DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 105 <-- 105 --> PDF |
jektivnih problema koji se odnose na još uvijek oskudna saznanja, teško dati precizna objašnjenja na pitanja koja reguliraju međusobne odnose između biološke raznolikosti i funkcioniranja šumskih ekosustava. Giuseppe Scarascia-Mugnozza, Giorgio M a 11 e u c c i, Massimiliano H a j n y, Leonardo M o n tagnani, Alberto Masci: Potrajno gospodarenje šumama i organski ugljik u mediteranskom okružju - istraživanja u Nacionalnom parku Calabria Šumski ekosustavi imaju značajnu ulogu u globalnim biokemijskim procesima, a posebice u odnosu na ugljik i dušik, što se očituje velikim utjecajem na regionalnu i globalnu klimu. Nedavno su šume uvedene u protokol iz Kyota kao regulator klimatskh promjena, glede sposobnosti da djeluju na redukciju emisije ugljičnog dioksida. Unatoč aktualnosti te tematike, saznanja o utjecaju raznih faza gospodarenja (pošumljavanje, prorjede i dr.) na bilancu ugljikohidrata oskudna su. Šume umjerenih zona sudjeluju s oko 25 % u smanjenju emisije ugljičnog dioksida, od čega se dio odnosi na akumulaciju u obliku biomase, a značajan dio odnosi se na ugljik u organskoj formi u tlu. Šumski ekosustavi sadrže oko 50 % ukupnog ugljika sadržanog u tlu. Apsorpcija ugljika u šumi određena je procesima fotosinteze i respiracije. Respiracija tla uzrokovana je respiracijom korijena, raspadanjem listinca i organskih tvari u tlu. Korjenje sudjeluje sa 30-60 % u respiraciji tla, a ostatak se odnosi na dekompoziciju organskih tvari. Primarna proizvodnja i proizvodnja listinca povećava raspoloživost dušika , a povećanje količine ugljika u šumskom zemljištu rezultira u većini slučajeva povećanom količinom dušika. Važno je zaključiti da šumski sustavi imaju sposobnost akumulirati ugljik u drvnoj masi stabala i u tlu u organskoj formi. Istraživanja su vršena u šumskim ekosustavima (prirodnim i pošumljenim) i pašnjacima regije Calabria, zbog toga stoje tamo manji antropogeni utjecaj uzrokovan industrijom i prometom. U svrhu istraživanja uzeti su uzorci tla iz različitih tipova (25 uzoraka) radi laboratorijskog tretiranja i ustanovljenja sadržaja u različitim dubinama tla. U donjoj tablici prikazanje sadržaj ugljika u različitim frakcijama u profilu tla do dubine od 45 cm. Uspoređeni su uzorci iz kulture kalabrijskog crnog bora i bukove panjače, te njihov odnos: Kultura kalabrijskog crnog bora bukova panjača odnos površinski listinac tC/ha 6,8 tC/ha 9,3 1,37 listinac u tlu 45,5 51,6 1,13 sitno i srednje korjenje 11,7 48,3 4,13 organski ugljik 110,4 147,1 1,33 ukupno ugljik 174,4 Kako je vidljivo, sadržaj ugljika u tlu, u listincu i korijenu bukove panjače veći je nego u mladoj kulturi bora. Ta razlika posebno je naglašena u količini mase korjenja koja je kod panjače 4 puta veća, što znači da taj način gospodarenja pogoduje očuvanju korjenove biomase. U oba tipa učešće organskog ugljika je veliko (kod kulture bora 63 %, a kod panjače bukve 57 %), što potvrđuje važnost šumskih ekosustava u uskladišten]u ugljika, a posebice organske komponente. Francesco lovino, Giuliano Menguzzato: Vrednovanje panjača južne Italije U šumama mediteranskog okružja panjače su najčešći oblik gospodarenja. Razlog tomu su vlasnički odnosi, povoljnosti sigurne obnove, upotrebljivost drvne mase za lokalne potrebe, kratki ciklusi gospodarenja, jednostavnost gospodarenja koja se sastoji u kontinuitetu proizvodnje, i lakom obnavljanju nakon šteta od požara i pašarenja. Nadalje, moguće je primjenjivati relativno jednostavan rad na širokom području s malim troškovima 256,3 1,47 za sječu i izradu uz laganu kontrolu šumarske uprave. O tome su pisali mnogi stručnjaci talijanskog šumarstva: Patrone 1940. g,Pavani 1955. g, Hofmann 1963. g, Ciancio i dr. 1984. g. i Ciancio 1992. g. S druge strane, u panjačama nestaju vrste s malim kapacitetom proizvodnje sjemena, što uzrokuje nepovoljno pojednostavljenje strukture šume, proizvodi se manje vrijedna drvna masa (uglavnom ogrijev), zatim je čest nepovoljan utjecaj na izgled okoliša i smanjen kapacitet očuvanja tla. U Italiji panjače zauzimaju oko 53 % ukupne šumske površine, a u 5 regija je to oko 17 % ukupne površine teritorija. Preko 60 % panjača su u privatnom vlasništvu a više od 70 % su mlade od 25. g. U 20-godišnjem razdoblju od 1951-71. g. evidentirana je velika depopulacija sela s povećanjem gradskog stanovništva. To se posebice osjetilo u brdskim i planinskim ruralnim sredinama. Paralelno s krizom poljoprivrednih domaćinstava smanjena je i potražnja za |