, Drago Mar ine el i IvanKnetić. "Nakon što sam zbog partizanskog rata bio prisiljen napustiti svoju službu kao i mjesto stanovanja u Delnicama", našli smo zapisano u njegovom životopisu (Lebenslauf) pisanom vlastitom rukom u Ostrachu 2. kolovoza 1956, "premješten sam od Državne komore Kneževine Thurn Taxis u knez. šumariju Obermarchtal, okrug Ehingen, gdje sam se doselio sa svojom obitelju 10. veljače 1944. Tu sam ostao do 1. veljače 1947. kada sam premješten u Ostrach kao upravitelj tamošnjeg knez. šumsko-lovnog područja". Kako je nakon pet godina i u Njemačkoj došlo do reorganizacije šumarstva, a to radno mjesto biva ukinuto na vlastiti zahtjev Arthur Bergan nakon 34 godine aktivnog i uspješnog službovanja odlazi u mirovinu 1. listopada 1952. Umro je u Ostrachu u 67. godini života 20. svibnja 1962. Arr^t^S-^IJC -Z-OT-fr ćtL-*t^ J7^Z**m*>& /* Sćs/t fć^raž-ć´^zm?m^. ~&^ *xZ~e~" %**~jćr ćgfJZet&i, «4«. S -^y^^^ ^fj^ Slika 5. Faksimil životopisa Arthura Bergana pisanog u Ostrachu 2. kolovoza 1956. Bild 5 Kopie der in Ostrach am 2. August 1956 geschriebenen Lebensgeschichte von Arthur Bergan GORSKA FARMA SREBRODLAKIH LISICA Bergfarm fon Silberfüchsen Ono po čemu šumarski stručnjaci otac i sin Rudolf i Arthur Bergan žive i danas u sjećanju starijih Delničana i Gorana, je njihov pionirskih poduhvat rentabilnog farmerskog uzgoja plemenitih krznaša. Prateći stručnu šumarsku i lovačku literaturu nekih autora (Rössler 1913, Huss 1930) našli su uporište svojih zamisli, da bi opora goranska klima pogodovala tom uzgoju, koji je, nakon prvih početaka u Kanadi i SAD-u a usporedo s podizanjem standarda i rasta cijena krzna, stao nicati poput gljiva iza kiše i u Europi. Umjetni uzgoj srebrodlakih lisica, za koji su se opredijelili Berganovi. uzeo je toliko maha na sjevernoameričkom kontinentu i svijetu uopće, daje primjerice u Kanadi osnovano posebno društvo pod imenom "Silver Black Fox Breelers Association", a svrha je bila kontrola te industrije, registriranje uzgojnih centara, osnivanje rodovnika, određivanje rasplodnog materijala i vođenje konjukturne službe (Čadež 1962). 1. Prvi počeci sa srebrodlakim lisicama u Zalesini Die Anfänge mit Silberfüchsen in Zalesina Sve je počelo u lipnju 1930. g. pozivom izvjesnog Hussa iz Weitzelsdorfa (austrijska Koruška), uzgajivača srebrodlakih lisica, da posjete farmu i lovište u podnožju Karavanki. Upoznavši se s postupkom manipulacije, hranjenja i drugim pojedinostima, mladi se Arthur do te mjere oduševio daje u kolovozu iste godine na toj farmi kupio dva rasplodna para lisica, a po izgradnji lisičnjaka s potrebnom infrastrukturom u Zalesini (gdje je radio) iste i dopremio 13. studenog 1930. "Bile su to prve srebrodlake lisice u Jugoslaviji, kupljene našim dinarom" (cijena koštanja 144.000 din op. A. F.), napisat će četiri godine kasnije u "Živinarevom glasniku". U Hrvatskoj odnosno biv. Jugoslaviji bilo je doduše nekoliko umjetnih uzgajališta krznaša, ali redom farmi za uzgoj barskih nutrija {Myocastor coypus) primjerice u nas u Ludbregu, te vidrica, poznatijih kao nerc ili vodena lasica (Mustela lutreola) kraj Beograda u Srbiji (Stanetti 1970). Do matičnog fonda srebrodlakih lisica bilo je u to vrijeme ne samo teško doći, nego je ova krznašica u uzgojnom smislu predstavljala određenu nepoznanicu, a i sam uzgoj, budući se radi o relativno krupnom mesožderu, vidno je skuplji i teži. GORSKA FARMA SREBRODLAKIH LISICA ZALESINA- DELNICE GORSKI KOTAR 800 M. N. M. A. BERGAN |