DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2002 str. 107     <-- 107 -->        PDF

Stadij ležanja prema Schmidtu (iHellu, 1979)
traje 3 do 5 dana. Od desetog dana lanad se već kreće
intenzivnije, kontakt s majkom se približno do tri tjedna
ograničava samo na kratka razdoblja dojenja i čišćenja.
Inače, većinu vremena mladunci prespavaju.


Upravo u to vrijeme lanad nalaze gljivari, kosci livada,
turisti i si. i donose ih. Za ljude koji dolaze u lovišta,
trebalo bi biti samo po sebi razumljivo da nađenu
lanad ili jelenčad ne smiju hvatati i odnositi kući, dok
se lovočuvari i lovci ne uvjere da su stvarno siročići i
da im je majka stradala, što se može dogoditi.


Problematični povratak u prirodu


Daljnja sudbina odnesenih mladunaca obično je žalosna,
jer ima malo nade u povratak uzgojenih mladunaca
u prirodu. Osobito srnjačić traži u svojim igrama
partnera, a ako ga nema, svakog prolaznika smatra suigračem
i hoće se s njim igrati. To može biti opasno, posebno
u vrijeme kada ima rogovlje (ponajprije u proljeće
i u vrijeme parenja). Takav srnjak je izgubio strah
pred čovjekom i ne možemo ga vratiti u prirodu.


Kod kuće uzgojena srna nije agresivna, ali ako je
pustimo u prirodu pitanje je trenutka, kada će usprkos
primjerenoj vidnoj oznaci, postati lovina manje pažljivog
lovca ili krivolovca.


Iz navedenog proističe da velika većina kod kuće
uzgojenih lanadi ili jelenčadi na kraju završi svoj
životni put prije vremena i nedostojno. Ako kod kuće
uzgojenim mladuncima ipak uspije u slobodnoj prirodi
preživjeti do zime, zimu neće preživjeti.


Ne zato što neće uspijeti naći hranu i hraniti se, nego
zato što im zbog izmjene ponašanja ostale životinje
neće dozvoliti "učlanjenje" u grupu ili krdo. Obično to
zapažamo kod osirotjelih mladunaca, kojima su lovci
odstrijelili majku. Takvog mladunca isključuju iz krda, s
teritorije paše i odmora i na kraju strada od iscrpljenosti.


Kako ih dojiti?


Ako smo prinuđeni skrbiti o mladuncu donesenom
iz lovišta, moramo biti svjesni nekoliko činjenica. Mladunac,
koji do tada nije posisao kolostrum, poslije
kratkog vremena ugine od obične infekcije i posljedica
proljeva. Vrijeme uzimanja kolostruma je s gledišta
odnosa prehrane prema otpornosti i zdravstvenom stanju
najkritičnije razdoblje i bitno utječe na uspješnost
uzgoja mladunaca.


Posredstvom kolostruma mladunče prima dovoljnu
količinu imunoglobulina, vitamina, mineralnih tvari,
ali i energije, jer se mladunci rađaju s niskom razinom
tih tvari. Primanje imunoglobulina znači stvaranje pasivnog
imuniteta mladunaca i time privremenu otpornost
na obične infekcije. Od mladih, koji su već primili
kolostrum, polovica ugiba do starosti od jednog tjedna.
Veću mogućnost preživljavanja imaju tek poslije uzi


manja prve čvrste hrane. Za lanad je to poslije 7 dana, a
za jelenčad poslije 4 do 5 tjedana (Hintnaus, 1985).


Wolfel (1979) upozorava na neka načela i pogreške,
kojih bi se uzgajivači pri umjetnoj prehrani takvih
mladunaca trebali kloniti. S prvim hranjenjem (dojenjem)
treba pričekati do trenutka, kada mladunče samo
počne tražiti izvor hrane, tako da uzgajivača njušenjem
i oblizivanjem traži mlijeko. Preporučuje se strpljivo
čekati, jer mladunče ima energetske pričuve za
još dva dana.


Lanad koju namjeravamo vratiti u prirodu, Hell
(1979) ne treba vezivati uz osobu koja ih hrani. Treba
im postaviti "umjetnu srnu" u obliku atrape, slično nogarima
ili jarcu za rezanje drva.


Medu "zadnje noge" takve atrape učvrste se plastične
bočice s dudama koje su okrenute prema dolje.
Hintnaus (1985) preporučuje dojenje mladunaca iz
običnih bočica za dojenčad. Dude na njima su dovoljno
velike, pri sisanju ne padnu. Ako se na dudama zasiječe
otvor u obliku obratnog slov "V", omogućit će mladuncima
da se brzo nasišu.


Sisanje lanadi i jelenčadi razlikuje se od sisanja štenadi.
Kako navodi Hintnaus , lanad i jelenčad su
"dojenčad u bijegu" - za sisanje imaju vrlo kratko vrijeme.
Vrijeme sisanja u srne je oko 30 sekundi, a lane
za to vrijeme posiše oko 50 ml mlijeka i to 9 do 11 puta
dnevno. Košuta doji prvih tjedana 2 do 3 puta na dan,
pri čemu svako dojenje traje približno 45 sekundi.


Problem: zamjena za majčino mlijeko


U umjetnoj prehrani lanadi i jelenčadi najvažniju
ulogu igra sastav zamjene za majčino mlijeko. Mlijeko
srne i košute je drukčijeg sastava od kravljeg. Ima veći
sadržaj masnoće i bitno manje šećera. Košuta, primjerice,
daje dnevno 1,4 do 2 1 mlijeka, koje sadrži oko 8 %
masnoće (u višem stupnju dojenja čak 13 %), 7 do 9 %
bjelančevina, 4 do 5 % laktoze.


Za umjetnu prehranu lanadi u prvom tjednu (Hell,
1979) preporučuje kravlje ili kozje mlijeko. Pogodno
je i ovčje mlijeko. U zoološkim vrtovima kao zamjena
za mlijeko srne i košute koristi se mlijeko tuljana.
Hintnau s (1985) preporučuje za umjetnu prehranu
kondenzirano mlijeko sa sadržajem 7,5 do 10 % masnoće,
koje se pri prvim dojenjima razrjeđuje odvarom
lanenog sjemena pri omjeru 1:3, a kasnije 1:2, pri temperaturi
od 39 do 40 °C.


Udio lanenog od vara postepeno se smanjuje, a tek
se pri dovoljnoj količini uzete čvrste hrane (paše) sasvim
prestaje dodavati. Priprema lanenog odvara je jednostavna:
u 1 1 kipuće vode dodaju se 2 do 3 žlice lanene
prekrupe ili sjemena, a kada zavrije odvar se skine s
vatre i stavi hladiti. Dobijena sluzava tekućina može
se, ali i ne mora, procijediti, jer pljevica lanenog sjemena
stimulira peristaltiku crijeva.