DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2002 str. 94 <-- 94 --> PDF |
Poslije razornog rata i Bečkog mira (1886) te ujedinjenja Italije, akt o osnivanju državnih šuma bio je vrlo napredan čin tadašnje administracije. Osnivanju državnih šuma prethodile su prodaje mnogih državnih i crkvenih dobara, u kojima su šume zauzimale značajno mjesto. No ipak 20. srpnja 1871. g. aktom broj 283 izišao je zakon kojim su osnovane državne šume sastavljene od 20-ak kompleksa, s izuzećem državnih šuma, namijenjenih za potrebe solana koje su izravno pod upravom financa koji su držali monopol soli. Površina tog prvog kompleksa državnih šuma iznosila je oko 50 000 ha, od čega 45 % u Toskani, 28 % u Venetu, 26 % u južnoj Italiji i 1 % u Lombardiji i Liguriji. Prodajom i kupnjom površina državnih šuma se smanjivala i povećavala, ali je uglavnom u zadnjim godinama ovog razdoblja imala nešto više od 50 000 ha, od čega je na površinu pod šumom otpadalo oko 42 000 ha, dok je 10 000 ha bilo nepošumljeno. Visokih šuma bilo je oko 31 000 ha, a panjača 11 000 ha. Od visokih šuma 18 % otpadalo je na četinjače, 29 % na hrastove šume, 18 % na bukove, 2 % na kestenove i 33 % na mješovite šume. Panjače su bile 78 % mješane, 13 % bukove, 7 % hrastove i 1 % kestenove. Prihodi državnih šuma bili su prodaja drveta, te najam terena za pašarenje i poljoprivredu, a troškovi su se sastojali od regionalnih, komunalnih i drugih poreza (39 %) te plaća čuvarskog osoblja (36 %), dok se za održavanje cesta i podizanje kultura izdvajalo znatno manje (8 i 7 %). Ne bi se moglo reći da je šumska administracija iz tog vremena imala izravan cilj zaštitu vodnog režima i općenito zaštitnu funkciju šuma, ali samom činjenicom da su uspjeli zadržati te šume u državnom vlasništvu, predstavljaju zaštitne i preventivne mjere. Tek naknadni zakoni iz 1910 g. i poslije, regulirali su zaštitne funkcije šuma. Na kraju autor naglašava da Toskana koja je u tom razdoblju sudjelovala s najvećim površinama u državnim šumama (49 %), sada, nakom više od stoljeća predvodi s apsolutno najvećom pošumljenom površinom u Italiji. Fabio Clauser: Šumske prorede - dječija igra ili konfuzno stanje U članku autor izražava sumnju u povoljan učinak proreda šuma kao nastavak svog izlaganja iz 1985. g. (Monti e bosehi, broj 5) potkrepljenu novijom američkom i europskom šumarskom literaturom. Posebice upućuje na tri članka o kojima daje obrazloženje: 1. Boris Z e i d e, 2001. g. Thininng and Growth. Journal of Forestry, 1: 20-25 2. R. O. Curtis, D. D. Marschall, J. F. Bell, 1987. g. LOGS. A Pionering Example of Silvicultural Research in Coast Douglas-Fir. Journal of Forestry 7: 19-25 3. Peter Amman, 1999. Analyse umbehandleter Jungebestande als Grundlage fur neue Pflegekonzepte, Schweiz. Z. Forstwes. 150, 12: 460-470. Posebna pozornost posvećena je prvom članku "Proreda i prirast" jer : objašnjava jasno i učinkovito povijesni razvoj po kusnih istraživanja utjecaja proreda na prirast u po sljednjih 200-300g. izdvaja kritično stajalište relevantne važnosti jed nog čimbenika, kojim je generacija šumara ispunila tisuće stranica, a nije dala posljednju riječ. Zeide podupire staro stajalište po kojemu su neprorijedene šume više produktivne, što potkrepljuje novim istraživanjima Curtisa i drugih na sastojinama duglazije. Zeide i dalje tvrdi daje studijom Curtisa zaključena "filozofija" oko proreda, ostaje sada samo potreba za razlikovanjem između totalnog prirasta i prirasta komercijalnog volumena. Radi potpore svojim tvrdnjama Zeide navodi važna istraživanja sljedećih autora: Hart ig -jedan od utemeljitelja modernog šumarstva, danski veleposjednik Reventlow, Broillard iz Francuske, Borggreve i dr. iz Njemačke, koji u prilog svojih tvrdnja navode ekofiziološke razloge koji uključuju moguću redukciju fotosintetičke proizvodnje, povećanu proporciju između respiracije i fotosinteze te smanjenje mogućnosti uzimanja hranjiva i vode radi slabijeg razvoja žiljnog sustava. Smith, Hartig i dr. (1997) daju mišljenje o proredama, tvrdeći da se s maksimalno održivom gustoćom u prirodi postiže i maksimalna proizvodnja drvne mase. Curtis i suradnici u svom članku opisuju rezultate objavljenih pokusa na kulturama duglazije starim 45-58 g. gdje su obavljene prorede u različitim intervalima i uspoređene s kontrolnim plohama. U početku je prevladavalo mišljenje da "ista proizvodnja drvne mase može biti postignuta unutar širokog spektra gustoće u kojem prorede samo distribuiraju prirast unutar različitog broja stabala", no postoji sumnja u ovu pretpostavku, što pokazuju usporedbe na bazi pokusnih rezultata: - ukupna proizvodnja drvne mase veća je na kontrolnim (netaknutim) površinama, posebice u prvim godinama. proizvodnja komercijalne mase (15 cm promjera na tanjem kraju) veća je kod prorjedivanih ploha nego kod kontrolnih, što se s vremenom povećava. - prorede u pravilu idu u korist povećanja biološke raznolikosti. Peter Amman u svom članku upozorava na negativne posljedice u slučaju neprimjenjivanja proreda na stabilnost šume i predviđenu proizvodnju kvalitetnog drveta. Pokus se obavljao u sastojinama smreke i obič |