DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 103     <-- 103 -->        PDF

Vrste koje su najviše u upotrebi su obični orah, divlja
trešnja, pojedini hrastovi, javor i jasen. Radi se uglavnom
o vrstama koje su dosta zahtjevne s ekološkog gledišta,
jer za zadovoljavajuću produkciju traže pogodne
terene i potrebnu njegu posebno u prvoj fazi uzgojnog
ciklusa. Postoje mnoge evidencije da se siguran uspjeh
može očekivati samo na srednje i dobro plodnim zemljištima
uz osiguranje potrebnih uzgojnih intervencija.


Mogućnost ovog tipa uzgoja šumskih kultura dao je
još 1877. g. Di Berenger uzgojem oraha, upotrijebivši
varijetet Juglans sclerocarpa Spad, koji ima vrlo
kompaktno i dekorativno drvo. On je preporučio turnus
od 80 g, upozorivši na brzi prirast u prvih 50 g. rasta.


1923. g. Piccioli daje prednost izravnoj sadnji
plodova oraha (za proizvodnju drveta) nad cijepljenjem
sadnica.


1967. g. Gambi ističe povećanu potražnju za drvetom
oraha, koja razvojem industrije namještaja u Italiji
dovodi do sve veće razlike između ponude i potražnje.
Malo po malo interes za vrijednim drvetom se proširio
i na druge vrste listača (trešnja, hrast i jasen). Taj
je interes kulminirao u drugoj polovici 80-ih godina,
kada je paralelno s porastom potražnje za drvetom porastao
i interes za podizanjem šumskih kultura na napuštenim
poljoprivrednim zemljištima.


Nakon početnog nepovjerenja u tržište i investicije
na dugi rok, te različitih operativnih pogrešaka zbog pomanjkanja
tehničke učinkovitosti, podizanje šumskih
kultura s vrijednim listačama ubrzo je poprimilo široke
razmjere. U razdoblju 1994/97. podignuto je više od
80 000 ha kultura listača (ne brzog rasta) što iznosi 60 %
ukupnog pošumljavanja u istom razdoblju. Ovo je važan
doprinos općoj politici agroambijentalnih mjera u sup


stituciji za tradicionalne poljoprivredne kulture. Posljednjih
dvadesetak godina u programe podizanja
kultura listača uključeni su mnogi instituti i sveučilišta,
a održani su mnogi kongresi i savjetovanja pod vodstvom
eminentnih stručnjaka s područja šumarskih znanosti.
Istraživanja su išla u smjeru genetskog poboljšanja
sadnog materijala. U Francuskoj su vršeni pokusi
sa hibridom Junglans nigra x Juglans regia, gdje je postignut
značajan porast prirasta kod hibrida ali lošija
kvaliteta drva u odnosu na J. regia. Problem je u velikom
vremenskom razmaku između klijanja sjemena i
početka fruktifikacije, što otežava promatranje.


U Italiji momentalno nema praktičnog genetskog poboljšanja.
Uočene su biljke trešnje dobrih fenotipskih
karakteristika i umnožene u staklenicima. Ti klonovi su
u fazi procjene i selekcije u raznim predjelima zemlje.


Osobito se daje važnost morfološkom obilježju stabla
i krošnje te zdravstvenom stanju sadnog materijala.
Dvadesetgodišnja istraživanja Instituta za pokuse u šumarstvu
u Arezzu na sadnom materijalu oraha dali su
osnovu za buduće radove na poboljšanju osobina važnih
za proizvodnju kvalitetnog drva.


Calvo i D ´Ambrosi (1995. g.) predložili su standard
za sadnice vrijednih listača za upotrebu u podizanju
kultura.


U odnosu na ovu problematiku naglašava se potreba
za povećanim istraživanjima na području ekofiziologije
i odnosa u podzemnom ambientu koji utječu na
razvoj žiljnog sustava, stoje od velikog zanačenja za
prirast stabala.


Sva ova istraživanja važna za proizvodnju kvalitetnog
drveta imaju bez sumnje i pozitivne aspekte sa stajališta
poboljšanja ambientalne vrijednosti okružja.


L´ ITALIA FORESTALE E MONTANA
(časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima - izdanje
Talijanske Akademije šumarskih znanosti - Firenze)


Iz broja 5 ruj an-listopad 2001. g. izdvajamo:


Orazio C i a n c i o : Multiregionalni operativni program
i projekt B 28 "Nove metodologije za potrajno
gospodarenje šumskim sustavima u južnoj Italiji"


Ovaj članak Orazia Cianicia glavnog tajnika Talijanske
Akademije šumarskih znanosti i direktora ovoga
časopisa, predstavlja uvodno izlaganje u problematiku
vezanu za razne mjere koje su obuhvaćene programom
Ministarstva poljoprivrede i šumarstava, a koji
obuhvaća 80 različitih projekata iz raznih grana poljoprivrede
i šumarstva. Tu se posebno po važnosti za šumarsku
struku izdvajaju projekat A 29 - "model racio


nalnog podizanja šumskih kultura u južnoj Italiji"
(koordiniran Nacionalnom Akademijom poljoprivrede
iz Bolonje) i projekat B 28.


Ovi projekti obilježeni su plodnom suradnjom obiju
Akademija, jer obrađuju vrlo aktualne teme: podizanje
novih kultura i gospodarenje šumama.


Projekat B 28 je započet 1998. g. sa zadatkom racionalizacije
oblika gospodarenja šumskim sustavima.
U tim istraživanjima sudjelovale su mnoge institucije,
a iskustva i rezultati prenošeni su na druge regije.


U projektu je sudjelovalo 14 operativnih jedinica
sastavljenih od predstavnika Akademija i Sveučilišta,




ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 104     <-- 104 -->        PDF

pod nadzorom "znanstvenog komiteta" sastavljenog
ad hoc, u čijem su sastavu eminentni stručnjaci: koordinator
Orazio C i a n c i o i članovi Umberto B a g n a resi,
Piermaria Corona, Raffaello Giannini i Susanna
Nocentin i.


Početna istraživanja odnosila su se na općenito uvođenje
u problematiku s aktivnostima na reviziji koncepcije
potrajnog gospodarenja šumama, na procjeni
biološke raznolikosti radi očuvanja složenih šumskih
sustava te gospodarenju i uskladištenju ugljičnog dioksida
u šumskim ekosustavima.


Poslije toga elaborirane su i druge teme kao: tehnika
gospodarenja šumama s pretežitim učešćem četinjača,
gospodarenje visokim šumama listača, procjena
vrijednosti panjača. naturalizacija plantaža eukaliptusa
i primorskih borova, tehnika uzgoja plutnjaka i dr.


Očita je velika raznolikost tema koja traži sinergetsku
organiziranost raznih institucija, jer su rezultati pojedinih
istraživanja osnova za druga istraživanja.


Posljedica tih istraživanja su mnogi radovi, od kojih
su neki općeg karaktera objavljeni u ovom broju časopisa.


Orazio C i anc i o : Teorija i način potrajnog gospodarenja
šumama


U posljednjih 30-ak godina način gledanja na šume
se promijenio, na stoje najviše djelovalo saznanje daje
uloga šume vrlo kompleksna i da nadaleko nadilazi jednostavnu
funkciju proizvodnje drvne mase.


Sume ne mogu biti isključivo ekonomski i tržišno
promatrane, i gospodarenje šumama treba se temeljiti
na "ekstenzivnom gospodarenju" u harmoniji sa prirodom.
Šuma je samoproizvodna i obnovljiva, ima osobinu
autonomije i mogućnost da podredi strukturalne
promjene očuvanju vlastite organiziranosti.


Na svjetskom Kongresu o ambijentu i razvoju koji
je održan u Rio de Janeiro-u 1992. g. iznesen je prijedlog
da se ne daje nikakvo ograničenje razvoju, već da
se poveća povezanost čimbenika vezanih za ambijentalnu
kompatibilnost.


Konferencija o Zaštiti šuma u Europi (Helsinki
1993. g.) zaključena je objavom četiriju rezolucija koje
čine formalnu obvezu za zemlje Europe, a to su:


uputa za racionalno gospodarenje šumama Europe,


uputa za očuvanje biološke raznolikosti šuma Eu


rope,


šumarska kooperacija sa zemljama u razvoju i


dugoročna strategija procesa prilagodbe šuma Eu


rope na klimatske promjene.


Ključni problem, navodi autor, proizlazi iz "sukoba
između ekologije i ekonomije", a sada je sazorilo saznanje
da se taj sukob može riješiti samo uključivanjem
etike u taj sukob.


Zadatak šumarstva je proučavanje, uzgoj i korištenje
šuma koje su samproizvodne, vrlo složene i sposobne
da se samostalno obnavljaju uz obavljanje složenih
funkcija.


Potrebno je podržavati ravnotežu šume i okoliša,
očuvanje i povećanje biološke raznolikosti i općenito
složenost sustava uz sukladnost uzgojnih zahvata s ostalim
čimbenicima sa kojima šuma ima uzajamno djelovanje.


Raffaello G i ann i ni, Marco Borghett i: Ocjena
biološke raznolikosti za gospodarenje šumskim
sustavima


Termin biološka raznolikost je danas u širokoj uporabi,
no unatoč tomu teško je oblikovati definiciju koja
bi imala općenito značenje. Odnosi se na broj i učestalost
raznih "entiteta" koji se promatraju na određenim
razinama organiziranosti, od individua populacije i
vrsta, do ekosustava. Znači ne odnosi se samo na broj,
već i na učestalost vrste, njihove zajednice i razinu biološke
organiziranosti.


Biološka raznolikost šumskih ekosustavima proizlazi
iz heterogenosti okoliša koji se manifestira kao
mozaik mikroambientskih elemenata, koji se mijenjaju
tijekom vremena, ovisno o biološkim ciklusima. Samo
u predugačkom trajanju pojedinog biološkog ciklusa
mogu se pojedine zajednice pretvoriti u "statičke".


Šumsko drveće ima karakteristiku široke genetske
raznolikosti radi obimnog širenja peludi, disperzije sjemenja
i općenito mogućnosti reprodukcije koja je temelj
genetskih promjena.


Ekološka vrijednost biološke raznolikosti očituje se
u odnosu na produktivnost, na dinamiku i stabilnost
šumskih ekosustava. Čovjek je sa svojim dugotrajnim
aktivnostima u mnogočemu modificirao prirodne ekosustave
radi uvođenja jednovrsnih proizvodnih lanaca
za prehrambene potrebe, što je izravno ili neizravno
doprinijelo degradaciji, zagađenju i nepovoljnim promjenama.
Suviše jednostavni ekosustavi izloženi su
gubicima funkcionalnosti i stabilnosti, neotporni su na
klimatske ekstreme i epidemije. Očuvanje "minornih"
vrsta od velikog je značenja jer imaju ulogu ekoloških
indikatora, koji u određenim uvjetima daju uzbunu na
kvalitetu okoliša.


U nastavku članka autori su prezentirali metode i
primjere analiza biološke raznolikosti koji uglavnom
imaju opisna obilježja s područja botanike, fitobiografije,
fitosociologije, ekologije itd.


Osobita pozornost posvećena je analizi kompozicije
slojeva grmlja i drveća, frekvenciji individua po dimenzijama,
njihovom socijalnom položaju, potencijalu
rasta i obnove.


Biološka raznolikost ima perspektivu da bude dobro
dokumentirana statističkim metodama, ali je zbog ob




ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 105     <-- 105 -->        PDF

jektivnih problema koji se odnose na još uvijek oskudna
saznanja, teško dati precizna objašnjenja na pitanja koja
reguliraju međusobne odnose između biološke raznolikosti
i funkcioniranja šumskih ekosustava.


Giuseppe Scarascia-Mugnozza, Giorgio
M a 11 e u c c i, Massimiliano H a j n y, Leonardo M o n tagnani,
Alberto Masci: Potrajno gospodarenje
šumama i organski ugljik u mediteranskom okružju
- istraživanja u Nacionalnom parku Calabria


Šumski ekosustavi imaju značajnu ulogu u globalnim
biokemijskim procesima, a posebice u odnosu na
ugljik i dušik, što se očituje velikim utjecajem na regionalnu
i globalnu klimu.


Nedavno su šume uvedene u protokol iz Kyota kao
regulator klimatskh promjena, glede sposobnosti da
djeluju na redukciju emisije ugljičnog dioksida. Unatoč
aktualnosti te tematike, saznanja o utjecaju raznih
faza gospodarenja (pošumljavanje, prorjede i dr.) na
bilancu ugljikohidrata oskudna su.


Šume umjerenih zona sudjeluju s oko 25 % u smanjenju
emisije ugljičnog dioksida, od čega se dio odnosi
na akumulaciju u obliku biomase, a značajan dio odnosi
se na ugljik u organskoj formi u tlu. Šumski ekosustavi
sadrže oko 50 % ukupnog ugljika sadržanog u tlu.


Apsorpcija ugljika u šumi određena je procesima
fotosinteze i respiracije. Respiracija tla uzrokovana je
respiracijom korijena, raspadanjem listinca i organskih
tvari u tlu.


Korjenje sudjeluje sa 30-60 % u respiraciji tla, a ostatak
se odnosi na dekompoziciju organskih tvari.


Primarna proizvodnja i proizvodnja listinca povećava
raspoloživost dušika , a povećanje količine ugljika
u šumskom zemljištu rezultira u većini slučajeva
povećanom količinom dušika. Važno je zaključiti da
šumski sustavi imaju sposobnost akumulirati ugljik u
drvnoj masi stabala i u tlu u organskoj formi.


Istraživanja su vršena u šumskim ekosustavima (prirodnim
i pošumljenim) i pašnjacima regije Calabria,
zbog toga stoje tamo manji antropogeni utjecaj uzrokovan
industrijom i prometom.


U svrhu istraživanja uzeti su uzorci tla iz različitih
tipova (25 uzoraka) radi laboratorijskog tretiranja i
ustanovljenja sadržaja u različitim dubinama tla.


U donjoj tablici prikazanje sadržaj ugljika u različitim
frakcijama u profilu tla do dubine od 45 cm. Uspoređeni
su uzorci iz kulture kalabrijskog crnog bora i
bukove panjače, te njihov odnos:


Kultura kalabrijskog crnog bora bukova panjača odnos
površinski listinac
tC/ha
6,8
tC/ha
9,3 1,37
listinac u tlu 45,5 51,6 1,13
sitno i srednje korjenje 11,7 48,3 4,13
organski ugljik 110,4 147,1 1,33


ukupno ugljik 174,4


Kako je vidljivo, sadržaj ugljika u tlu, u listincu i
korijenu bukove panjače veći je nego u mladoj kulturi
bora. Ta razlika posebno je naglašena u količini mase
korjenja koja je kod panjače 4 puta veća, što znači da
taj način gospodarenja pogoduje očuvanju korjenove
biomase. U oba tipa učešće organskog ugljika je veliko
(kod kulture bora 63 %, a kod panjače bukve 57 %), što
potvrđuje važnost šumskih ekosustava u uskladišten]u
ugljika, a posebice organske komponente.


Francesco lovino, Giuliano Menguzzato: Vrednovanje
panjača južne Italije


U šumama mediteranskog okružja panjače su najčešći
oblik gospodarenja. Razlog tomu su vlasnički odnosi,
povoljnosti sigurne obnove, upotrebljivost drvne mase
za lokalne potrebe, kratki ciklusi gospodarenja, jednostavnost
gospodarenja koja se sastoji u kontinuitetu proizvodnje,
i lakom obnavljanju nakon šteta od požara i
pašarenja. Nadalje, moguće je primjenjivati relativno jednostavan
rad na širokom području s malim troškovima


256,3 1,47


za sječu i izradu uz laganu kontrolu šumarske uprave. O
tome su pisali mnogi stručnjaci talijanskog šumarstva:
Patrone 1940. g,Pavani 1955. g, Hofmann 1963.
g, Ciancio i dr. 1984. g. i Ciancio 1992. g.


S druge strane, u panjačama nestaju vrste s malim
kapacitetom proizvodnje sjemena, što uzrokuje nepovoljno
pojednostavljenje strukture šume, proizvodi se
manje vrijedna drvna masa (uglavnom ogrijev), zatim
je čest nepovoljan utjecaj na izgled okoliša i smanjen
kapacitet očuvanja tla.


U Italiji panjače zauzimaju oko 53 % ukupne šumske
površine, a u 5 regija je to oko 17 % ukupne površine
teritorija. Preko 60 % panjača su u privatnom vlasništvu
a više od 70 % su mlade od 25. g.


U 20-godišnjem razdoblju od 1951-71. g. evidentirana
je velika depopulacija sela s povećanjem gradskog
stanovništva. To se posebice osjetilo u brdskim i
planinskim ruralnim sredinama. Paralelno s krizom poljoprivrednih
domaćinstava smanjena je i potražnja za